U nastavku našeg serijala “Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, urednika Alena Ostojića, razgovarali smo s Dr.sc. Damirom Trutom, ravnateljem Ravnateljstva civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Damir Trut doktorirao je 2016. godine na temu „Krizno planiranje – imperativ sigurnog života društvenih zajednica“, te stekao akademsko znanje doktor znanosti menadžmenta sigurnosnim resursima na znanstvenom polju: sigurnosni menadžment u privatnoj i civilnoj zaštiti. Završio sve razine vojne izobrazbe.
Radio je u Elektromontažnom poduzeću V. Četković od 1982. godine, zatim u Petrokemiji Kutina i u Grafičkom zavodu Hrvatske do 1990. godine. U Domovinski rat uključuje se kao dragovoljac u veljači 1991. godine u pričuvne snage policije i narodne zaštite. Na osobni zahtjev, uz častan otpust izlazi iz MORH-a 2012 godine u činu brigadira OS RH. Od 3. veljače 2005. imenovan na dužnost zamjenika ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje gdje sudjeluje u ustrojavanju iste i organizaciji sustava zaštite i spašavanja.
Od svibnja 2008. do veljače 2012. godine imenovan na mjesto ravnatelja Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Direktor tvrtke DOK-ING razminiranje postaje 2013. godine, a sredinom 2014. godine direktor i član uprave tvrtke Bilić –Erić d.o.o. za privatnu zaštitu.
U veljači 2017. godine Vlada Republike Hrvatske imenovala ga je na dužnost pomoćnika ministra unutarnjih poslova. U rujnu 2021. godine, imenovanjem Vlade, postaje ravnatelj Ravnateljstva civilne zaštite Ministarstva unutarnjih poslova. Damir je autor i koautor priručnika iz područja kriznog menadžmenta, viši je predavač na Veleučilištu Velika Gorica i Sveučilištu Libertas. Predavač je i na programu obrazovanja Certificirani menadžer korporativne sigurnosti (CMKS) u organizaciji Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
Nosi li se Hrvatska dobro s katastrofama? Može li danas ijedna zemlja to sama ili su nužni mehanizmi zajedničke suradnje?
Odgovor na ovo pitanje zaslužuje kratki osvrt na glavni razlog reorganizacije sustava civilne zaštite i ustrojavanja Ravnateljstva civilne zaštite unutar Ministarstva unutarnjih poslova, a to je stvoriti učinkovitiji , funkcionalniji, financijski isplativiji sustav civilne zaštite od državne do lokalne razine, s jasnom podjelom uloga i odgovornosti u sustavu.
Znači cilj je bio stvoriti jedinstven sustav, sposoban odgovoriti na izvanredne događaje, kao i povezati resurse i sposobnosti svih sudionika, operativnih snaga i građana u jedinstvenu cjelinu.
Ravnateljstvo je, zbog integracije bivših pet samostalnih tijela, postalo nadležno za vrlo kompleksan i raznolik opis poslova, od smanjenja rizika od katastrofa, operativnih poslova, edukacije i osposobljavanja, protuminskog djelovanja, radiološke i nuklearne sigurnosti, nadzora proizvodnje i prometa eksplozivnih tvari i oružja te inspekcijskih poslova.
Od tad je prošlo skoro punih šest godina i kroz to vrijeme, a tome smo svjedoci svi mi, Ravnateljstvo i cijeli sustav civile zaštite se suočavalo s mnoštvom izazova od covida, potresa, poplava, požara, svinjske kuge, ptičje gripe, padova zrakoplova itd.
I mogu slobodno reći da je proteklo vrijeme pokazalo da je Vladina odluka o implementaciji bila ispravna i opravdana jer se Hrvatska dobro i uspješno nosila sa svim što takvi izvanredni događaji sa sobom nose.
Danas civilna zaštita u Republici Hrvatskoj predstavlja sustav organiziran na lokalnoj, područnoj i nacionalnoj razini, čije su aktivnosti usmjerene u tri pravca: smanjenje rizika od katastrofa, pružanje brzog i optimalnog odgovora na prijetnje i opasnosti te ublažavanje posljedica nastalih uslijed velikih nesreća i katastrofa.
Na nama je dalje razvijati sustav kroz opremanje, osposobljavanje, informatizaciju, modernizaciju, izgradnju infrastrukturnih sadržaja, ulaganje u preventivne aktivnosti i jačanje svijesti javnosti o smanjenu rizika od katastrofa i to i činimo.
To je zadaća sviju nas koji se bavimo ovim poslom, koji su dionici u procesu upravljanja krizama.
Ovo što se događa zadnjih godina, ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i svijetu, gdje zbog prirodnih katastrofa, ali i sveprisutnih globalnih rizika, nestaju cijela naselja, nestaju infrastrukturni sadržaji, gube ljudski životi, a materijalna šteta je nemjerljiva, dovelo je do toga da se mijenja paradigma upravljanja krizama na međunarodnoj razini. Tu promjenu prati i Hrvatska, a sustav civilne zaštite postao je sve prisutniji u javnom prostoru zbog svoje nezaobilazne uloge u svim fazama upravljanja rizicima, pogotovo u odgovoru, što je na neki način građanima najvidljiviji.
Može li se ijedna zemlja sama nositi s takvim izazovima, ja bih rekao u današnje vrijeme sve teže. Ne mali broj puta smo svjedočili tezama i izjavama da se „ovakvo nešto nije dogodilo u zadnjih 100 godina“. Što znači da bez obzira koliko sustav upravljanja krizama neke zemlje bio dobro posložen i opremljen, ipak nije dimenzioniran za katastrofe ovakvih razmjera. Unazad samo nekoliko tjedana dovoljno je spomenuti BiH i Španjolsku, prije toga Češku, Njemačku..
Dakle mehanizmi zajedničke suradnje su nužni, oni postoje i pokazali su se vrlo učinkovitima. Pri tome primarno mislim na Mehanizam Unije za civilnu zaštitu, kao operativni program Unije i najvažniji način suradnje između Unije i država članica na području civilne zaštite.
Pojednostavljeno rečeno Mehanizam predstavlja vidljiv izraz europske solidarnosti, putem kojeg države članice imaju priliku zatražiti pomoć i ponuditi pomoć drugoj zemlji, a za tu proceduru je zadužen Koordinacijski centra za odgovor na hitne situacije (ERCC – European Response Coordination Centre) unutar Mehanizma.
Informacije radi u Republici Hrvatskoj ulogu komunikacijskog centra ima Operativni centar civilne zaštite Ravnateljstva civilne zaštite.
