Ekstremno nizak vodostaj Dunava postao je ozbiljan test europske otpornosti na klimatske ekstreme. Isti hidrološki poremećaj u samo nekoliko dana ograničio je proizvodnju nuklearne i hidroenergije, poremetio međunarodni riječni promet te povećao pritisak na riječne i močvarne ekosustave.
Događaji duž Dunava pokazali su koliko su voda, energetika, promet, gospodarstvo i priroda međusobno povezani. Europa se više ne suočava samo sa sušom, nego i s pitanjem koliko su njezini ključni sustavi spremni za dugotrajne poremećaje vodnog ciklusa.
Podaci državnog monitoringa koji provodi Institut za vode “Josip Juraj Strossmayer” pokazuju da se posljedice vide i u hrvatskom dijelu dunavskog sliva. Analize posljednjih godina bilježe sve učestalija razdoblja bez vode na većem broju lokacija. Institut je javna ustanova zadužena za monitoring površinskih i podzemnih voda te izradu stručnih podloga za upravljanje vodama.
Posebno se izdvaja Sifonski kanal u Podunavlju, gdje se tijekom 2026. izostanak vode prvi put nije bilježio samo ljeti, nego već tijekom zime i proljeća. Vodostaj Dunava u Hrvatskoj istodobno je pao na najnižu zabilježenu razinu od 2021. godine.
Elektrane smanjuju proizvodnju, riječni promet otežan
Slične posljedice osjećaju i druge države dunavskog sliva. U Rumunjskoj je zbog nedostatka vode ograničen rad nuklearne elektrane Cernavodă, dok je u Mađarskoj nuklearna elektrana Paks radila sa samo oko deset posto ukupnog kapaciteta. Tri od četiri proizvodne jedinice bile su izvan pogona, a preostala je radila znatno smanjenom snagom.
Srbija bilježi snažan pad proizvodnje hidroenergije, dok niski vodostaji dodatno otežavaju plovidbu i povećavaju pritisak na prirodna staništa. Teretni brodovi na pojedinim europskim rijekama mogu prevoziti samo dio uobičajenog tereta, što povećava troškove prijevoza i otežava opskrbu industrije.
Jedan hidrološki poremećaj tako istodobno pogađa proizvodnju električne energije, međunarodni promet, industriju, poljoprivredu i biološku raznolikost.
“Dunav je razotkrio koliko su svi sustavi povezani”
Ravnatelj Instituta za vode “Josip Juraj Strossmayer”, izv. prof. dr. sc. Mario Šiljeg, upozorava da bi bilo pogrešno aktualnu situaciju promatrati samo kao problem rekordno niskog vodostaja.
“Ovoga ljeta Dunav nije razotkrio slabost jedne rijeke. Razotkrio je koliko su voda, energija, promet, gospodarstvo i priroda postali jedan sustav. Klimatske promjene više ne stvaraju pojedinačne probleme. One stvaraju lančane reakcije koje istodobno pogađaju više sektora i više država”, rekao je Šiljeg.
Prema njegovim riječima, vodna otpornost postaje jedno od ključnih razvojnih i sigurnosnih pitanja Europe.
“Dvadeseto stoljeće učilo nas je da nema razvoja bez energije. Dvadeset prvo stoljeće pokazuje da nema ni energije, ni proizvodnje hrane, ni očuvanja prirode bez pouzdanih vodnih resursa. Upravo zato vodna otpornost više nije samo okolišno pitanje, nego pitanje dugoročne otpornosti društva, gospodarstva i države”, istaknuo je.
Promjene treba prepoznati prije nego što nastane šteta
Šiljeg je posebno naglasio važnost sustavnog praćenja stanja voda. Institut provodi monitoring kako bi se promjene u okolišu mogle pravodobno prepoznati, a odluke donositi na temelju podataka.
“Iskustvo pokazuje da se najveće pogreške u upravljanju vodama ne događaju zato što nedostaje rješenja, nego zato što se promjene prepoznaju prekasno. Upravo zato monitoring nije samo stručna aktivnost, nego jedan od ključnih alata odgovornog upravljanja državom”, rekao je.
Njegova je vrijednost, dodao je, u tome što omogućuje donošenje odluka prije nego što hidrološki rizici prerastu u gospodarske, energetske ili okolišne posljedice.
Aktualna situacija na Dunavu pokazuje da cijenu poremećenog vodnog ciklusa ne plaća samo vodni sektor. Posljedice osjećaju elektrane, promet, industrija, proizvodnja hrane, prirodni ekosustavi i cijelo gospodarstvo.
Za Hrvatsku je zato ključno da podaci stignu prije posljedica. Država koja promjene prepozna tek kada šteta već nastane više ne upravlja rizikom, nego sanira njegove posljedice.
RSS
