Tihomir Milovac diplomirao je Povijest umjetnosti i Etiologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Tihomir je muzejski savjetnik, kazališni scenograf, profesionalno je aktivan na na međunarodnoj sceni, a za kazališni rad višestruko nagrađivan. Od 2007. do 2010. bio je član Izvršnog odbora Međunarodnog komiteta muzeja moderne umjetnosti, svjetski najznačajnije strukovne udruge. Gradski zastupnik u Gradskoj skupštini Grada Zagreba je od 2017. godine, a od 2021. godine na čelu Povjerenstva za zaštitu objekata od grafita.
U nastavku našeg serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, na Alenova pitanja, izravno u opuštenom i ugodnom razgovoru odgovarao je Tihomir Milovac.
„Ne želim reći da su grafiti umjetnost, i da nisu vandalizam. Oni su oboje“, tvrdi sociolog Gregory J. Snyder. Kako s pozicije uglednog povjesničara umjetnosti, kazališnog i plesnog scenografa gledate na grafite, je li riječ o umjetnosti ili vandalizmu?
Da, ovakav pitijski odgovor sociologa prilično je točan. Naime, doista je točno da grafiti kada su izvedeni na javnoj površini gledamo pod posebnim povećalom. Grafiti ili murali kako ih često imenujemo jer su izvedeni na zidu, fasadi, mogu biti prihvaćeni od stručne i šite javnosti kao kreativno djelo nastalo uz pristanak zajednice, naručitelja i nije nužno da su ih izveli oni koji se smatraju umjetnicima. Prosudba tko je, a tko nije umjetnik već je desetljećima jednako diskutabilna kao i tema jesu li grafiti umjetnost. Isto vrijedi i za vandalske grafite, one koji su nastali bez dogovora i na nečiju materijalnu štetu. Ponekad i takvi grafiti mogu biti procijenjeni kao vrijedni za supkulturnu scenu koja nije i ne smije biti zanemarena u širokom spektru kulture neke zajednice, pogotovo u urbanim sredinama. Dakle, jednostavno tumačenje razlika temelji se prvenstveno na uključenosti „naručitelja“, veće ili manje zajednice koja prihvaća da se nešto izvede na javnoj površini. Kada ih se pita i uključi tada i proces realizacije uključuje više sudionika što opet može, ali ne mora, osigurati da se izvedeni grafit, mural može smatrati prihvatljivom kreacijom ili čak umjetnošću. Sve drugo suprotno ovome je nečija samovolja koja obično za posljedicu ima uništavanje nečije imovine. Međutim i u ovim slučajevima treba imati stanoviti društvenu osjetljivost i razumjeti da mnogi od tih, uglavnom mladih ljudi, koji po fasadama šaraju tagove, poruke, razne akronime rade to iz osobnog nezadovoljstva društvom, dominantnim politikama… ili naprosto imaju potrebe da se istaknu u okruženju s kojim ne dijele iste vrijednosti i interese.
Globalna povijest grafita u novije doba zorno nam pokazuje upravo taj društveni hijatus, sraz onih koji su u društvo uklopljeni i onih koji to nisu ili naprosto to ne žele biti.
Je li Vam poznato da ispisivanje odnosno iscrtavanje grafita kojima se oštećuje tuđa stvar ima zapriječenu kaznu i do pet godina zatvora?