Kroz medije se često znaju čuti izjave političara EK, prvenstveno predsjednice EK Ursule von der Leyen, o aktivaciji Mehanizma unije za civilnu zaštitu, ali i sustava Copernicus koji omogućava satelitski prikaz realnog stanja na terenu, s ciljem brzog mapiranja, što je od velike pomoći u koordinaciji spasilačkih timova.
Ali i u okviru NATO-a postoji Euroatlantski koordinacijski centar za odgovor u katastrofama, koji djeluje po sličnom modelu kao ERCC.
Znači, međunarodna pomoć i solidarnost u ovim situacijama je neminovna i do sada se pokazala kao vrlo pragmatična.
Je li ta suradnja stvarna ili samo na papiru?
Nije samo na papiru, suradnja na području upravljanja krizama je neminovna, prvenstveno sa susjednim zemljama, a onda naravno unutar Europe, ali i cijelog svijeta. Ona je sve prisutnija i intenzivnija, a prethodno sam rekao i zašto smo naslonjeni jedni na druge. Razlog je očigledan, dijelimo iste ili slične rizike, suočavamo se s istim izazovima, a nerijetko zajedno djelujemo u preventivnom, ali i u operativnom smislu.
Konkretno osobno sam predstavnik u mnogim tijelima EK, NATO-a i UN-a koji se bave upravljanjem krizama i sudjelujem u kreiranju politika na svojoj razini. Osim na strateškoj razini, djelatnici Ravnateljstva su operativno uključeni u rad mnogih međunarodnih odbora i radnih skupina. Vrlo su aktivni i njihova ekspertiza se cijeni i uvažava.
Već sam izjavio da se mijenja paradigma upravljanja krizama u svijetu, što znači da se primarno stavlja naglasak na preventivu i smanjene rizika od katastrofa, kao i na otpornost, čime se jača održivost društva.
Na tim sastancima se razmjenjuju iskustva, naučene lekcije, daju prijedlozi, predlažu zajedničke vježbe, bilo simulacijske bilo terenske kako bi zajednički proigravali scenarije, odgovore te procedure. Upravo je, u organizaciji Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatska nedavno bila domaćin stožerno-zapovjednoj vježbi s ciljem pripreme zapovjednog osoblja modula civilne zaštite, država članica Mehanizma unije za civilnu zaštitu, za sudjelovanje u pružanju žurne međunarodne pomoći državama pogođenim prirodnim ili drugim katastrofama.
Isto tako Hrvatska je prije dvije godine bila predsjedatelj Inicijativom za prevenciju i pripravnost u katastrofama za JI Europu (DPPI SEE), a time i domaćinom uspješne međunarodne konferencije na visokoj razini na temu ulaganja u smanjenje rizika od katastrofa, koja se održala u Dubrovniku i koja je bila vrlo zapažena u međunarodnim organizacijama koje se bave kriznim managementom.
Znači suradnja je višeznačna, od pripremnih i vježbovnih aktivnosti do realnih situacija. Hrvatska se i tu pokazala kao pouzdan partner, šaljući žurnu pomoć kroz razne vidove, od slanja pripadnika specijalističkih modula Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite pa do slanja konvoja s raznom opremom za spašavanje i zbrinjavanje ugroženog stanovništva, slanja kanadera i sl.
Kome je do sada Hrvatska najviše pomagala a tko je nama dao najviše pomoći u teškim trenucima?
Hrvatska je pružila pomoć brojnim europskim, ali i zemljama svijeta, što u okviru Mehanizma unije za civilnu zaštitu, što bilateralno, i to u vidu slanja protupožarnih zrakoplova, ljudstva te materijalne i financijske pomoći. Riječ je o Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj, Iranu, Turskoj, Pakistanu, Slovačkoj, Sjevernoj Makedoniji, Grčkoj, BiH, Crnoj Gori, Haitiju, Albaniji, Izraelu, Japanu, Portugalu, Bugarskoj, Ukrajini, Italiji, Sloveniji, Libanonu, Kosovu, Butanu, Litvi, Vijetnamu, Ruandi, Moldoviji, Tunisu i Siriji.
Najviše se pružala pomoć prilikom poplava, potresa i požara. Posebno bih izdvojio slanje modula Državne intervencijske postrojbe civilne zaštite za urbano traganje i spašavanje u Albaniju 2019.godine i Tursku 2023.g nakon razornih potresa te u listopadu ove godine u Bosnu i Hercegovinu, nakon bujičnih poplava i klizišta, kako bi pomogli u spašavanju i traganju za unesrećenim osobama u ruševinama. I mogu s ponosom reći da su povratne informacije o sposobnosti, organiziranosti i opremljenosti naših timova više nego pohvalne.
Što se tiče pomoći našoj zemlji, ona se najviše očitovala nakon potresa i za vrijeme migrantske krize, ali i epidemije koronavirusom. Pa tako su brojne zemlje, od Francuske, Austrije, Slovačke, Slovenije, Njemačke, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mađarske, Italije, Crne Gore, Kine, Litve, Češke, Južne Koreje, Rumunjske, SAD, Malte, Grčke, Portugale, Turske, Bugarske i Švedske, u skladu sa svojim mogućnostima, slale pomoć Hrvatskoj u vidu zaštitne i medicinske opreme, kontejnera za stanovanje, šatora, električnih grijača, vreća za spavanje i slično.
Samo za saniranje posljedica potresa na području Sisačko-moslavačke županije kroz Mehanizam unije za civilnu zaštitu i (ili) bilateralnim putem, Republici Hrvatskoj pomoć je poslalo ili ponudilo 25 država.
Moram naglasiti da Hrvatska još nije bila u potrebi tražiti pomoć u ljudstvu u kontekstu spašavanja ljudskih života, osim stručne pomoći “plavih kaciga” iz Odreda karabinjera za zaštitu kulturne baštine Republike Italije, kako bi pomogli pri izradi brze procjene i evakuacije ugroženoj kulturnoj baštini iz potresom pogođenih područja. A i to je naučena lekcija, koja je rezultirala zajedničkim projektom Ministarstva kulture i medija i RCZ-a, s ciljem osposobiti i opremiti Državne intervencijske postrojbe cz, kao i ostale operativne snage sustava CZ (HGSS i vatrogasce), ali i stručnjake iz područja zaštite i očuvanja kulturnih dobara Ministarstva kulture i medija za stručno postupanje s kulturnim dobrima i slučaju izvanrednih događaja. Prije koji tjedan je održana radionica i vježba na tu temu, a osim praktičnog dijela cilj projekta je ujedno i podizanje svijesti javnosti o važnosti zaštite kulturne baštine, jer su nam recentni događaji pokazali svu ranjivost kulturnog identiteta, što je, prema Strategiji nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske temelj hrvatske države.
