NAPAD 11. RUJNA: Što se zapravo dogodilo na današnji dan prije 17 godina

568
prtsc Youtube

Napadi 11. rujna 2001. godine bili su niz koordiniranih napada protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se dogodili u utorak, 11. rujna 2001. godine. Prema službenom izvještaju Povjerenstva 911, 19 osoba u službi Al-Qaide, mreže militantnih islamističkih organizacija, otelo je četiri američka zrakoplova. Dva su udarila u Svjetski trgovački centar (WTC) na Manhattanu u New Yorku, po jedan u svaki neboder u 17 minuta razlike, ubrzo nakon čega su se oba nebodera srušila. Treći je zrakoplov udario u Pentagon, glavno sjedište Ministarstva obrane SAD-a u  Arlingtonu. Četvrti se zrakoplov srušio u ruralnom dijelu Somerseta u Pennsylvaniji 130 km istočno od Pittsburga nakon što su putnici pružili otpor otimačima.

Izvještaj Povjerenstva 911 je pokazao da su napadači pretvorili otete zrakoplove u najveće samoubilačke bombe u povijesti te izvršili najuojitije napade ikad počinjene protiv SAD.

Zato su napadi 11. rujna relativno najznačajniji događaj koji se do sada zbio u 21. stoljeću u smislu općih ekonomskih, socijalnih, kulturnih i vojnih posljedica koje su uslijedile u toj državi i mnogim drugim dijelovima svijeta.

Napadi su počinjeni otimanjem putničkihzrakoplova. S kapacitetom (premda ne punim) goriva od približno 91.000 litara putnički zrakoplovi bili su pretvoreni u leteće plamene bombe. American Airlines let 11 udario je u sjevernu stranu sjevernog nebodera WTC-a u 8:46:40 sati po lokalnom vremenu. U 9:03:11 po lokalnom vremenu United Airlines let 175 udario je u južni neboder i taj je udar bio prenesen uživo na televiziji. American Airlines let 77 udario je u Pentagon u 9:37:46 sati po lokalnom vremenu. Četvrti oteti zrakoplov, United Airlines, let 93, srušio se u polju blizu Shanksvillea i Stonycreeka u Somersetu u državi Pennsylvaniji u 10:03:11 sati po lokalnom vremenu. Komadi zrakoplova nađeni su u krugu od 15 kilometara. Nitko nije preživio niti u jednom od otetih zrakoplova.

Žrtve se broje u tisućama: 265 u četiri zrakoplova, 2.595 uključujući i 343 vatrogasca, 23 njujorška policajaca i još 37 policajaca u WTC-u, te 125 civila i vojnog osoblja u Pentagonu. Ukupno je poginulo najmanje 2.985 osoba. Pored WTC nebodera, koji su brojali po 110 katova, te pet drugih zgrada, također su bile uništene ili teško oštećene i četiri postaje podzemne željeznice. Na Manhattanu je ukupno bilo oštećeno 25 zgrada. Komunikacijska oprema kao što su radio, televizijski i mobilni predajnici su bili neupotrebljivi zbog rušenja telekomunikacijskog tornja na vrhu nebodera. U Arlingtonu, dio Pentagona bio je teže oštećen udarcem zrakoplova te požarom, pa se jedan dio zgrade ubrzo urušio.

Neki putnici i posada uspjeli su iz otetih zrakoplova ostvariti telefonske pozive. Govorili su da je u zrakoplovima nekoliko otmičara. Kasnije se identificiralo 19 osoba, četiri na letu 93 i po pet na ostala tri zrakoplova (iako su njihova imena i fotografije još uvijek nejasne jer su navodno neki od identificiranih živi i trenutno u Saudijskoj Arabiji).

Otmičari su navodno oteli zrakoplove koristeći se noževima za otvaranje kutija. Njima su ubili nekoliko članova posade, barem jednog pilota ili putnika. Na letu 77 jedan je od putnika dojavio da su otmičari koristili džepne noževe. Također je dojavljeno da je neki plin, vjerojatno suzavac ili sprej za samoobranu, uporabljen na letu 11 i 175 da bi se putnici držali dalje od kabine prve klase. Bombaške prijetnje također su bile dojavljene na svim zrakoplovima osim na letu 77.

S WTC-a, suočeni s očajnom situacijom prodirućeg vrućeg dima i vatre, oko 200 ljudi je skočilo, palo ili bilo izgurano u smrt s nebodera padajući na ulicu ili obližnje krovove zgrada stotine metara niže. Također, nekoliko se osoba u neboderima nakon udara zrakoplova pokušalo popeti na krov u nadi da će ih na krovu nebodera spasiti helikopteri, no pomoć nisu našli jer nije postojao plan za takvu mogućnost spašavanja, zbog vrućeg dima i strujanja zraka uokolo krovova. Prema nekim izvorima, zaposlenicima je onemogućen pristup krovu pošto su vrata koja idu na krov bila zaključana iz sigurnosnih razloga. U sjevernom je tornju iznad zone udara bilo zatočeno oko 1.366 osoba te nitko od njih nije preživio. Oko 600 osoba bilo je zatočeno iznad kata koji je pretrpio udar u južnom neboderu (2 WTC). Samo je 18 uspjelo pobjeći na vrijeme prije nego se neboder srušio.