Da, prema Kaznenom zakon u dijelu koji opisuje oštećenje tuđe stvari stoji u članku 235. u stavku 1. da će se „kaznit tko crtežima ili natpisima neovlašteno mijenja izgled zidova, motornih vozila ili drugih površina“ i to od šest mjeseci do pet godina. Svjedoci smo da je zagrebačka policija u rujnu ove godine privela i Državnom odvjetništvu kazneno prijavila osobu koja je na dvije fasade kuća u Prilazu Djure Deželića neovlašteno ispisivala akronim HBID. Prijavili su ga stanari zgrada i u tome treba prepoznati važan moment u procesu zaustavljanja ovakvih vandalizama, a to je da su se vlasnici zgrada aktivirali u zaštiti vlastite imovine i pomogli policiji da obavi svoj posao. Na žalost još uvijek je prisutno mišljenje da policija nedovoljno goni počinitelje i ne sprječava vandalizam. Točno je da je to nemoguća misija ukoliko nema suradnje s vlasnicima ili očevidcima čije su dojave i prijave policiji presudne u procesu suzbijanja, a i uhićenja osobe ili osoba koja šaraju po fasadama. Siguran sam da policija zna tko su većina počinitelja, ali da bi pokrenuli kazneni postupak nužno je da se počinitelj uhiti na djelu. Utoliko je video nadzor pomoćni alat vlasnicima koji tako mogu lakše nadzirati što im se događa ispred kuće.
U srpnju ove godine u iscrtavanju grafita na unutrašnjosti tunela za vlak zaštitari su ulovili Paavu Arhinmakia (46) , zamjenika gradonačelnika Helsinkia. Trošak uklanjanja grafita s betonske stijenke tunela od 3500 eura platila je Finska agencija za prometnu infrastrukturu. Trošak čišćenja naplatiti će se počinitelju nakon završetka policijske istrage. Helsinki na godišnjoj razini troši oko 500.000 eura za čišćenje grafita sa pročelja zgrada. Kakva je situacija u Zagrebu po tom pitanju?
Gradska skupština Grada Zagreba u srpnju ove godine usvojila je Odluku o zaštiti građevina od grafita koja je unaprijeđena Odluka iz 2017. i 2022. kojom je grad preuzeo trošak financiranja svih poslove uklanjanja vandalskih grafita s privatnih fasada prioritetno u Donjem i Gornjem gradu u 100% iznosu. Od nedavno na mrežnim stranicama Grada otvorena je aplikacija kojom se građani mogu prijaviti za uklanjanje šarotina i zaštitu antigrafitnim premazom kao i za nabavu video nadzora koji je sufinanciran u 80% iznosu. U proračunu za ovu godinu predviđen je iznos od 400.000 eura i toliko će sigurno biti i za slijedeću godinu kada očekujemo znatno veće aktivnosti nego do kraja ove godine jer je proces prijave i pripreme tek od nedavno započeo. A što se cijene uklanjanja i zaštite tiče prave vrijednosti znat ćemo uskoro s prvim tehničkim izračunom troškova za prijavljene fasade kojih je u ovom trenutnu oko 60. Ponovit ću, velike brojke prijavljenih tek očekujemo i vjerujemo da će tijekom 2024. u postupku uklanjanja grafita biti više stotina fasada.
Umjetnost se ne događa samo u kazalištima, muzejima, dvoranama. Kakva je povijest grafita u Zagrebu? Jesu li grafiti umjetnosti prihvaćeni u Programu razvoja kulture Grada Zagreba 2024. – 2030?
Zagreb ima dobro razdoblje iz nedaleke prošlosti kada se oslikavanje zidova poticalo. Iz osamdesetim godinama prošlog stoljeća mnogi pamte poticajnu akciju oslikavanja zida u Branimirovoj ulici koju je podržala krovna zagrebačka umjetnička udruga (HDLU) uz pristanak vlasnika zida, Željezničko transportno poduzeće (ŽTP) danas Hrvatskih željeznica. Veliki je broj ostvarenih djela vizualnih, akademskih umjetnika kao i grafitera godinama davao toj ulici poseban karakter. No, na žalost vrijeme je učinilo svoje, zid je djelomično uklonjen, a na mjesto autorskih murala koji su propali došla su anonimna oslikavanja i šaranja, koje danas nalazimo i na mnogim fasadama po gradu. Bilo je još pokušaja gradske uprave nakon 2000. da se lokalizira takva potreba oslikavanja u javnom prostoru, međutim trend šaranja po fasadama naglo je prerastao u nepogodu i gradske fasade, posebice u Donjem gradu postale su mjesta realizacije svih vrsta grafita. Zagrebački grafiteri koji su svoju vještinu oslikavanja velikih površina znali pretvoriti u doprinos izgledu grada već godinama to rade u dogovoru sa naručiteljem i na koncu s Gradom Zagrebom, a okušali su se i u drugim gradovima i izvan Hrvatske pa ovdje treba istaknuti nekoliko imena s potvrđenom reputacijom kao što su Lunar, Bare, Afrika, Modul, Chez…
Također, imamo dobrih primjera transfera iz ulične umjetnosti, street arta u što spadaju i grafiti, u izložbenu galerijsku umjetnost. A što se Programa kulturnog razvoja tiče grafiti kao i druge vizualne umjetnosti nisu posebno isticani nego su sublimirani u mjerama kojima će se jačati, među ostalim i kultura u zajednici što podrazumijeva različite oblike kreativne prakse pa tako i grafite.
