U nastavku našeg serijala “Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, urednika Alena Ostojića, razgovarali smo s gospođom Srebrenkom Mesić, dr.med. univ.mag.medicine rada i sporta, predsjednicom Sekcije za ocjenu radne sposobnosti Hrvatskog liječničkog zbora.
Srebrenka je zaposlena u Direkciji Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao rukovoditeljica Službe za medicinska vještačenja. Liječnica je s višegodišnjim iskustvom na području problematike medicine rada i medicinskih vještačenja. Prva je dopredsjednica Hrvatskog društva medicinskih vještaka zdravstvenog osiguranja. Glavna autorica je udžbenika Medicinskog fakulteta u Zagrebu “Ocjena radne sposobnosti u zdravstvenom i mirovinskom sustavu”.”
Kako spriječiti ozljede na radu?
Kao i u svemu inicijalno je bitna dobra informacija, a vezano uz ozljede na radu informacija se odnosi na prikupljanje informacija o ozljedama na radu u prošlosti koje mogu dati korisne smjernice za budućnost. Na taj način se izbjegava „efekt ledenjaka” prema kojemu za svaku prijavljenu ozbiljnu ozljedu izbjegavamo 300 potencijalnih nesretnih slučajeva ali i bolesti. Ono što je bitno kod informacija je činjenica da se kao i u općem pobolu (pojavnosti bolesti) i kod ozljeda na radu radi o određenim trendovima koji su vrlo bitni za drugu bitnu stvar a to je prepoznavanje mogućih opasnosti. Dobra informacija je potrebna vezano uz opis radnog mjesta, mikro i makro okruženje, posebnosti radnog mjesta, te fizičke i psihičke karakteristike potrebne za obavljanje određenog radnog mjesta. Ono što na neki način opisuje današnje vrijeme su interpersonalni odnosi u radnom okruženju koji igraju važnu ulogu u preveniranju psihičkih poremećaja koji se mogu okarakterizirati kao bolest vezana uz posao. Stres koji dovodi do sagorjevanja („burnout“) često se veže uz ponašanja u radnoj okolini što radno okruženje čini neprijateljskim.
Premda je obveza poslodavaca u području sigurnosti i zdravlja na radu da smanje rizike na radnom mjestu, ne smije se zanemariti pristup svakog pojedinca da prihvaća pravila sigurnosti na radnom mjestu, ali i da samostalno djeluje uz pravilno informiranje na sprječavanje rizika na radu. Tako razlikujemo skupne zaštitne mjere koje se većinom odnose na ograničavanje ili izoliranje rizika(fizičke prepreke, organizacijske ili administrativne mjere koje se odnose na smanjivanje moguće izloženosti štetnim djelovanjem, rotacija radnih mjesta, određivanje vremena obavljanja posla, sigurnosni znakovi) i pojedinačne individualne mjere koje se odnose na primjenu odgovarajuće osobne zaštitne opreme.
Vizija nulte stope nesreća temelji se na vjerovanju da se sve nesreće mogu spriječiti. Vizija nulte stope nesreća jest filozofija, a ne numerički cilj. Taj cilj polazi od pretpostavke da se nitko se ne bi trebao ozlijediti ili poginuti u nesreći. Ljudi su skloni pogreškama, ali one ne bi smjele dovesti do ozljeda. To je jedan od razloga zbog kojeg bi pitanje sigurnosti trebalo biti naglašeno u planiranju svakog ljudskog okruženja, i radnog ali i životnog.
Možemo li mjerama otkloniti ili barem ublažiti pojavnost ozljeda i bolesti na radu?
Prateći podatke Eurostata o ozljedama na radu, sukladno metodologiji Europske statistike ozljeda na radu (ESAW metodologija) u EU je tijekom 2021. u EU-u je bilo 3 347 nesreća na radu sa smrtnim ishodom, što je smanjenje od 11 smrtnih slučajeva u odnosu na prethodnu godinu Više od petine (22,5 %) svih nesreća sa smrtnim ishodom na radu u EU-u 2021. dogodilo se u građevinskom sektoru. Gotovo tri četvrtine svih nesreća na radu u EU-u 2021. uzrokovalo je ozljede i površinske ozljede, iščašenja, uganuća i istegnuća ili potres mozga i unutarnje ozljede. Stopa incidencije ozljeda na radu bez smrtnog ishoda je veći u razvijenijim članicama EU( Portugal, Francuska i Danska). Niska incidencija ozljeda na radu bez smrtnog ishoda može ukazivati na problem neučinkovitog prijavljivanja ali i neobvezujućim zakonskim obvezama poslodavaca. Dakle uočljiv pad ozljeda na radu sa smrtnim ishodom je rezultat sve većeg značaja mjerama prevencije i zaštite na radu. Zaštita na radu predstavlja tehničke, zdravstvene, pravne, edukacijske, psihološke, socijalne mjere i pravila kojima je svrha prevenirati umanjiti potencijalne opasnosti po život i zdravlje na radnom mjestu.
Pri tome treba obratiti pažnju na procjenu očitih rizika, osmišljavanje inovativnih tehničkih mjera za smanjenje rizika, uključivanje radnika u provođenje procesa procjene rizika kao i u provođenja mjera zaštite, upotreba i redovno održavanje radne opreme, raspored rada i uređenje radnih prostorija s posebnim naglaskom na buku, vibracije, radijaciju ,biološke agense ali i okolišne faktore kao što su neprimjereno osvjetljenje, temperatura, vlažnost, ventilacija. Pri tome ne treba zanemariti i umor, te psihološke faktore koji mogu dovesti do stresa, nasilja, maltretiranja, za što je odgovorna dobra i pravedna organizacija. Pozornost treba obratiti i na poslove koji zahtijeva ponavljajuće ili silovite pokrete, težak rad ili nezgodne položaje tijela koji uzrokuju mišićno-koštane poremećaje.