Prema izvještaju Associate Pressa gradska je uprava identificirala 1.600 tijela, dok nije mogla identificirati ostalih 1.100. Izjavljeno je da grad ima oko “10.000 neidentificiranih kostiju i komada tijela koji se ne podudaraju s popisom nestalih.” (AP, 23. veljače 2005.)

Otmičari četvrtog zrakoplova (United Airlines let 93) namjeravali su udariti u zgradu kongresa SAD-a, Bijelu kuću ili u Camp David. Snimka iz crne kutije je navodno obznanila da su putnici Todd Beamer i Jeremy Glick pokušali preoteti zrakoplov od otmičara koji su onda oborili zrakoplov u neuspješnom pokušaju savladavanja putnika. Kratko nakon toga zrakoplov se srušio u polju nedaleko od Shanksvillea u Somersetu u Pennsylvaniji u 10:03:11 po lokalnom vremenu. Uhićeni organizator Al-Qaide Khalid Šeik Muhamed je navodno rekao da je let 93 trebao udariti u zgradu Kongresa SAD-a. Nitko nije preživio.

Militantna islamistička grupa Al-Qaida, koja je već bila umiješana u nekoliko prijašnjih napada na američke ciljeve, pozdravila je napade i vođe napada te time naslutila svoju umiješanost u incident. Osama bin Laden prethodno je objavio rat protiv SAD-a. Kratko nakon napada, vlada SAD-a objavila je da su Al-Qaida i Osama bin Laden prvi osumnjičeni za napade.

Prvi javni odgovor Osama bin Ladena bio je pročitan 16. rujna 2001. u kojem je rekao: “Naglašavam da ja nisam izveo ove napade koji izgledaju kao da su učinjeni od strane osoba koji su imali svoju motivaciju”. Izjava je bila oglašena na katarskoj satelitskoj televiziji Al Jazeera. Ovo je poricanje također objavljeno na američkim medijskim mrežama i širom svijeta.

Prema američkim vojnim izvorima, u studenom 2001. godine, američke snage otkrile su video kazetu u uništenoj kući u Jalalabadu u Afganistanu koja prikazuje Osamu bin Ladena u razgovoru s Khalid al-Harbijem. U ovoj snimci, Osama navodno priznaje da je planirao napade iako se sumnja u ispravnost prijevoda. Snimka je emitirana na raznim medijskim programima u prosincu 2001. Na snimci iz 2004. godine bin Laden izgleda kao da je prihvatio potpunu odgovornost za napade 11. rujna.

Povjerenstvo 911 izdalo je svoj izvještaj 22. srpnja 2004. godine u kojem zaključuje da su napadi smišljeni i izvedeni od strane operativaca Al-Qaide. Povjerenstvo je izvjestilo da, iako je Irak bio kontaktiran (zajedno s nekoliko drugih Blisko-istočnih i afričkih zemalja), nije utvrđena nikakva suradnja između Iraka i Al-Qaide u vezi napada 11. rujna. Povjerenstvo je također izvjestilo da su teroristi potrošili između 400.000 i 500.000 dolara na organizaciju plana napada.

U službenom izvještaju inženjera zaključeno je da se rušenje WTC nebodera dogodilo zbog niza događaja: udar zrakoplova oštetio je veći broj vanjskih potpornih elemenata zgrada, manji dio unutarnjih, te skinuo pasivnu požarnu zaštitu s velikog broja potpornih elemenata. Zapaljenje goriva zrakoplova zapalilo je urede na udarenim i okolnim katovima. Kerozinski se požar ugasio za 5-10 minuta, nakon čega je počeo buktiti migrirajući uredski požar, što je sve više slabilo grede u katnim pločama, koje su se zbog toga počele uvijati i za sobom vući vanjske potporne stupove. Katovi su se ponegdje samo odvajali, na malo mjesta, što nije bilo ključno za gubljenje statike. Tijekom tog procesa, a naročito kada su počeli pucati vanjski nosivi stupovi, težina gornjeg dijela zgrade prenosila se neravnomjerno krovnom grednom kapom na oštećene dijelove jezgre. Kad je opterećenje preraslo maksimalno, gornji su dijelovi zgrada udarili u oštećene i počeli propadati, a dok su došli do neoštećenih, kinetička energija je već bila prevelika i rušenje je nastavljeno. Nakon što su se uokolo rasuli vanjski stupovi i dijelovi katova, ostajale su krnje jezgre nebodera koje su, ionako nesposobne za samostalno stajanje, padale po ruševinama.

Ukratko, dvije pretpostavke promatrača i razumijevanje oko toga kako predmeti obično padaju prouzrokovale su da nenaviknuto oko promatrača zaključi da je način na koji su se srušili sličan tzv. “kontroliranom rušenju”. Internetom kruži mit da su zgrade uništene u tzv. vremenu slobodnog pada, što nije točno. Ipak, neke osobe koje još uvijek vjeruju u teorije zavjere o napadima nastavljaju podržavati i vjeruju u ideju “kontroliranog rušenja”.