Svim oblicima međunarodne pomoći je samo jedan nazivnik – uzajamna solidarnost i to je ono s čime se međunarodna obitelj civilne zaštite i te kako ponosi.
Izdvaja li se dovoljno sredstava za civilnu zaštitu? Jeste li kao šef hrvatske civilne zaštite zadovoljni iznosima koji vam stoje na raspolaganju? Oslanjate li se na EU fondove?
Naša vizija je daljnje jačanje sustava civilne zaštite kroz opremanje, osposobljavanje, informatizaciju, modernizaciju, izgradnju infrastrukturnih sadržaja, ulaganje u preventivne aktivnosti i jačanje svijesti javnosti o smanjenu rizika od katastrofa. To naravno zahtijeva velika ulaganja, i svake godine se planiraju sredstva u Državnom proračunu za potrebe Ravnateljstva. Međutim kao članica EU i Mehanizma unije za civilnu zaštitu nude nam se brojne mogućnosti povlačenja sredstava iz fondova.
To smo shvatili vrlo ozbiljno i uzeli kao prioritetnu zadaću rada Ravnateljstva civilne zaštite. Rezultati su već sad vrlo vidljivi i možemo govoriti o završenim projektima, onima koji su u tijeku i onima koji su u pripremi.
Od ustrojavanja Ravnateljstva već je završeno 25 projekta iz različitih izvora financiranja, čime smo povukli cca 230 milijuna eura.
Ilustracije radi, u prethodnom financijskom razdoblju iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija RCZ je realizirao 9 velikih projekata vrijednosti cca 181,4 milijuna eura. Sredstva su uložena u razvoj operativnih sposobnosti za velike nesreće i katastrofe kroz nabavu odora, opreme i vozila za operativne snage sustava civilne zaštite, čime se znatno podigla razina njihova operativna spremnosti.
Modernizirala se i radiokomunikacijska oprema sustava, kroz nabavu TETRA uređaja za sve operativne snage sustava, kako bi snage na terenu raspolagale jedinstvenim načinom komunikacije. Krajem 2021. je završen i veliki projekt, putem kojeg su se za javne vatrogasne postrojbe i dobrovoljna vatrogasna društva iz svih županija i Gradu Zagrebu podijelila 94 interventna vatrogasna vozila, čime se znato povećala operativna sposobnost vatrogasnih postrojbi.
Zatim se ulagalo u podizanje svijesti i edukaciji primarno školske djece na području smanjenja rizika od katastrofa s ciljem uvođenja sustavne edukacije na temu smanjenja rizika od katastrofa u nastavne programe. Kroz taj projekt se nabavio i simulatora potresa, koji je polučio interes javnosti, što potvrđuju i rezultati prve nacionalne kampanje u okviru projekta „Usvoji znanja da šteta bude manja“, koji se proveo prošle godine u svim županijskim središtima. I ne manje važno izrađen je Priručnik za odgojno-obrazovne radnike u provedbi obrazovanja osnovnoškolske djece u području smanjenja rizika od katastrofa, koji je primarno namijenjen nastavnicima, učiteljima, pedagozima i psiholozima u osnovnim školama za rad s djecom uzrasta od 5. do 8. razreda.
Sredstvima iz tog razdoblja, kao potpora sustavu civilne zaštite, nabavljena su i dva helikoptera s modulima za medicinsku evakuaciju te traganje i spašavanje, čime će se znatno podići spremnost i učinkovitost pri obavljanju složenih akcija spašavanja i/ili medicinskog zbrinjavanja, ali i brzina pružanja pomoći, što je u takvim situacijama ključno, u cilju spašavanja ljudskih života.
I ono što se pokazalo kao vrlo učinkovito u izvanrednim situacijama je uvođenje sustava ranog upozoravanja i upravljanja krizama, takozvani sustav SRUUK, kojim se može brzo putem mobitela upozoriti građane i sudionike sustava civilne zaštite o nadolazećoj opasnosti i mjerama koje je potrebno poduzeti za smanjenje ljudskih žrtava i materijalnih šteta.
Ali povučena su sredstva i iz Fonda solidarnosti vrijednosti cca 35 milijuna eura iskorištena su za financiranje prihvatljivih troškova nastalih na saniranju posljedica potresa u Sisačko-moslavačkoj županiji kao 115 milijuna eura za projekte razminiranja koji su završili (Karlovac Karst, Naturavita i Fearless Velebit), s kojim su razminirana značajna površina Hrvatske.
I u ovom financijskom razdoblju smo nastavili s ispunjenjem zadanih ciljeva. Neskromno rečeno, u tijeku je 15 projekata ukupne vrijednosti cca 390 milijuna eura. Istaknuo bih neke od njih, iako svi u svojoj specifičnosti doprinose daljnjem unapređenju sustava civilne zaštite, ali i svih faza upravljanja rizicima od katastrofa.
Već su potpisana 2 ugovora za financiranje poslova razminiranja u području zadnjih pet županija s minski sumnjivim područjem (Karlovačke, Ličko-senjske, Sisačko-moslavačke, Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske), ukupne vrijednosti 130 milijuna eura, od čega je bespovratnih sredstava iz PKK 80 milijuna eura.
Potpisan je ugovor za nabavu još jednog helikoptera, također iz PKK, tako da bi u ovom razdoblju raspolagali s 3 helikoptera kao potpora sustavu civilne zaštite.
Nadalje povukli smo značajna sredstva iz rescEU projekta unutar Mehanizma unije za civilnu zaštitu.
Riječ je o 5 projekata vrijednosti cca 203 milijuna eura bespovratnih sredstava. Jedan od njih je nabava 2 protupožarna zrakoplova tipa Canadair za što je u ožujku ove godine potpisan i ugovor. Zatim jedan projekt se odnosi na nabavu daljinski upravljanih sustava za KBRN dekontaminaciju. Riječ je o 6 velikih robota za dekontaminaciju i 3 manja robota za sakupljanje kontaminirane prašine i emulzije, čime bi RH bila jedina europska zemlja koja bi imala te sposobnosti. Tu je i projekt putem kojeg će se nabaviti i zaštitna sredstava za rad s KBRN opasnostima. Tu spadaju razne zaštitne maske i odijela, izolacijski aparati za disanje te šatori, razni dozimetri, kontejneri za opasni otpad, setovi prve pomoći i sl. Nadalje jedna projekt se odnosi na nabavu medicinskog materijala i/ili osobne zaštitne opreme usmjerenih na borbu protiv ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju. I peti projekt iz Mehanizma odnosi se na nabavu opreme za zbrinjavanje stanovništva, kontejnera i šatora s pratećom opremom za cca 1000 ljudi. Specifičnost projekta iz rescEU-a je da sve što nabavimo će biti na raspolaganju u slučaju potrebe pružanja i međunarodne pomoći. Time dajemo konkretan doprinos jačanju nacionalne otpornosti i odgovoru na izvanredne događaje, ali i sposobnosti EU.
