Dok je Hamburg tonuo u kaos, mnogi gledatelji širom svijeta prvi put su obratili pozornost na demonstrante prekrivenih lica obučene u crno. Zovu ih Crni blok. Ali to zapravo nije naziv neke grupe već taktike.
Oni su od glave do pete u crnom, s maramama preko lica ili fantomkama, kapuljačama ili kapama, često i naočalima za sunce. Cijeli svijet je za njih čuo u predvečerje summita G20 nakon sukoba s policijom, iako ga, prema izvještajima medija, oni nisu izazvali. Ali su se rado uključili – prema policajcima su letjeli molotovljevi kokteli, kamenje, boce…
Zovu ih Crni blok iako taj naziv nisu sami smislili. Dala im ga je omražena im država – tako ih je u jednom procesu još 1981. nazvalo frankfurtsko Državno odvjetništvo.
U petak navečer je, prema navodima policije, oko 1.500 njih pustošilo Hamburg, iza su ostajali spaljeni kosturi automobila i razbijeni izlozi. Policijske snage su naposljetku opkolile četvrt Schanzenviertel u kojoj se nalazi čuveni ljevičarski alternativni centar Crvena flora. Bilanca: 197 povrijeđenih policajaca i preko stotinu uhićenih.
Tko se krije iza fantomki?
Iako naziv sugerira da se radi o nekakvoj grupi, Crni blok je zapravo taktika uličnih prosvjeda, često nasilnih. Tako se obično nazivaju demonstranti koji se umiješaju među mirnije nezadovoljnike, a svoj identitet od policijskih kamera skrivaju maskama. To je prema nemačkom zakonu o okupljanjima zabranjeno i bilo je odmah na početku razlog što je policija zaustavila prosvjednu povorku.
Crni blok je u Hamburgu okupio radikalne ljevičare, autonomne aktiviste i anarhiste. Iako ih ujedinjuju odjeća, otpor “sistemu” i spremnost na nasilje, ljudi u crnom zapravo zastupaju raznorazne ideologije. Pored komunista koji se zalažu za jaku socijalnu državu i preraspodjelu tako stoje anarhisti koji bi najradije sasvim ukinuli državu.
Povezani su i međunarodno. “Uglavnom sam čula da govore talijanski i španjolski. To su, dakle, ljudi nije nimalo briga kako će Hamburg izgledati u ponedjeljak”, rekla je jedna žena na ulicama Hamburga za Deutschlandfunk.
Način identifikacije
U međuvremenu je njihova odjeća postala i način identifikacije, signal spremnosti na nasilje. “To je mogućnost da se nastupi militantno, iako se ta mogućnost ne mora nužno upotrebiti”, kaže Sebastian Haunss, profesor Sveučilišta u Bremenu koji istražuje autonomne prosvjedne pokrete.
Ovakav način bacanja rukavice u lice državi postao je popularan osamdesetih u Zapadnoj Njemačkoj tijekom prosvjeda protiv nuklearnih elektrana i prisilnog iseljavanja ljevičarskih skvotova. Tijekom summita G8 u njemačkom Rostocku 2007. godine je Crni blok tijekom izgreda ozlijedio oko 400 policajaca.
Služba za zaštitu ustavnog poretka procjenjuje da danas u Njemačkoj ima oko 28.500 “potencijalnih ljevičarskih ekstremista”. “Policija je omiljeni neprijatelj autonomnih, ali i autonomni su omiljeni neprijatelj policije”, zaključuje Haunss.
Izvor: Deutsche Welle/Autor: Nemanja Rujević, Rebecca