Nedvojbena je činjenica kako je pandemija izazvana virusom Covid-19 globalna prijetnja i rizik koja jednakom žestinom pogađa sve dijelove svijeta pa tako i našu zemlju. U tom smislu posljedice pandemije se najviše ogledaju u visokom stupnju širenja zaraze i smrtnosti kod ljudi koju pandemija izaziva kao i njezinu utjecaju na gospodarstvo koje posljedično stagnira. Utjecaj pandemije i potresa u Zagrebu već proizvodi ogromne promjene u našem društvu i paradigme dosadašnjeg „načina života“.
Posljednjih dana u javnom prostoru prisutna je polemika o reakciji naše vlade. U tom srazu pitanja da li vlada i Nacionalni stožer civilne zaštite dobro upravljaju i komuniciraju u ovim izvanrednim okolnostima možemo prepoznati uvjetno ću reći zagovornike gospodarske teorije iz reda stručnjaka za krizno upravljanje u poslovnim subjektima koji su zapravo kritični prema odlukama vlade. Oni polaze od činjenice kako je vlada u obvezi učiniti sve za spas gospodarskih aktivnosti držeći da dosadašnje mjere vlade nisu dostatne. S druge strane kada govorimo o postupcima mjerama i radnjama vlade i Nacionalnog stožera uperene ka zaštiti zdravlja i života ljudi postoji opće prisutan konsenzus svih aktera kako vlada i Nacionalni stožer vrlo dobro upravljaju ovim kriznim stanjem. Ako pogledamo trenutnu situaciju, Nacionalni stožer razumije distribuciju strateških odluka i daje jasne smjernice što i kako treba raditi. Njihove dnevne konferencije za javnost su jasne i uz prisutnost bez iznimki svakodnevno najodgovornijih i najkompetentnijih osoba.
Polazeći od pretpostavke zagovornika gospodarske teorije kako je opstojnost gospodarskih potencijala najvažnija stvar na koju vlada treba biti fokusirana (primarno kroz poreznu relaksaciju gospodarskih subjekata) vodi nas ka razmišljanju ukoliko je tome tako tko će zapravo sutra ukoliko izgubimo bitku s nekontroliranim širenjem zaraze kada radni dio populacije višemjesečno ne bude u poziciji sudjelovati u radnim procesima zapravo raditi i stvarati novu vrijednost. Dakle možemo primijetiti kako su vladine aktivnosti i u ovom dijelu kroz svoje promišljeno stupnjevane mjere pomoći gospodarstvu koje se „osnažuju i nadopunjuju“ u skladu s procjenom rizika jedini i ispravan put u tom nastojanju postizanja ravnoteže između interesa gospodarstva i očuvanja onog vitalnog dijela svakog gospodarskog procesa a to je čovjek kao najvrjedniji resurs. To smo mi, ljudi čije zdravlje i životi moraju biti ovog trenutka u središtu interesa donositelja odluka.
U tom smislu respektirajući poziciju i interes našeg gospodarstva za konstatirati je kako su odluke, mjere i radnje naše vlade i Nacionalnog stožera u borbi s pandemijom bile pravovremene i važno za naglasiti razmjerne prijetnjama i rizicima kojima smo izloženi. Time su upravo izbjegnute situacije iz našeg bližeg ili daljnjeg okružja u kojima je stupanj zaraze i smrtnosti iznimno visok.
dr.sc. Dubravko Derk