Gradski ste zastupnik u drugom mandatu, a od 2021. godine na čelu ste Povjerenstva za zaštitu objekata od grafita. Koji su rezultati rada Povjerenstva?
Od dolaska na čelo Povjerenstva unio sam novinu u njegovu aktivnost, a to je upravo projekt uklanjanja vandalskih i nedozvoljenih grafita. Do tada se Povjerenstvo bavilo samo valorizacijom i i davanje suglasnosti na prijedloga za oslikavanje koja su podnositelji tražili od Gradskog poglavarstva i nadležnih službi. Moj je stav bio da bi u ovom mandatu i s ovom gradskom upravom mogli učiniti važan korak prema uređenju grada i s obzirom da će se mnoge građevine post potresno obnavljati doprinijeti da u što kraćem roku barem Donji i Gornji grad kao povijesno zaštićene cjeline budu urednih fasada. Skupština je 2022. donijela prvu Odluku o zaštiti objekata od grafita, a u srpnju ove godine unaprijeđenu verziju koja bitno ide na ruku bržem i efikasnijem procesu uklanjanja, a da pri tome građane to ništa ne košta. Grad pokriva sve troškove uklanjanja i zaštite antigrafitnim premazom u 100% iznosu i dodatno olakšava provedbe preuzimanjem izvršnih poslova što je do sada bilo na organizaciji vlasnika građevine. Važno je i to da smo otvorili aplikaciju kojom se građani lako mogu prijaviti za uklanjanje grafita, a Gradski ured za obnovu, graditeljstvo i prostorno uređen osigurao je respektabilnih 400.000 eura za provođenje akcije.
U međuvremenu smo dali pristanak na izvođenje niza murala velikih dimenzija u raznim dijelovima grada i ono što smatram velikim napretkom dobivamo sve veću podršku građana koji žele ljepše i urednije gradsko lice. Veliku smo podršku dobili i od medija što nam olakšava komunikaciju sa širokom javnosti.
Problem grafita na pročeljima nije isti u svim gradskim četvrtima. Koje su najproblematičnije?
Svi koji dolaze u Zagreb, a mi koji ovdje živimo to dobro znamo da se radi o Donjem gradu koji je nažalost poprimio izgled četvrti s periferije neke svjetske metropole. Gornji grad zašaran je uglavnom po javnim stubištima i prolazima, ali ni drugi dijelovi grada koji graniče s Donjim gradom nisu pošteđeni. Četvrti kao što su Maksimir, Peščećenica, Trnje, Črnomerec trpe vandalske ispade i mnoge su fasade ispisane porukama, tagovima…
Ima li grad bazu podataka grafita?
Gradsko redarstvo svojedobno je napravilo analizu i listu objekata s grafitima i ona služi kao orijentir. Radi se o velikom broju od oko 3.500 nedozvoljenih šaranja i grafita. S novom aplikacijom za prijavu uklanjanja dobit ćemo aktualiziranu listu grafita kao i mogućnost praćenja procesa uklanjanja.
Zašto se mladi uključuju u grafiti subkulturu?