I tu nismo stali. Iz Programa konkurentnost i kohezija je na raspolaganju još cca 60 milijuna eura za što imamo još nekoliko strateški vrlo važnih projekata, koji su u visokom stupnju razrade, neki u fazama, neki „jednokratno“. Riječ je o uspostavi Nastavnog nacionalnog središta civilne zaštite u Jastrebarskom, čime bi se dobilo jedinstveno mjesto za osposobljavanje svih sudionika sustava civilne zaštite i to po standardiziranom programu osposobljavanja.
Također se planira izgradnja pet strateški raspoređenih regionalnih centara civilne zaštite u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Rijeci i Splitu, kako bi na jednom mjestu objedinili ljudske i materijalne resurse svih operativnih snaga sustava civilne zaštite na tom području. Plan je ujedno uspostava novog Operativnog centra civilne zaštite – Situacijskog središta za koordinaciju provedbe mjera civilne zaštite te razvoj, modernizacija sustava za uzbunjivanje te daljnje opremanje operativnih snaga sustava civilne zaštite.
I kad to sve zbrojimo dolazimo do iznosa od cca 680 milijuna eura koje je Ravnateljstvo civilne zaštite ili realiziralo, ili provodi ili planira provesti, što možemo smatrati, ne samo doprinosom razvoju sustava CZ, već i razvoju hrvatskog gospodarstva.
Jeste li uspjeli ustrojiti cijeli sustav? Je li on godinama bio zanemarivan?
Ja bih to postavio ovako. Svako vrijeme je imalo svoju viziju, opravdanost i razloge kako je sustav ustrojen organiziran. Međutim, vremena se mijenjaju, mijenjaju se objektivne okolnosti, klimatske promjene i njihove posljedice su očigledne, a time je postalo i očigledno da se ovaj sustav ne samo u Hrvatskoj, već u Europi i svijetu dobiva sve više na važnosti, a k tome preuzima i veliku odgovornost. Prije sad već 7 godina uočilo se da je sazrijelo vrijeme za osnaživanje sustava, prvenstveno kroz rukovodstvo s političkom snagom i potporom, a onda kroz sve ostale segmente. Stoga je ustrojeno Ravnateljstvo civilne zaštite unutar Ministarstva unutarnjih poslova, koje se odmah uhvatilo u koštac s brojnim izazovima, s kojima bi se, odgovorno tvrdim, puno teže nosili, da nije bilo potrebne i političke i logističke potpore.
S ovim vremenskim odmakom mogu reći da je sustav dobro postavljen. Ravnateljstvo je paralelno radilo i na zadaćama koje nisu „vidljive javnosti“, a koje su jako bitne da bi se zaokružio ciklus upravljanja krizama. To se prvenstveno odnosi na izradu strateških i planskih dokumenata. Tako je 2022. g. po prvi put je donesena Strategija upravljanja rizicima od katastrofa do 2030., koji predstavlja jedinstven i proaktivan pristup upravljanju rizicima od katastrofa i ključna je za povlačenje sredstava iz fondova EU. Zatim je 2023. donesen Državni plan djelovanja civilne zaštite, kao sveobuhvatan i operativan dokument koji definira mjesto i ulogu svakog sudionika i operativnih snaga sustava civilne zaštite u velikim nesrećama, katastrofama, što je nužno za učinkovito, organizirano i jedinstveno djelovanje sustava civilne zaštite u reagiranju na krizne situacije. Također su 2019. i 2024. donesene i Procjene rizika od katastrofa za RH, koje su redefinirale kategorije rizika od značaja za našu zemlju te ih svrstale u neprihvatljive, prihvatljive i tolerirane, što određuje i prioritete ulaganja u sustavno smanjenje rizika od katastrofa.
Naravno da prostora za daljnji napredak ima, toga smo svjesni. Prvenstveno mislim da daljnje normativno uređenje kroz novi Zakon o sustavu civilne zaštite, koji će otkloniti nedorečenosti i neprovedivost postojećeg Zakona, prvenstveno u smislu jasnijeg definiranja uloge JLP(R)S i obvezu daljnjeg jačanja sustava na području njihove odgovornosti, ali i određenih rasterećenosti u izradi dijela planskih dokumenta.
Isto tako se po prvi puta radi na Strategiji razvoja sustava civilne zaštite, kao dugoročnog višesektorskog dokumenta koji će definirati takve strateške ciljeve kojima će se sposobnosti i kapaciteti sustava civilne zaštite dalje razvijati, a time i povećati spremnost na razne izazove.
Očekuje se donošenje novog Zakona o kritičnoj infrastrukturi., Zakona o radiološkoj i nuklearnoj djelatnosti. Tu je još mnoštvo drugih akata, uredbi, pravilnika.
Je li prije sustav bio zanemarivan ili ne, ostavit ću na procjenu dugima, ali zadnjih godina, mogu s pokrićem reći da je „živnuo“ u svakom pogledu.
Koliko su ljudi svjesni opasnosti koje nam prijete?
Ako prije i nisu bili, sad su sigurno svjesniji i zbog toga što se događalo kod nas zadnjih godina, i zbog toga što prate kroz medije što se događa u bližem ili daljem okruženju, ali i zbog toga što Ravnateljstvo civilne zaštite ulaže znatne napore u kontinuirano informiranje i edukaciju građana putem različitih kampanja i programa.
Znači podizanje svijesti javnosti, posebno djece i mladeži, o važnosti smanjenja rizika od katastrofa, o prijetnjama, posljedicama, kako postupati u slučaju izvanrednih događaja, je u fokusu rada Ravnateljstva u suradnji s lokalnom i regionalnom samoupravom, školama, vrtićima, operativnim snagama sustava civilne zaštite i svim ostalim relevantnim institucijama.
Pokazalo se da su djeca najbolji medij za prenošenje stečenih znanja prema svojim roditeljima i rodbini. Oni vrlo savjesno prihvaćaju informacije koje im naši stručnjaci i edukatori prenose, brzo uče, znaju jako puno i „upozoravaju“ roditelje kako se ponašati u nekoj situaciji.
