NA HRVATSKOM dijelu Jadrana nužna je hitna reforma sustava meteo upozorenja i uvođenje restriktivnijih preventivnih mjera kako bi se smanjio broj pomorskih nesreća u nautičkom turizmu, ističe Ivan Toman s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru.
Na stručnom skupu održanom u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), Toman je upozorio i na opasan fenomen “upravljanja masovnim amaterizmom” u hrvatskom nautičkom turizmu.
Sve više nesreća, Jadranom godišnje plovi oko 580.000 čarter gostiju
Naveo je i kako Jadranom godišnje plovi oko 580.000 čarter gostiju od kojih su 90 posto strani državljani. U sezoni se ostvari i do 87.000 iznajmljivanja plovila, pri čemu se u 43 posto slučajeva radi o “bareboat” čarteru – unajmljivanju plovila bez profesionalnog skipera. “Posljedica toga je golem prometni sustav na moru kojim upravljaju uglavnom amateri koji ne prepoznaju vlastitu nekompetentnost”, kazao je Toman.
Analizirajući podatke Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (MMPI) od 2018. do 2025. Toman navodi da razdoblje od lipnja do rujna odnosi oko dvije trećine svih godišnjih akcija traganja i spašavanja (SAR), dok srpanj i kolovoz generiraju oko 40 posto ukupnih intervencija.
Statistika pokazuje drastičan skok tijekom ljetnih mjeseci – dok se u siječnju bilježe prosječno 23 akcije, u lipnju taj broj raste na 71, u srpnju na 117, a vrhunac doseže u kolovozu s prosječno 140 akcija traganja i spašavanja. Gledajući geografsku raspodjelu prema podacima iz 2025. najopterećenije je područje Lučke kapetanije Split s čak 315 akcija, slijedi Zadar sa 175 akcija, Šibenik sa 118, Rijeka sa 77 te Dubrovnik sa 64 akcije.
Službena izvješća MMPI-ja potvrđuju da su glavni uzroci nesreća i nezgoda na moru nemar prema prognostičkim upozorenjima, nedovoljno nautičko iskustvo i neadekvatna opremljenost brodica i jahti. “Najveći izazov i dalje predstavljaju sezonski i vikend nautičari čiji je pristup plovidbi nedovoljno ozbiljan, često unatoč višednevnim upozorenjima na nadolazeće nevrijeme, neverin ili iznenadnu buru”, istaknuo je Toman.
Paradoks lijepog vremena
Pritom je posebno upozorio i na takozvani “paradoks lijepog vremena” primjenjiv na nautički turizam na hrvatskoj obali Jadrana. Istaknuo je i da se, prema podacima, čak 61 posto smrti na moru događa u takozvanoj “zoni nepažnje”, odnosno po mirnom moru ili slabom vjetru, gdje su glavni uzročnici alkohol, brzina i nepažnja.
Međutim, u trenucima kada nastupi olujno nevrijeme, odnosno u “zoni fatalnosti”, vrijeme uzrokuje manje od 10 posto ukupnih nezgoda, ali smrtnost po pojedinačnoj nezgodi skače za tri do četiri puta.
Vrijeme ne oprašta pogreške. Nažalost, hrvatski sustav evidencije uopće ne kodira vremenske uvjete za mala plovila, što ovaj rizik čini statistički nevidljivim u službenoj statistici, poručio je Toman.
Problem sustava upozorenja
Kao primjer zakazivanja komunikacijskog lanca navodi događaje iz kolovoza. Ističe i da su tada, unatoč točnim prognozama i izdanim meteoalarm upozorenjima za olujnu buru s valovima do tri metra, pokrenute tri istodobne SAR akcije – spašavanje čeških turista na SUP-ovima odnesenih na pučinu, talijanske jedrilice bez motora te teške nesreće gumenjaka od 1,5 metra s četvero mladih koja je, nažalost, završila sa žrtvama.
Poseban problem, ističe Toman, leži i u psihologiji “žutog upozorenja”. Pritom ističe i da je tijekom konvektivne nevere u Rovinju u lipnju 2025., koja je donijela udare vjetra brže od 110 km/h, rezultirala s 30 nasukanih jahti i više od 270 poziva u pomoć, na snazi je bilo žuto upozorenje DHMZ-a.
“Budući da ono označava tek “potencijalno opasno” vrijeme turisti ga masovno ignoriraju vodeći se “fatalnim optimizmom”. Zbog statičnih meteoalarm zona stvara se zasićenost i prevelik broj lažnih uzbuna pa građani gube povjerenje u sustav”, poručuje Toman.
Konkretna rješenja za sigurniji Jadran
Napominje i da je službena aplikacija “nIS” slabo prepoznata i za nju zna tek 37 posto nautičara, dok državni sustav SRUUK nikada nije aktiviran za pomorska upozorenja na buru, unatoč tehničkoj mogućnosti obuhvaćanja stranaca u roamingu.
Smatra da se mogu prepoznati četiri fatalna mentalna modela nautičara amatera – oslanjanje na generalnu prognozu uz zanemarivanje lokalnih odstupanja, nesvjesnost vlastite nekompetentnosti, zasićenost upozorenjima te “sindrom petka” – pritisak vraćanja plovila u čarter bazu subotom ujutro koji prisiljava skipere na iracionalan rizik.
Zaključno, Toman nudi i pet konkretnih rješenja za sigurniji Jadran. Prije svega, to je u vođenje “Nowcasting” sustava – automatizirana radarska detekcija olujnih sustava koja bi slala lokalne push-notifikacije izravno na uređaje unutar uske zone plovidbe (npr. Velebitski kanal) prema GPS lokaciji plovila. Zatim, prijedlog je obalni SRUUK – korištenje geofencing tehnologije za slanje SMS poruka o crvenom meteoalarmu za uski obalni pojas i uređaje u roamingu.
Slijedi sistemska prevencija na kopnu – odnosno uvođenje zakonski obveznog meteo brifinga u čarter bazama prije primopredaje plovila o stupnjevima rizika koje bi DHMZ određivao za svako plovno područje te modernizacija propisa i licenci kako bi se podigla razina znanja iz meteorologije na tečajevima za voditelje brodica svih kategorija te obvezna provjera znanja pri izdavanju dozvola.
Toman stoga predlaže izdavanje upozorenja temeljenih na učinku (“Impact-based”). Konkretno, umjesto poruke “očekuju se udari do 70 čvorova”, sustav bi trebao izdati izravnu i jasnu uputu “ne isplovljavati u Velebitski kanal”, zaključuje Toman.
Izvor: index.hr/HINA Foto: Svijet sigurnosti