Radi se o kompleksnom području društvenih i kulturoloških (ne)prilika koje utječu na to da se netko odluči na taj čin, a ovdje govorimo o grafitima čija je pojava isključivo destruktivna. Naime, gradom dominiraju šarotine, uglavnom osobni, ali i anonimni potpisi izraženi kao akronimi i po mogućnosti što izvornijom tipografijom. Najčešće su izvedene brzinski u par sekundi i moguće je u tome prepoznati gestu bunta koji zasigurno ima široki spektar adresata, od roditelja do škole, i politike…ali uglavnom kao izraz drugačijeg vrijednosnog sustava, sve do toga da se zabilježi trenutak: Bio sam ovdje! Temom su se bavili socijalni psiholozi i pedagozi tražeći razloge zašto se to događa. Na žalost nema pravila što nam otežava postupanje. Svi gradovi koji su se suočili s ovim problemom morali su ga rješavati temeljeno na lokanim prilikama. Utoliko i termin supkultura ima lokalni karakter u koji s pažnjom treba uvrštavati aktivnosti generacija odraslih u tim specifičnim okolnostima. U Zagrebu, mogli bi smo reći, dominira sraz izražavanja nezadovoljstva i potrebe da se bude primijećen i vidljiv u zajednici i to nam svima mora biti jak motiv da tim mladima ljudima damo priliku da svoju kreativnost usmjere u nešto pozitivno da društvo pronađe modele uključivanja, a ne isključivanja čemu smo, na žalost, svi izloženi.
Postoji li komunikacija između zagrebačke grafiterske zajednice i Vas kao predsjednika Povjerenstva?
Da, od početka obnašanja ove funkcije komuniciram s više autora murala, grafiterskih udruga, edukatora i zajednički nam je cilj da se s grafita i grafitiranja kao kreatine i gradu potrebne aktivnosti makne sjena koja se nadvila zadnjih desetak godina.
Beč koji odnedavno ima dva miliona stanovnika već desetljećima razvija projekt „Bečkih zidova“ , tzv. kontroliranih zidova na kojima grafiterska zajednica slobodno izražava svoja umjetnička djela bez straha od kaznenog ili prekršajnog progona. Jesu li mogući „Zagrebački zidovi“?
To je jedan od najvažnijih zadataka koje je Povjerenstvo prepoznalo i koje će nastojati dogovoriti s gradskom upravom, lokalnom samoupravom i grafiterima da se pronađe najadekvatnije i dugotrajno mjesto za slobodno izražavanje grafitima. U opticaju je nekoliko mjesta koja su već sada stanoviti grafiterski Hall of Fame, ali bi ih trebalo legalizirati i omogućiti daljnje unapređenje. Recimo takvo je mjesto nedovršena bolnica u Blatu koja krije veliki broj vrlo zanimljivih grafita te bi barem dok se ne donese odluka što s tom građevinom to mogao biti dom za grafitere svih vrsta izraza. Po uzoru na amsterdamski Muzej grafita i ulične umjetnosti STRAAT koji je smješten u napušteno brodogradfilište, Zagreb bi nešto slično mogao napraviti u jednoj od napuštenih hala u kompleksu Gredelj bivšoj tvornici željezničkih vozila.
Što je sa porukama mržnje na zagrebačkim pročeljima?
Time se po službenoj dužnosti bavi gradsko redarstvo i uklanja ih. I koliko mogu primijetiti sve je manje kukastih križeva i ušati U po javnim površinama. Naravno da nikome nije ugodno susretati se s poruke i simbole mržnje prema drugome, no to je na žalost odraz nezrelosti našeg društva. Utoliko i ova mikro nastojanja koja provodimo u Zagrebu oko civilizacije vlastitog urbanog okoliša, zaustavljanje vandalskog ponašanja prema privatnoj i javnoj imovini, mali je doprinos promjeni tog negativnog stanja.
Razgovarao: Alen Ostojić
Objavljeni sadržaj serijala Jesmo li sigurni da smo sigurni? sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