Naša teza je da je sustav toliko jak koliko je jak pojedinac i zato podučavamo da je smanjenje rizika od katastrofa posao svih nas jer svaka odluka i aktivnost može nas činiti ili ranjivijima ili otpornijima na katastrofe.
Ulaze li dovoljno parametri klimatskih promjena u procjene rizika?
Upravo zbog klimatskih promjena, a to znači promjene obrasca klime u različitim dijelovima svijeta tijekom dužeg vremenskog razdoblja, rade se redovite procjene rizika. Tako i mi ažuriramo nacionalne procjene rizika od katastrofa u čiju izradu su uključena sva relevantna tijela okupljena kroz Hrvatsku platformu za smanjenje rizika od katastrofa, kojom koordinira Ravnateljstvo civilne zaštite. To je bitno naglasiti jer Platforma povezuje političku, operativnu i znanstvenu razinu, s glavnim ciljem prijenosa znanja i davanja rješenja, svatko iz svoje nadležnosti i sa svog kuta gledanja.
I u zadnjoj Procjeni rizika od katastrofa za RH iz ove godine možete naći poglavlja koja opisuju na koji način klimatske promjene utječu na rizik, prikazan kroz tzv. klimatski semafor, kao i u kojem vremenskom razdoblju utjecaj klimatskih promjena može biti značajan. Zatim i u Strategiji prilagodbe klimatskim promjenama u Republici Hrvatskoj za razdoblje do 2040. godine s pogledom na 2070. godinu, kaže se da je Republika Hrvatska posljednjih godina suočena s nizom prijetnji, od poplava, požara, potresa, epidemije do bolesti biljaka i životinja, čiji intenzitet se može pojačati s utjecajem klimatskih promjena. Znači trendovi klimatskih promjena se prate i osnov su za izrade procjena rizika.
Koju vrstu katastrofa trenutno ocjenjujete najopasnijima? Jesmo li se konačno riješili mina i ostalih ubojnih sredstava zaostalih iz Domovinskog rata?
Svaka može biti opasna ako se na nju nije pripremilo, što znači nije se dovoljno ulagalo u prevenciju, i ako se ne njih nije znalo odgovoriti. Iako ni to nije presudno u kontekstu broja žrtava i materijalne štete. Jer na neki intenzitet se jednostavno teško pripremiti. Potres bi izdvojio kao katastrofu, koji, pogotovo u urbanom području, može prouzročiti velike ljudske i materijalne gubitke, ali vidimo da ni bujične poplave nisu ništa manje katastrofalne ako su u razmjerima koje su pogodile Španjolsku, Jablanicu..
Što se tiče minske kontaminiranosti, svake godine smo sve bliže konačnom cilju, čisti se županija po županija po zacrtanom planu. Ostaje još Ličko – senjska, Karlovačka, Sisačko – moslavačka, Splitsko – dalmatinska županija, koje bi trebale biti razminirane do ožujka 2026. godine, što je u skladu s obvezama Ottawske konvencije. Riječ je o uglavnom brdsko planinskim područjima, jer se prvo pristupilo razminiranju kuća i okućnica, vitalne infrastrukture, državne granice, poljoprivrednih površina, gospodarskih objekata, nasipa, pašnjaka, turističkih destinacija te područja zaštićene prirode,
Okončanjem poslova razminiranja, ispunit će se Vladin strateški projekt jer će se u potpunosti otkloniti realna zapreka gospodarskog rasta i potpune normalizacije života.
Moramo li strahovati od nuklearne katastrofe? Jesu li nam skloništa konačno pripremljena – koliko ih uopće imamo na raspolaganju?
Pitanje moguće nuklearne katastrofe se naravno intenziviralo početkom ruske agresije na Ukrajinu i prijetnjama uništavanja nuklearnih elektrana. Moramo li ili ne strahovati od toga da se nuklearna katastrofa dogodi, kao posljedica ratnih djelovanja, se jednako odnosi i na građane Hrvatske i na ostatak Europe, u većoj ili manjoj mjeri. Hrvatska nije nuklearna zemlja, ali je teritorijalno vrlo blizu NE Krško u Sloveniji i NE Paks u Mađarskoj.
I zato je i nacionalna procjena rizika uključila i scenarije koji se odnose na nuklearne incidente, a Vlada je u veljači 2022. donijela i Plan pripravnosti i odgovora Republike Hrvatske na radiološki ili nuklearni izvanredni događaj.
Isto tako članica smo Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), s kojom imamo odlučnu suradnju, provodimo zajedničke projekte, edukacije, vježbe na temu radioloških i nuklearnih izvanrednih događaja.
A kroz projekt Mehanizma unije za civilnu zaštitu, vrijednosti cca 54 milijuna eura u 100% iznosu, nabavljamo strateške zalihe, točnije zaštitnu opremu, za odgovor na KBRN krize.
I pitanje skloništa se, razumljivo, također intenziviralo s tom prijetnjom.
Obično kad javnost govori o skloništima, misli na klasična tzv „atomska“ skloništa, građena za vrijeme bivše Jugoslavije. Međutim postoji i kategorija objekata koji se mogu koristiti za sklanjanje i zbrinjavanje stanovništva u slučaju neke prijetnje i potrebe za evakuacijom, primjerice škole, sportske dvorane, javne garaže i sl., u cilju zaštite i spašavanja ljudi i imovine.
Po važećem Zakonu o sustavu CZ upravljanje i održavanje skloništa, kao namjenski izgrađenih prostora za sklanjanje stanovništva, u nadležnosti je jedinica lokalne i područne samouprave.
Isto tako, jedinice lokalne i područne samouprave dužne su osigurati i objekte koji se mogu koristiti za sklanjanje i zbrinjavanje stanovništva. Popis tih objekata mora biti dio Plana djelovanja civilne zaštite kojeg su sve jedinice lokalne i područne samouprave, dužne imati
Skloništa u stambenim zgradama, kao zajednički dio stambene zgrade, preuzeli su na upravljanje i korištenje vlasnici zgrade, u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te Uredbom o održavanju zgrada. Upravitelji stambenih zgrada trebaju iste održavati u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, a što se financira sredstvima zajedničke pričuve utvrđene međuvlasničkim ugovorom suvlasnika stambene zgrade.
Dakle, Ravnateljstvo civilne zaštite, prema sadašnjoj zakonskoj regulativi, nema normativno utvrđenih obveza sudjelovanja u poslovima upravljanja skloništima.