Napadi 11. rujna bili su u skladu s borbom Al-Qaide protiv SAD-a koja se prije manifestirala njihovom umiješanosti u nekoliko napada na američke ciljeve kao što je primjerice bombardiranje američkog veleposlanstva u Keniji 1998. godine i bombardiranje USS Cole ratnog broda u Jemenu.  Te 1998. godine bila je izdana naredba Osame bin Ladena, Ajman al-Zavahirija, Abu Jasir Rifai Ahmad Taha, Šaik Mir Hamzah i Fazlur Rahmana koja navodi nekoliko motiva na borbu protiv SAD-a. Na specifičan način naredba je opisala i optužila da SAD:

  • iskorištava i obezvrjeđuje resurse Arapskog poluotoka
  • vodi politiku vođe u tim zemljama
  • podržava diktatorske režime i monarhije na Bliskom istoku i time tlači njeno stanovništvo
  • održava vojne baze i instalacije na arapskom poluotoku u namjeri da prijeti obližnjim muslimanskim zemljama
  • ima namjere da svojom nazočnošću napravi podjele između muslimanskih država slabeći ih politički
  • podržava Izrael i želi odvratiti međunarodnu pažnju od okupacije Palestine
  • je religijskim sastavom stanovništva predominantno kršćanska i time heretična i islamofobna.

Rat u zaljevu te sankcioniranje i bombardiranje Iraka od strane SAD-a su 1998. prikazani kao dokazi ovih optužbi. Pored negodovanja prosječnih muslimana, naredba u islamskim tekstovima koristi se da opravda agresivne poteze protiv američkih vojnih i civilnih ciljeva dok se navedene optužbe ne preokrenu. Napadi 11. rujna se smatraju jednim od takvih poteza.

U svojoj izjavi prihvaćanja odgovornosti za napade Bin Laden je 2004. također rekao da je motivacija za napade bila “vraćanje slobode našem narodu”, “kažnjavanje agresora”, i “nanošenje ekonomske štete SAD-u”. Naveo je da je dugoročni cilj ove njegove borbe da “SAD iskrvari do točke bankrota”.

Bushova administracija tvrdi da je Al-Qaida motivirana mržnjom prema slobodi i demokraciji, primjerice SAD-a. Obje strane prikazuju borbu kao okršaj dobra i zla. Neki su naglasili da komentari Al-Qaide i metode kojima se koriste pokazuju da je Al-Qaida motiviravana da nametne tiranski svjetski poredak zasnovan na interpretaciji Islama.

Manjina odbija zaključak da je Al-Qaida odgovorna za napade, najčešće navodeći CIA-u i Mossad kao odgovorne. Drugi opet, iako prihvaćaju Al-Qaidinu odgovornost, tvrde da su članovi američke vlade prikrili neke informacije o napadima i u tajnosti ih sankcioniraju. U oba slučaja pretpostavlja se da je motivacija stvaranje razloga za američku vojnu ekspanziju na Bliskom istoku s krajnjih ciljem da se realiziraju ciljevi SAD-a koji su bili uglavom vezani uz proizvodnju nafte.

Napadi su imali ogromne posljedice na svjetsku politiku. Bili su osuđeni širom svijeta, a oko mjesec dana kasnije SAD su povele koaliciju međunarodnih snaga u Afganistanu u potragu za snagama Al-Qaide. Pakistan se odlučno pridružio SAD-u u borbi protiv Osama bin Ladena i Al-Qaide. Ustupio je američkim trupama niz vojnih aerodroma i baza za njihov napad na Afganistan. Pakistan je uhitio preko 600 navodnih članova Al-Qaide i predao ih u ruke SAD-u.

Mnoge države su uvele stroge antiterorističke zakone i poduzele korake u sprječavanju financiranja terorizma uključujući i zamrzavanje bankovnih računa koji su bili pod sumnjom da se koriste u svrhu financiranju terorizma. Policijske i detektivske agencije su poboljšale suradnju u cilju da se osumnjičeni teroristi uhite, te da se razbiju osumnjičene terorističke organizacije širom svijeta. Ovaj proces je bio kontroverzan obzirom da su nekim državnim sigurnosnim službama povećane ovlasti, a što je dovelo do smanjivanja nekih građanskih prava. Tako je u rujnu 2004. Jusufu Islamu (prije znanom kao pjevač Cat Stevens), poznatom britanskom muslimanu koji je poznat po svom mirotvornom radu, zabranjen ulaz u SAD nakon čega je bio vraćen u Veliku Britaniju. Izbacivanje Jusufa Islama iz SAD-a dovelo je do žalbe britanskog ministra vanjskih poslova Jacka Strawaameričkom državnom tajniku Collinu Powellu koji je nakon toga naredio istragu o zabranama ulaska u SAD.

izvor: Wikipedia