Opet je ponovno,po tko zna koji put aktualiziran projekt izgradnje Sveučilišne bolnice.
Sjećate li se projekt izgradnje Sveučilišne bolnice u Zagrebu ili bolje rečeno projekta Bolnice na kraju grada. Hoćemo li ikad doznati istinu gdje je nestalo tadašnjih 531 milijun DEM odnosno sadašnjih 265, 5 milijuna eura.
Građani grada Zagreba i javnost moraju konačno saznati punu istinu o tome koliko je novca uloženo u gradnju Sveučilišnu bolnicu i gdje su njihovi novci završili.
Hoće li Istina konačno izaći na sunce, da se konačno rasvijetli situacija oko Sveučilišne bolnice u Zagrebu.
Samodoprinosima je izdvojeno 310 milijuna maraka
Polazeći od analiza koje je radio ekonomski stručnjak Branko Vadlja, neosporno je da su građani samodoprinosom za izgradnju Sveučilišnu bolnicu dali 310 milijuna maraka ili 36 posto, Hrvatska je sudjelovala s 33 posto, dok se kreditnim linijama osiguralo 27 posto. Ukupno je za izgradnju Bolnice na kraju grada izdvojeno tadašnjih 861 milijun njemačkih maraka, a u gradnju je do 1992.( kad je izgradnja stala )uloženo oko 330 milijuna maraka. Kuda je nestao ostatak novca, ostaje nepoznanica.
Građani grada Zagreba i javnost moraju konačno saznati punu istinu o tome koliko je novca u nju uloženo, koliko je potrošeno i tko je vlasnik bolnice koja nikad nije uknjižena na Grad Zagreb. Prema izvješću likvidacijskog upravitelja bolnice Marina Simunića o ulaganju u bolnicu na kraju grada, građani su samodoprinosom dali 310 milijuna maraka ili 36%.
Tadašnja SR Hrvatska dala je 33%, a 27% došlo je iz kredita i fondova. Ukoliko je to točno,a vjeruje se likvidacijskom upravitelju, tada je do 1992., dakle do prekida gradnje utrošeno 330 milijuna maraka, postavlja se logično pitanje, kuda je nestalo 531 milijun maraka.
Što je o tome rekao USKOK?
Još davne 2006. godine o cijelom slučaju obavijestio sam državnog odvjetnika MladenaBajića koji je dopis proslijedio USKOK-u, ali ništa se nije riješilo.
U studenom 2006. iz USKOK-a je mi je stigao dopis u kojem stoji da su se eventualna kaznena djela događala u razdoblju između 1978. i 1984. te da Ured nije u mogućnosti procesuirati ih jer je nastupila zastara.
Posebna priča u ovom slučaju je i ta da nikad nisu riješeni ni zemljišni ni imovinski-pravni odnosi i problemi. Zanimljiva je i činjenica da je bolnica jedan od deset najvećih dioničara Zagrebačke banke od 1989. te da su 2007.godine njezine dionice vrijedile preko 38 milijuna kuna, a nitko ne zna što je s njima.
Radi čistih računa i sprečavanja daljnjih manipulacija s tom investicijom, te donošenja ozbiljne odluke o tom zdanju, trebalo bi konačno izvršiti novčani obračun izvedenih radova i utrošenih sredstava, a bilo bi pošteno o tome nalazu izvijestiti Zagrepčane, čijim je samodoprinosom do sada to izgrađeno.
Zagrepčani imaju pravo i moraju saznati kako se trošio novac od njihovog samodoprinosa, jer ipak je to, makar moralno, njihovo vlasništvo.
Piše: Pero Kovačević