Ljudi u Hrvatskoj zasigurno i dalje najviše strepe od potresa – poduzima li se dovoljno da se nekretnine protupotresno ojačaju?
Potres je i u Procjeni rizika kategoriziran kao neprihvatljiv rizik. Svima nam je poznato da potres, sam po sebi, nije razlog ljudskih žrtava, već su to neadekvatno izgrađeni objekti u području koje je potres zadesio. Rješenje se nameće samo po sebi, a to je, što struka zasigurno zna, izgradnja sigurnih građevina.
Tako su i potresi u Hrvatskoj praktički nametnuli potrebu osnivanja udruge koja će pokrivati potrebe inženjera na terenu (oprema, mobilizacija, osiguranje, administracija i slično) i koja će se kao operativna snaga uključiti u sustav civilne zaštite. Tako je osnovan Hrvatski centar za potresno inženjerstvo – interventna služba, nakon čega se krenulo u realizaciju nekih od razvojnih potreba Udruge, definiranih u Strategiji upravljanja rizicima od katastrofa. Ravnateljstvo je ujedno dobilo stručnog partnera, jer Udruga okuplja stručnjake na području građevinarstva i seizmike, što je od velike važnosti kad je riječ o riziku od potresa, a pogotovo u segmentu podizanja svijesti i znanja o potrebi kvalitetne protupotresne gradnje u fazi obnove, tzv. Build Back Better.
Vrlo brzo nakon potresa izrađen dokument o procjeni štete i potreba te je u srpnju 2020.g. između Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine i Svjetske banke potpisan Ugovor o zajmu za projekt obnove nakon potresa i jačanja pripravnosti javnog zdravstva., što je i ratificirano u Hrvatskom saboru.
Upravo taj Projekt promovira pristup „Build Back Better“, koji uključuje poboljšanja standarda dizajna, kvalitete gradnje i funkcionalnosti. Integracijom seizmičkih aspekata i aspekata klimatskih promjena u infrastrukturne projekte investicija dodatno će poboljšati otpornost infrastrukture na buduće katastrofe i klimatske rizike te pomoći zaštiti ljudskih života i imovine, pridonoseći pritom prilagodbi klimatskim promjenama i ublažavanju utjecaja na klimatske promjene.
Osobno volim isticati kad naučene lekcije brzo rezultiraju konkretnim korakom, a o ovo je takav slučaj.
Imate li dovoljno stručnih kadrova? Trebamo li više studija na kojima će se izučavati tematika koja se tiče civilna zaštite, borbe protiv katastrofa, upravljanja krizama… ?
Popuna stručnim kadrovima, s obzirom da je Ravnateljstvo civilne zaštite dio MUP-a kao tijela državne uprave, moguća je na dva načina, prijemom putem javnih natječaja i premještajem iz drugih tijela državne uprave i od tud crpimo kadrove. Ne mogu reći da nisam zadovoljan brojem stručnih kadrova, ali, kao i kod ostalih tijela državne uprave pa i u javnom i privatnom sektoru, kadrova uvijek fali, pogotovo specifične struke, primjerice inženjera, informatičara, kemičara..
Srećom povećanje plaća državnih službenika početkom ove godine je rezultirao povećanim interesom za rad u Ravnateljstvu.
Inače, realna situacija je takva da trenutno ne postoji specifičan studijski program civilne zaštite koji bi producirali kadrove za ovaj posao te ih obavljaju stručnjaci iz srodnih struka. Naš bazen su uglavnom studenti veleučilišta na području kriznog menagementa, ali naravno na natječaj se mogu javiti više-manje iz svih područja, od društvenih, prirodnih, tehničkih, humanističkih znanosti itd., ovisno o uvjetima radnog mjesta. Imamo praksu da svi novi kadrovi prođu temeljnu edukaciju o nadležnostima Ravnateljstva civilne zaštite, kao i o sustavu civilne zaštite na svim razinama, kako bi izašli iz okvira svog opisa posla i spoznali s čim se sve Ravnateljstvo bavi, kako sustav funkcionira na nacionalnoj i lokalnoj razini.
Međutim, razvoj sustava civilne zaštite definitivno zahtijeva stručan kadar, odnosno studijski program civilne zaštite, koji bi producirao kadar sa specijalističkim zanimanjem, povezanim s organizacijom i upravljanjem u sustavu civilne zaštite.
Polazeći od poslova koji se u pravilu obavljaju u područja sustava civilne zaštite, mogu se definirati i radna mjesta na kojima se mogu zapošljavati stručnjaci koji bi završili stručni studij. To su radna mjesta u državnim tijelima, kao i u tijelima JLP(R)S svih razina, koja su zadužena za organizaciju sustava civilne zaštite, radna mjesta u većini državnih ministarstava u kojima bi trebali postojati eksperti zaduženi za civilnu zaštitu, kritičnu infrastrukturu i upravljanje krizama. Također, ovi kadrovi mogli bi se zapošljavati i u gospodarstvu, posebno javnim poduzećima koja su sukladno zakonskim obvezama određena od posebnog značaja za sustav civilne zaštite. Dio kadrova zaposlenje bi mogao pronaći i u znanstvenim i visokoškolskim ustanovama gdje će postojati sve veća potreba za istraživačima i predavačima u području sustava nacionalne sigurnosti.
Dakle, ne samo da treba studij, već je taj projekt i pokrenut. On naravno iziskuje određenu proceduru, elaborat je izrađen i radimo na ostalim potrebnim koracima, do konačne uspostave studija.
U medijima se problematizirao Vaš doktorat – jeste li regularno doktorirali?
Regularno i legitimno. Znači diplomu nisam kupio, školarinu sam uredno platio sam, redovito pisao radove i polagao ispite. Zašto sam se odlučio za Mostar? Iz jednostavnog razloga što je mostarski Fakultet prava i sigurnosnih studija jedini imao doktorski studij civilne zaštite. Po medijima se provlačila teza da je riječ o nepriznatom fakultetu. Ja samo znam da je studij imao dopusnicu za rad kantona. Nakon što sam doktorirao na temi Krizno planiranje – imperativ sigurnog života društvenih zajednica, diplomu sam nostrificirao u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje. Sam doktorat u poslovnom smislu mi nije bio uvjet za posao, tek osobna satisfakcija i znanstvena nadogradnja.
Nerijetko se na mjestima tragičnih ili katastrofalnih događaja pojavljuju najviši dužnosnici poput premijera ili ministara – šalje li to poruku da sustav ne funkcionira kada oni moraju izlaziti na teren?
