Slučaj trudnice kojoj su četiri zagrebačke bolnice odbile pružiti medicinsku skrb otvorilo je brojna, pomalo zaboravljena pitanja prava na prekid trudnoće, ali i pitanje priziva savjesti u medicini.
Pravo na prekid trudnoće je uređen važećim Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Prekid trudnoće je medicinski zahvat koji se može izvršiti do isteka deset tjedana od dana začeća. Nakon isteka deset tjedana od dana začeća može se izvršiti samo po odobrenju komisije prvog stupnja( rok za donošenje odluke je 8 dana). Trudnica nezadovoljna odlukom komisije prvog stupnja može uložiti prigovor drugostupanjskoj komisiji koja daje konačnu odluku u roku od 8 dana. Razlozi za odobrenje prekida trudnoće nakon deset tjedna od dana začeća su jasno formulirani i odnose se na medicinske indikacije spašavanja života i zdravlja trudnice, te kao u aktualnom slučaju na temelju medicinske indikacije i saznanja da se kod djeteta radi o teškim tjelesnim ili duševnim manama. Zakon predviđa mogućnost prekida trudnoće u slučaju kaznenih djela.
Priziv savjesti predstavlja pravo svakog pojedinca da odbije izvršiti radnju za koju smatra da nije u skladu s njegovim ili njezinim vjerskim, moralnim, filozofskim ili etičkim principima. Pravo na slobodu savjesti uređeno je Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Europskom konvencijom o ljudskim pravima i temeljnim slobodama te Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima. U medicini je pravo priziva savjesti priznato Rezolucijom 1763 iz 2010. godine koju je usvojila Parlamentarna skupština Vijeća Europe. U navedenoj rezoluciji stoji da niti jedna pravna ili fizička osoba neće biti podvrgnuta prisili ili diskriminaciji ako odbije izvršiti pobačaj ili eutanaziju. U istoj rezoluciji se navodi da pravo na priziv savjesti ne umanjuje odgovornost države da pacijenticama osigura pravodoban pristup zakonom zajamčenim medicinskim uslugama.
Regulative EU se razlikuju od države od države, pa tako neke, kao Švedska pravno ograničavaju priziv savjesti, u nekim državama članicama priziv savjesti mogu zatražiti samo liječnici i liječnice, dok neke (poput Hrvatske) priziv savjesti omogućuju i drugim radnicima, poput medicinskih sestara ili ljekarnika.
U Hrvatskoj je pravo na priziv savjesti liječnika regulirano konkretnim odredbama Zakona o liječništvu te Kodeksa medicinske etike i deontologije. Pravo na priziv savjesti regulirano je i Zakonom o sestrinstvu, Zakonom o stomatološkoj djelatnosti i Zakonom o medicinski potpomognutoj oplodnji. Bitno je napomenuti da nedovoljna reguliranost priziva savjesti može dovesti do ozbiljnih kršenja ljudskih prava u smislu ograničavanja prava na pobačaj i kontracepciju.
Pobačaj je u Hrvatskoj dozvoljen, ali vrlo često nedostupan. Javna je tajna da neki ginekolozi imaju priziv savjesti u javnim bolnicama, ali ne u privatnim klinikama u kojima rade nakon posla. Poznati su primjeri da na nekim područjima svi liječnici – zbog priziva savjesti – odbijaju obavljati pobačaje, zbog čega su žene prisiljene potražiti pomoć u većim gradovima.
U ovom konkretnom slučaju trudnica je postala sinonim borbe za ono što je prilično dobro opisano i uređeno zakonski. U vrlo teškom osobnom trenutku kada je mlada žena trebala dobiti uz zagarantiranu medicinsku, stručnu pomoć i toplu ljudsku podršku, ona se hrabro borila za svoje dijete i za točnu informaciju . O ovom slučaju koji je preplavio medije, lamentirali su političari, razne udruge, aktivisti, preispitivali su se oprečni stavovi, optuživanja pa i vrijeđanja. Zalaganje za pravo na pobačaj i protivljenje pravu na priziv savjesti je dodatno uzburkalo javnost.
Ali, vrlo često problem nastao iz konkretnog slučaja uzburka javnost, problem se u tišini riješi ( na ovaj ili onaj način) i od velikih riječi i djela ne ostane ništa. I da zaključim, potrebno je zakonsku regulativu uskladiti s novim znanstvenim i stručnim spoznajama, što definitivno ne znači novi zakon već dopuna i modernizacija starog zakona koji bi omogućio da se ono što je zakonski uređeno i provodi u praksi.
Srebrenka Mesić, dr.med
Univ.mag medicine rada i sporta
