Organizacija zdravstvenog sustava je usko vezana uz ekonomsko blagostanje i podložna je utjecajima iz okruženja koji se odnose na sociološke,geopolitičke, kulturološke i klimatske promjene. Sustavi zdravstvene skrbi organizirani su i financiraju se na različite načine u državama članicama EU-a. Kvalitetna zdravstvena skrb, koja je dostupna svima po pristupačnoj cijeni smatra se osnovnom potrebom i jedna je od zajedničkih vrijednosti i načela zdravstvenih sustava EU. Prema publikaciji Health in the European Union ,2019. udio državnih programa i obveznih osiguranja u ukupnim izdacima za zdravstvo bio je veći od 80,0 % u Luksemburgu (gdje je zabilježen najveći udio od 85,0 %), Švedskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Danskoj, Nizozemskoj, Hrvatskoj, Češkoj i Rumunjskoj.
Situacija u zdravstvenom sustavu Hrvatske nije zadovoljavajuća .U Hrvatskoj najveći teret zdravstvene zaštite imaju zaposleni i njihovi poslodavci Ostali prihodi za potrebe zdravstvene zaštite osiguravaju se iz proračuna preko poreza na dohodak građana, PDV-a i sl. Hrvatska je u 2015. sa 1.241 eurom po stanovniku i 7,4% izdvajanja iz BDP-a na samom dnu ljestvice država EU po izdvajanjima za zdravstvo. U izvješću Europske komisije o stanju zdravlja u EU stoji i da je izdvajanje od 1.241 eura po stanovniku Hrvatske četvrti najniži iznos u EU, a stopa od 7,4% iz BDP-a znatno je niža od prosjeka EU od 9,9% (EUROSTAT, 2018). Usprkos relativno malim izdvajanjima u Hrvatskoj je opseg prava koji se plaća iz obveznog osiguranja iznimno velik i uključuje većinu usluga.
Želimo skupu i modernu medicinsku tehnologiju,skupe lijekove, medicinsku uslugu jednaku za sve osiguranike i to odmah bez lista čekanja. U ovim okolnostima to nije lako osigurati.
Ozdravljenje gospodarstva,povećanje broja zaposlenih, odnosno smanjenje broja nezaposlenih korisnika zdravstvenih usluga za koje se velikim dijelom ne plaćaju doprinosi u zdravstvu, država ne podmiruje svoje obaveze, te se stvaraju gubitci. Osim smanjenja broja radnih mjesta, zaposleni radnici primaju male plaće, te se iz malih plaća izdvajaju i mali doprinosi za zdravstvo. Uz sve ovo stanovništvo stari, a demografski podatci nisu optimistični.
Promjene na bolje u zdravstvenom sustavu su moguće boljom organizacijom rada i proširenom ponudom usluga koje će se financirati iz drugih izvora, i tako povećati prihode i smanjiti rashod u zdravstvu. Tome treba svakako prvo prethoditi promjena pravne regulative, potom promjena organizacije sustava, nagrađivanja i dobra volja zdravstvene i državne politike.
Promjene su započele aktualnim izmjenama Zakona o zdravstvenom osiguranju i Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Čuju se primjedbe da su izmjene “kozmetičke“ i da se u praksi neće puno toga promijeniti. Ozdravljenje zdravstvenog sustava je vrlo kompleksno i osim organizacionog dijela uključuje i financijsku potporu. Uz sve navedeno svjedočimo manjku liječnika i zdravstvenog osoblja.
Zdravstveni sustav definiraju dobro osmišljene „košarice“ usluga iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, jer od raspoloživih sredstava za modernu tehnologiju, postojeću patologiju ,staru, bolesnu populaciju, zdravstvena administracija mora odrediti granicu i liječenje ne po željama već po definiranim indikacijama i jasno prezentiranim mogućnostima.
Zdravstvene usluge koje bi se nudile i osiguravale izvan „košarice“ obaveznog zdravstvenog osiguranja mogle bi omogućiti povećanje prihoda i višestruko smanjenje rashoda u sustavu zdravstva uvođenjem novih organizacijskih mjera i novih programa na tržište medicinskih usluga uz cjelodnevni rad u državnim zdravstvenim ustanovama. Jedna od mjera mogla bi omogućiti odabir privatnih zdravstvenih ustanova po načelu izvrsnosti, za potrebe dodatnog osiguranja i nadstandardnih programa za radnu populaciju, programe za turiste, programe za djecu i određenu populaciju umirovljenika. Cijene takovih medicinskih usluga trebalo bi se ugovoriti u skladu sa cijenom premije osiguranja, ovisno o veličini rizika i potrebi populacije, te razmisliti o organiziranju dodatnog zdravstvenog osiguranja i ponudi nadstandardnih medicinskih usluga. Vezano uz liste čekanja potrebno je odrediti prioritete za koje je potrebno angažirati liječnike i medicinske sestre izvan redovnog radnog vremena, prije svega u državnoj ustanovi, i / ili privatnoj uz jednake, primjerene nagrade za učinjene usluge.
Preveliki broj bolnica i bolničkih kreveta, duge liste čekanja, polovična informatizacija, sustavno ne praćenje ishoda liječenja, visoke stope smrtnosti od karcinoma ili zanemarivanje troškovne (ne)učinkovitosti zdravstvenih tehnologija samo su neki od teško rješivih problema u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Ozdravljenje zdravstvenog sustava je po iskustvima nekih članica EU moguće boljom organizacijom, tehničkim , upravljačkim , ali i kadrovskim rješenjima
Oporavak zdravstvenog sustava je moguć uz korjenite promjene, uz prihvaćanje izazova, primijene novih metoda rada , novih organizacijskih vještina , novih programa ( dodatno zdravstveno osiguranje, promjene u dopunskom osiguranju uz procjenu povećanja cijene, program nadstandarda, programe za turiste, djecu, umirovljenike…). Tako bi se jednim dijelom poboljšala medicinska usluga , brzina usluge, a u zdravstveni sustav ušla bi financijska sredstva koja u ovom trenutku nedostaju .Nužna je informatizacija zdravstva, edukacija , bolje korištenje radnog vremena, kontrola izvršenja mjesečnih normi ovisno o struci. Nagrada edukacijom za one stručnjake koji su izvršili definiranu normu, a u slobodnom vremenu stvorili nova dobra radom u vlastitoj ustanovi.
Zaključno, sve ove promjene moraju biti u sinergiji sa snažnim preventivnim aktivnostima , koje kreću od svakog stanovnika Hrvatske , a završavaju na dobro kreiranoj preventivnoj djelatnosti kod liječnika PZZ, što bi bio pravi lijek za bolest zdravstvenog sustava Hrvatske.
Srebrenka Mesić, dr.med.,
univ mag medicine rada i sporta
