U sklopu Hrvatskih dana sigurnosti održan je i Forum o urbanoj sigurnosti na kojem je glavna tema bila sigurnost otvorenih ustanova. To su prije svega škole pa je sigurnosti u njima, posebno nakon tragedije u Prečkom, posvećeno puno pozornosti.
O tome su, među ostalima, govorili Ljiljana Klinger, ravnateljica OŠ Matije Gupca u Zagrebu, izv. prof. dr. sc. Ivan Nađ s Veleučilišta Velika Gorica, dr. sc. Ante Perčin, član Uprave Sokol Securityja, predsjednik Udruge zaštitarske djelatnosti pri HUP-u i predsjednik Odbora za privatnu zaštitu HUMS-a, te Franjo Filipović iz Zapovjedništva za intervencije Ravnateljstva policije. Panel je moderirao doc. dr. sc. Krunoslav Borovec, član Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti.
Poruka sudionika bila je jasna – najvažnije je educirati osoblje i osigurati sredstva za plaćanje zaštitara u školama, kojih trenutačno nema dovoljno.
Sigurna škola – perspektive i načela
Na forumu je predstavljena i knjiga Sigurna škola – perspektive i načela prof. dr. sc. Admira Hadžikadunića, prodekana Fakulteta za kriminalistiku, kriminološke i sigurnosne studije Sveučilišta u Sarajevu. Autor je istaknuo da bi svi, kao društvo, trebali preuzeti odgovornost za sigurnost u školama, ali se ona, kako je rekao, “uvijek prebacuje na nekog drugog”.
Prof. dr. sc. Dragan Trivan, predsjednik Srpske asocijacije menadžera korporativne sigurnosti, osvrnuo se na posljedice tragičnog slučaja u školi “Ribnikar” u Beogradu. Nakon tog događaja u svaku školu u Srbiji uvedene su policijske patrole, no ti policajci, upozorio je Trivan, “nisu obučeni za rad s djecom”. Dodao je i da djeca u Srbiji više ne mogu trenirati streljaštvo.
Preporuke Ministarstva pune nelogičnosti
Dejan Šobić iz tvrtke Assa Abloy, ujedno predsjednik Odbora za nove tehnologije HUMS-a, analizirao je Odluku o donošenju minimalnih standarda i preporuka o sigurnosti u školskim ustanovama koju je donijelo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Ocijenio je kako se Ministarstvo upustilo u tehničke propise koji su već regulirani drugim zakonima, uz brojne nelogičnosti i nepoznavanje struke.
Kao primjer naveo je preporuku da se na učionička vrata ugrade prozorčići s armiranim staklom kako bi se vidjelo tko želi ući. “Ta su vrata napravljena od laganih materijala, često ispunjena kartonom, i nema stolara koji će prihvatiti takav posao. Digitalna kamera koja pokriva širi kut i znatno je jeftinija bila bi daleko smislenije rješenje”, rekao je Šobić.
Usporedio je sigurnosne mjere u hrvatskim školama s onima u hotelu u kojem se održava konferencija, gdje svaka soba ima evakuacijsku kvaku i protupožarna vrata otporna na vatru najmanje 30 minuta. “Niti jedna naša škola to nema”, dodao je.
Devet mjera za podizanje sigurnosti u školama
Izv. prof. dr. sc. Ivan Nađ s Veleučilišta Velika Gorica govorio je o pravnim aspektima sigurnosnih mjera u školama. Podsjetio je da je sve počelo zahtjevom Ministarstva znanosti i obrazovanja da škole izrade Prosudbu ugroženosti. Međutim, kako su taj dokument trebali izrađivati ravnatelji koji za to nisu stručno osposobljeni, pojavilo se “tržište” gotovih, općenitih procjena koje nisu bile prilagođene stvarnom stanju u školama.
Nađ je predložio devet konkretnih mjera za podizanje razine sigurnosti, među kojima su ugradnja i dogradnja sustava tehničke zaštite, kontrola pristupa na parkirališta i u školske objekte, stalna edukacija zaposlenika, te zapošljavanje stručnih djelatnika za sigurnost i zaštitu.
RSS
