Kamere za nadzor brzine na hrvatskim cestama postale su gotovo jednako uobičajene kao i prometni znakovi. Unatoč njihovoj sve većoj prisutnosti, dio vozača i dalje vozi kao da ih nema. Podaci pokazuju da radari rade – ali i da posla ne nedostaje.
Tijekom 2025. godine u Hrvatskoj je evidentirano čak 320.069 prekršaja prekoračenja dopuštene brzine, što ovu vrstu prekršaja čini jednom od najčešćih u cestovnom prometu, analiza je Kompare.hr.
Najviše prekršaja u Zagrebu i Dalmaciji
Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, najviše prekršaja zabilježeno je na području Policijske uprave zagrebačke, gdje je evidentirano 39.695 slučajeva prekoračenja brzine.
Slijedi Policijska uprava splitsko-dalmatinska s 27.357 prekršaja, dok je na području Policijske uprave zadarske zabilježeno 23.560 slučajeva.
Kazne idu i do 2.650 eura, moguće je i zatvorsko kažnjavanje
Kazne za prekoračenje brzine razlikuju se ovisno o tome događa li se prekršaj u naselju ili izvan njega. U naseljima su kazne u pravilu znatno strože zbog povećanog rizika za pješake i druge sudionike u prometu.
Za prekoračenje brzine veće od 50 km/h u naselju predviđena je novčana kazna u rasponu od 1.320 do 2.650 eura, a u najtežim slučajevima moguća je i kazna zatvora do 60 dana. Izvan naselja kazne za isto prekoračenje iznose od 660 do 1.990 eura.
Ako vozač prekorači brzinu za 30 do 50 km/h, kazna u naselju kreće se između 390 i 920 eura, dok izvan naselja iznosi 260 eura.
Za prekoračenje od 20 do 30 km/h propisana je kazna od 130 eura u naselju, odnosno 60 eura izvan naselja. Kod prekoračenja od 10 do 20 km/h, kazna iznosi 60 eura, bez obzira na lokaciju. Najblaži prekršaji, do 10 km/h iznad ograničenja, kažnjavaju se s 30 eura u naselju, dok se izvan naselja u pravilu ne sankcioniraju.
Gusta mreža kamera: gotovo 800 kućišta diljem zemlje
Nadzor prometa danas je znatno intenzivniji nego ranijih godina. Samo tijekom 2025. godine postavljeno je 179 novih kućišta, pa se na hrvatskim prometnicama trenutačno nalazi ukupno 767 kućišta i 201 fiksni uređaj za mjerenje brzine, koji se po potrebi premještaju između lokacija.
Najgušća mreža kamera nalazi se na području Policijske uprave zagrebačke i Policijske uprave splitsko-dalmatinske, gdje je postavljeno po 86 kamera. Slijede PU međimurska sa 62 kamere, PU istarska s 59 te PU varaždinska s 58 uređaja.
MUP najavljuje dodatno širenje u 2026. godini
Iz MUP-a ističu da je postavljanje novih radarskih uređaja dovelo do ujednačavanja srednjih brzina kretanja vozila, stabilnijeg prometnog toka i smanjenja broja prometnih nesreća.
Najavljuju i nastavak širenja mreže nadzora tijekom 2026. godine. Kako navode, planira se postavljanje dodatnog broja kućišta i fiksnih uređaja, a konkretne lokacije određivat će lokalne policijske postaje i uprave na temelju prometne problematike i statističko-analitičkih pokazatelja, posebno ondje gdje se bilježe najteže prometne nesreće uzrokovane prebrzom vožnjom.
Koliko se stvarno dobije bržom vožnjom?
Pitanje koje se nameće jest – koliko se uopće vremena uštedi jurnjavom? Prema izračunima matematičara Tonija Miluna, 50 posto veća brzina ne donosi ni približno 50 posto kraće putovanje.
Primjerice, dionicu dugu 200 kilometara pri brzini od 130 km/h vozač će prijeći za 1 sat i 32 minute. Ako poveća brzinu na 140 km/h, na odredište će stići tek šest minuta ranije.
U praksi to znači da povećana brzina donosi minimalnu vremensku prednost, ali značajno povećava rizik od kazni, opasnih situacija i teških posljedica. Kad se sve zbroji, jurnjava gotovo ništa ne štedi – a može stajati jako puno.
RSS
