NAPAD NA NJEMAČKE POLITIČARE POKAZAO KOLIKO SU ZAPRAVO OVAKVI NAPADI OPASNI!

374
Muzej špijunaže Berlin

Objava vijesti o curenju privatnih podataka njemačkih političara prije nekog bi vremena bila predmet velikih polemika te bi zasigurno zatresla njemačku političku scenu iz temelja. Štoviše, glasnogovornik Angele Merkel napad je nazvao “veoma, veoma ozbiljnim” što pokazuje kako ovaj napad nije značajan samo iz perspektive medija.

No, ako ovo odredimo kao napad na demokraciju, moramo se složiti kako je riječ o zaista neizravnom napadu. To ne znači da je manje opasan, već da je opasnost suptilnija i skrivenija. Većina incidenata povezana s curenjem poruka elektroničke pošte u posljednjih osam godina vezana je s nekom političkom agendom, u kojoj akteri, dobri ili loši, pregledavaju sadržaj kako bi iz njega mogli izvući zaključke i predstaviti ih, a činjenice su prikazane unutar nekog kontekstualnog okvira.

Sagledamo li prethodne incidente, kao što je poznati “Climategate”, riječ je bila o napadu koji je ciljao točno određenu skupinu, u ovom slučaju znanstvenike koji se bave klimatskim promjenama, kako bi ostvario točno određeni cilj. Kada su djelatnosti tvrtke Mossack Fonseca objavljene u sklopu incidenta “Panama Papers“, jasno se moglo ustanoviti postojanje agende kojom se željelo potaknuti smanjenje broja pojedinaca i tvrtki koji izbjegavaju plaćanje poreza.

Međutim, napad na njemačke političare ne djeluje amaterski koliko djeluje besmisleno, a moglo bi se reći da odiše anarhističkim tendencijama. Napadači još uvijek nisu poznati, iako postoje indicije kako je riječ o raspršenim pripadnicima krajnje desne orijentacije na političkom spektru.

Sam napad nije najavljen medijima niti je tko preuzeo zasluge za isti te su podaci objavljivani u paketima tijekom cijelog prosinca putem Twitter računa kojeg je, s malom razinom interakcije, nešto manje od 20 000 ljudi. Sam je incident dobio na značaju u trenutku kada su informacije prikupljene napadom objavljene na puno popularnijem Twitter računu koji je prethodno i probijen.

Postoji doza naivnosti u uvjerenju kako sve što je nekada bilo tajno postane zanimljivo na internetu. Ova je naivnost i dijelom zaslužna za oluju što ju je doživjela Hillary Clinton nakon skandala vezanog uz poruke elektroničke pošte zbog uvjerenja kako ne postoji legitimni razlog za tajnim podacima i kanalima komunikacije.

Ovo je uvjerenje čak i više nego napadi opasno za demokratski poredak. Iako smo svjesni kako postoji neutaživa glad novinara da otkrivaju stvari koje bi neki ljudi voljeli zadržati tajnima, mora nam biti jasno kako takav sustav nije održiv u svom temelju. Društvo snažno brine o pitanjima vezanima uz privatnost i nadzor, ali valja se zapitati na koji način kibernetički napadi utječu na vlade, političare i tvrtke. Iako se za napad na njemačke političare može reći kako je blizak vandalizmu, svejedno je ostavio traga na žrtvama.

Istraživanja su pokazala kako prilikom krađe, žrtve često navode povredu privatnosti kao najteži dio, dok gubitak materijalnih dobara ne smatraju toliko značajnim.

Političari se ne smiju početi promatrati kao legitimne mete za ovakve napade jer će posljedica biti sve manje ljudi u politici. Primjera koji govore u prilog ovome je mnogo, ali u posljednje smo vrijeme svjedoci i suprotnog trenda. Poneki političari, poput Alexandrije Ocasio-Cortez, su smogli snage da se suprotstave i odgovore na napade koji ciljaju njihovu privatnost, ali takvi su rijetki te ne bismo smjeli računati da će svi naći snagu za othrvati se napadima.

Izvor: cert.hr/ theguardian.comFoto/ Svijetsigurnosti.com