Ministar obrane Damir Krstičević odgovoran je za mnoge loše stvari u svom sektoru, a najviše za propalu kupnju borbenih aviona, zbog čega je, uostalom, odavno morao dobiti otkaz. No, Damir Krstičević sigurno nije odgovoran za smrt Josipa Briškog, profesionalnog vojnika iz Sesveta koji je stradao u napadu bombaša samoubojice u Afganistanu.
Stoga je potpuno nerazumljivo zašto je general Krstičević na dan te tragedije, koja se prije ili kasnije naprosto morala dogoditi, govorio o vlastitoj odgovornosti. Angažman hrvatskih vojnika u Afganistanu nema nikakve veze sa sadašnjom Vladom, ni sa sadašnjim ministrom obrane, piše Ivan Violić u komentaru za Telegram.hr.
Riječ je o strateškoj odluci hrvatske politike koju su artikulirale i provodile sve glavne stranke, uz prešutnu, ali zapravo neupitnu potporu hrvatskih građana. Još je pokojni premijer Ivica Račan želio poslati Hrvatsku vojsku u Irak, u vrijeme američkog napada na diktatora Sadama Huseina.
Poslije ulaska Republike Hrvatske u NATO, prije jedanaest godina, postalo je sasvim neizbježno da Hrvatska vojska sudjeluje u NATO-vim vojnim operacijama. Načelo funkcioniranja NATO-a posve je razvidno: NATO svojim članicama jamči fizičku sigurnost, ali zato članice moraju slati svoje vojnike na ona svjetska ratišta gdje je NATO aktivno angažiran.
Sve su hrvatske Vlade, neovisno od ideoloških orijentacija, podržavale sudjelovanje Hrvatske vojske na NATO-vim bojišnicama. Afganistan je najkritičnija dugogodišnja točka NATO-ova ratnog djelovanja pa je zato logično što se u Afganistanu dosad borilo više od pet tisuća hrvatskih vojnika. I oni se jesu borili s dobrim razlogom jer talibani spadaju među najmorbidnije političke grupacije na svijetu.
Prilično je fascinantno da nitko od naših pet tisuća vojnika u Afganistanu nije ranije stradao, s obzirom na brutalnost oružanih sukoba u toj zemlji. Neprijeporno je, nažalost, da se tragedija u kojoj je poginuo skupnik Josip Briški nije mogla izbjeći.
Cijeli komentar pročitajte OVDJE.
RSS