Upravo suprotno. Katastrofalni događaji samo po sebi izlaze iz okvira rutine i neke normale i pogađaju građane, koji ili osobno stradavaju ili stradavaju njihovi najmiliji, uz ogromnu materijalnu štetu. Promptni dolazak visokih dužnosnika na ta područja daju poruku podrške, osobnog uvida u stanje i nalaganje konkretnih žurnih mjera kako bi se pomoglo stanovništvu.
Isto tako njihova nazočnost je i podrška radu svih sudionika i operativnih snaga sustava civilne zaštite na terenu, a ujedno se na licu mjesta mogu uvjeriti u njihove napore u aktivnostima spašavanja ljudskih života, koji su u nekim situacijama izvanljudski.
Osobno na to gledam kao solidarnost državnog vrha prema ljudima na terenu, što je, u trenucima krize, od velikog značaja.
Uzmimo najsvježiji primjer u Španjolskoj i reakciju građana prema svom kralju koji se na pogođenom području pojavio nakon nekoliko dana. Što su mu građani time poručili? Da je kasno došao, da ga nije briga i da nije dovoljno ili čak ništa učinio za njih. Dakle izostala je politička i psihološka dimenzija podrške u trenutku kad je tim ljudima, a i snagama na terenu, bila najpotrebnija.
Otežava li vam njihovo pojavljivanje na mjestima nesreća rad? Kakva vam je suradnja s ostalim institucijama – ministarstvima, državnim tvrtkama?
Ne otežava ni u kom smislu, dapače na to smo spremni jer su to situacije koje očekujemo. Praksa je pokazala njihovo prisustvo može dodatno olakšati komunikaciju i omogućiti brže donošenje odluka, posebno u slučaju potrebe za dodatnim resursima ili hitnim mjerama, ako je to potrebno.
Suradnja s ostalim institucijama –tijelima državne uprave, tvrtkama i lokalnom zajednicom je neminovna i mora biti kontinuirana, jer ovo je takva vrsta posla da si ne možemo dopustiti silosno razmišljanje niti djelovanje. Zato potičem suradnju svih dionika upravljanja rizicima od katastrofa. Ravnateljstvo civilne zaštite koordinira mnoštvo zajedničkih aktivnosti i u aktivnostima prevencije, pripravnosti, odgovora, provodimo zajedničke vježbe, razmjenjujemo iskustva, mišljenja, stavove, sudjelujemo na konferencijama, panelima i sl.
Tako postižemo visoku razinu usklađenosti, spremnosti i koordinacije, što je u realnoj situaciji od ključnog značaja u kontekstu brze i profesionalne reakcije na terenu.
Generalno sam vrlo zadovoljan sa međusobnom suradnjom i uvažavanjem, ali uvijek ima prostora da napredak.
Kakva vam je suradnja s privatnim kompanijama?
Kao što je nužna suradnja s državnim i lokalnim tijelima, tako je nužna i s privatnim tvrtkama, pogotovo u segmentu korištenja resursa koje sustav civilne zaštite nema na raspolaganju. Zato i govorimo o pravnim osobama od interesa za sustav civilne zaštite, čiji popis mora imati svaka regionalna i lokalna samouprava, kako bi se znalo s čime sustav raspolaže u nekom području, za potrebe eventualnog angažiranja putem stožera civilne zaštite. Znači naša suradnja se temelji na njihovoj spremnosti i obavezi da u slučaju nesreća ili katastrofa podrže aktivnosti civilne zaštite, osiguravajući ljude i materijalne resurse za provedbu potrebnih mjera. Taj model se pokazao kao vrlo učinkovit u niz recentnih primjera, pogotovo u korištenju teške mehanizacije, potrebi transporta i sl., kad su ti resursi bili i te kako korisni za otklanjanje ruševina i čišćenje terena nakon potresa u Zagrebu, Petrinji i Sisku.
Definiranjem popisa nacionalne kritične infrastrukture, suradnja s privatnim tvrtkama je dobila još jednu dimenziju u kontekstu sigurnosti i stabilnosti zemlje, osobito kada je riječ o zaštiti i jačanju otpornosti operatora kritičnih infrastruktura iz svih sektora poput energetike, komunikacija, transporta, hrane, zdravstva, vodnog gospodarstva i dr. Operatori koji upravljaju ovim sustavima, mrežama i objektima od posebnog su interesa za sigurnost zemlje jer njihovo funkcioniranje direktno utječe na život i zdravlje ljudi, ekonomsku stabilnost i svakodnevni život građana.
Znači sinergija javno – privatnog partnerstva je, kako vidimo, i te kako važna.
Mislite li da je krizno komuniciranje u RH dovoljno razrađeno? Kasni li se nekada s relevantnim informacijama?
Kad govorimo o kriznom komuniciranju, govorimo o ciljanoj ili općoj javnosti koja informaciju želi odmah i instituciji zaduženoj za davanje tih informacija, koja mora plasirati provjerenu i točnu informaciju, za što ipak treba neko vrijeme. I tu, očekivano, dolazi do raskoraka.
Primjećujem da se krizno komuniciranje u Republici Hrvatskoj zadnjih godina razvija i unapređuje, što je u ovom poslu, gdje je „kriza“ naš „core business“ i te kako bitno.
Ravnateljstvo civilne zaštite se trudi javnosti davati pravovremene, točne i jasne informacije, bilo da je riječ o nekoj uputi, upozorenju ili postupanju nakon nekog događaja, pri čemu koristi sve tradicionalne i digitalne medije, društvene mreže, aplikacije za upozorenja poput SRUUK platforme.
Isto tako, bilo u vježbovnim, bilo u realnim situacijama, kontinuirano smo na raspolaganju medijima, određujemo komunikatore, odazivamo se na gostovanje u emisijama, šaljemo redovita priopćenja.
U današnje vrijeme društvenih mreža, plasiranje neprovjerenih informacija je sigurno izazov, pogotovo ako je riječ o složenim situacijama, kada je potrebno provjeriti činjenice i uskladiti informacije između različitih dionika uključenih u odgovor na katastrofu, za što je potrebno određeno vrijeme. Zato kontinuirano radimo na poboljšanju protoka informacija s terena prema Ravnateljstvu i nazad, jer o tome ovise i mnoge odluke.
Uglavnom naš je moto čim prije izaći s inicijalnim informacijama, koje moraju biti pouzdane i provjerene, što je prioritet, a onda ih nadopunjavati, u skladu s razvojem situacije.
Svjesni smo uloge medija i svjesni smo važnosti proaktivnog pristupa u kriznom komuniciranju i nastojimo se toga držati.
Jeste li zadovoljni funkcioniranjem sustava SRUUK?
Uspostava sustava SRUUK nije bila jednostavna, trebalo je uskladiti poslovne i tehničke procese tri glavna teleoperatera, zadovoljiti kriterije GDPR-a, normativno sve zaokružiti i konačno testirati.
Kao i za sve tehnološke novitete, tako je i ovdje i u testnoj i u produkcijskoj fazi bilo tehničkih nedostataka, koje su se otklanjale, kako su se uočavale.
Ali u svakom slučaju uvođenje tog sustava se pokazao učinkovitim, kao brz način obavješćivanja sudionika sustava civilne zaštite i građana putem mobilnih telefona i drugih modernih tehnologija o opasnostima koje prijete na nekom području.
Korišten je u nekoliko navrata za naše građene u stranim zemljama, čiji boravak je ocijenjen kao nesiguran.
Procjena i odluka o aktiviranju SRUUK-a je na čelniku nadležnog tijela, ovisno o vrsti prijetnje i puno parametara je tu u pitanju. Hoću reći da to nije laka odluka jer uvijek postoji opasnost od krive procjene treba li ili ne aktivirati SRUUK. A objektivne okolnosti, prvenstveno hidrometeorološke se znaju promijeniti u vrlo kratko vrijeme, pogotovo na nekoj mikrolokaciji.
Nismo mi jedina zemlja koja ima takav način ranog upozoravanja. Primjerice građani u Austriji su za vrijeme poplava Dunava oko Beča i okolice su regionalno na dnevnoj bazi dobivali i po 10 ak takvih poruka, i oni su to prihvatili kao nešto što je sastavni dio potrebne procedure.
A s druge strane opet ću uzeti primjer Španjolske i traženja ostavke predsjednika autonomne regije Valencija zbog nepravovremenog upozoravanja građana o nadolazećim poplavama. Znači optužbe su za neučinkovitost i kašnjenje nadležnih za upravljanje krizama.
Pa kad usporedimo ta dva primjera, zaključak o korisnosti SRUUK- a se nameće sam po sebi.
Inače SRUUK nije jedini kanal komunikacije prema građanima u takvim situacijama. Koristimo medije, službene društvene mreže, web stranicudajući upozorenja i upute što činiti, prenosimo upozorenja DHMZ-a,
Strahujete li od ozbiljnijeg cyber napada koji bi imao posljedice na civilnu zaštitu?
Pokazalo se da je u svijetu pandemija uvela novitete i u svijet kibernetičke sigurnosti. Naime, broj kibernetičkih napada i incidenata od tad je osjetno veći nego u prethodnom razdoblju, jer su kibernetički kriminalci svoje područje nezakonitog djelovanja s korporacija proširili i na male i srednje tvrtke, koristeći masovni rad od kuće i on-line sastanke preko besplatnih aplikacija, koje često imaju ozbiljne sigurnosne propuste. Kibernetička prijetnja nije nova stvar, no svakako je najbrže rastuća, stalno i sveprisutna.
Za ovu vrstu sigurnosne prijetnje nema jasnog i jednoznačnog rješenja, jer, realno gledajući, kibernetički kriminali i napadi neće prestati.
I to je velik razlog za zabrinutost, a najviše brine što su posebice usmjereni na državne računalne sustave, kritičnu infrastrukturu poput električne mreže, plinovoda, sustava transporta, čiji razmjer je praktički nemjerljiv. Jasno je da nema potpuno sigurnih internetskih, informacijskih i telekomunikacijskih sustava i da je lepeza sigurnosnih izazova vrlo široka.
Mislim da nema ozbiljnije institucije koja ne strahuje od takvih napada, ali i da se paralelno poduzima sve potrebno za razvoj zaštitnih softvera. I edukacija javnosti o važnosti kibernetičke sigurnosti je itekako važna.
Je li kritična infrastruktura na koju se oslanjate u Hrvatskoj dovoljno zaštićena?
Sve učestalije i intenzivnije pojave katastrofa u svijetu uzrokovanih klimatskim promjenama, kao i prijetnje uzrokovane ljudskim djelovanjem, primjerice sabotaže i teroristički napad, ozbiljno ugrožavaju sigurnost građana, ali i gospodarsku i opću sigurnost. Stoga je obveza svake zemlje članice Europske unije identificirati i posebno zaštititi svoje vitalne mreže, sustave i objekte te osigurati kontinuitet isporuka usluga, ključnih za ekonomsku i sigurnosnu stabilnost države.
To su izazovi na koje i Hrvatska mora biti spremna i znati kako na njih reagirati. Prvi korak je napravljen donošenjem Odluke Vlade Republike Hrvatske o određivanju 11 sektora iz kojih tijela državne uprave identificiraju pojedine nacionalne kritične infrastrukture (energetika, komunikacijska i informacijska tehnologija, promet, zdravstvena zaštita, vodno gospodarstvo, hrana, financije, proizvodnja, skladištenje i prijevoz opasnih tvari, javni sektor, nacionalni spomenici i vrijednosti, znanost i obrazovanje). Sljedeći korak je bio iz tih 11 sektora potvrditi kritičnu infrastrukturu, koju su sektorski nadležna tijela identificirala, kako bi se u slučaju njihove ugroze, osigurala potrebna zaštita i kontinuitet isporuka robe i usluga, bitnih za opće funkcioniranje države, što je i učinjeno i Vlada je donijela Odluku o potvrđivanju identificirane kritične infrastrukture.
U tijeku je i implementacija nove Direktive o otpornosti kritičnih subjekata (CER direktiva) u nacionalno zakonodavstvo. Direktiva donesena u prosincu 2022. godine usmjerena je na jačanje otpornosti ključnih kritičnih subjekata i ključnih usluga u odnosu na rizike povezane s ozbiljnim incidentima. I tu je učinjen velik pomak. U koordinaciji Ravnateljstva civilne zaštite izrađen je prijedlog novog Zakona o kritičnoj infrastrukturi i poslan u proceduru donošenja.
Osim toga, dodatni napori usmjereni su i na izradu metodologije za procjenu i analizu rizika kritičnih subjekata, te Strategiju otpornosti kritičnih subjekata.
Veliki izazovi su pred nama i njihovo rješavanje zahtijeva sustavno planiranje, ulaganje u modernizaciju, implementaciju naprednih tehnologija te kontinuirano praćenje i prilagodbu sigurnosnih mjera. Suradnja s relevantnim agencijama, privatnim sektorom i akademskom zajednicom ključna je za identifikaciju i smanjenje rizika, što sustavno i radimo.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto: RCZ RH
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