Što je prevencija profesionalnog rizika(PRL) i na koji način se provodi?
Rizici na radu su opasnosti koje se mogu očitovati kao ozljede, profesionalne bolesti i bolesti u svezi s radom. Sigurnost i zaštita zdravlja na radu moraju se osigurati uzimajući u obzir sve postojeće okolnosti vezane uz rad, što se ne odnosi isključivo na preveniranje nesreća , uklanjanje opasnih tvari, sigurnost tehničke opreme i procesa, već i situacije koje dovode do prekomjernog fizičkog, umnog i osjetilnog opterećenja ili stresa.
PRL se sastoji od skupa planova prevencije i mjera koje se u poduzećima provode kako bi se spriječile i, prema tome, otkrile rizične situacije. PRL aktivnost regulirana je u većini zemalja. Prevencija ili uklanjanje rizika provodi se putem specijaliziranih tečajeva usmjerenih na osoblje tvrtke, poboljšanje infrastrukture, promjene metodologija, ažuriranje strojeva ili radnih elemenata itd. Bilo koji čimbenik vjerojatno će pridonijeti povećanju sigurnosti tijekom obavljanja radne aktivnosti.
Bitno je napomenuti da se izradi procjene rizika posveti pažnja na posebno osjetljive radnike a to su radnici s invaliditetom, trudnice i dojilje, mladi i i neiskusni radnici, stariji radnici koji imaju određene zdravstvene probleme, oni radnici koji uzimaju lijekove koji mogu povećati njihovu osjetljivost na ozljede, te imunokompromitirani radnici. Aktualno se postavlja i pitanje radnika migranta kojima se treba omogućiti primjerenu edukaciju, primjerene radne uvjete ali i zdravstvenu zaštitu.
Radni proces može biti ishodištem brojnih opasnih i štetnih radnih uvjeta, koji mogu u određenim okolnostima uzrokovati oštećenje zdravlja. Vezano uz uvjete na radnom mjestu razlikujemo opasnosti, štetnosti i napore. Opasnosti označuje izlaganje mehaničkim opasnostima, padovima i rušenju, mogu označavati izloženost električnoj struji, požaru ali i eksplozijama. Kao što se može i pretpostaviti izlaganje opasnostima može dovesti do pojavnosti ozljeda na radu, pa tako su ozljede na radu većinom prisutne u djelatnostima koje karakterizira izlaganje mehaničkim ozljedama. Kako izbjeći opasnosti na radu?
Mjere za smanjenje rizika uključuju određivanje prioriteta u pogledu rizika a samim time i određivanju daljnjih mjera koje će se poduzimati. Isto tako bitno je provjeriti postoje li neke posebne zakonske obveze u pogledu posebnih značajki procjene rizika, informiranja ili osposobljavanja radnika u odnosu na određeni rizik, djelatnost ili kategoriju radnika.
Mjere za zaštitu sigurnosti i zdravlja radnika uključuju opća načela prevencije a to je izbjegavanje rizika, procjenjivanje neizbježnih rizika i suzbijanje rizika na njihovu izvoru za što je bitna dobra informacija koja se odnosi na opis radnog procesa i okolišnih faktora. Da bi se osigurali primjereni uvjeti rada potrebna je prilagodba rada pojedincu, posebno u pogledu uređenja radnih mjesta, odabira radne opreme te metoda rada i proizvodnje, prije svega u cilju olakšavanja rada. Ponekada sitna prilagodba radnog mjesta koja individualno pomaže radniku da sigurnije i bolje obavlja radne zadatke. Prevencija se odnosi na prihvaćanje modrene tehnologije, bolju organizaciju rada, prilagođene radne uvjete, ali i harmonične društvene odnose .I na kraju, u cilju poboljšanja razine zaštite procjena rizika te preventivne i zaštitne mjere nisu nepromjenjivi, već su dinamična varijabla koja zahtjeva praćenje učinkovitosti mjera, prilagođavanje u slučaju zamijećenih novih rizika vezanih uz moguće promjene aktivnosti na radnom mjestu.
Kad se ozljeda ili bolest neće priznati ozljedom na radu?
Postoje zakonski regulirane okolnosti koje onemogućuju priznavanje ozljede odnosno bolesti kao ozljede na radu. Tako se ne priznaje ozljedom na radu ako je do ozljeda odnosno bolest nastala kao posljedica skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga…). Ne priznaju se ozljede ili bolesti nastale u aktivnostima koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.). Ukoliko se radi o namjernom nanošenju ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom a koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravnom aktivnosti, atake kronične bolesti, te urođenoj ili stečenoj predispoziciji zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest, ozljeda ili bolest se neće priznati kao ozljeda na radu.
Globalno gospodarstvo gubi oko 1 trilijun američkih dolara godišnje u produktivnosti zbog depresije i tjeskobe. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) zadnjih nekoliko godina se povećavaju rizici vezani uz mentalno zdravlje na radnom mjestu. Mentalno zdravlje predstavlja dio općeg zdravlja koje se sastoji još i od fizičkog i socijalnog zdravlja. Iskustvo pokazuje da za svaki euro koji kao poslodavac uložite u mjere zaštite zdravlja i sigurnosti na radu možete očekivati više od dva eura povrata.Koje su to mjere zaštite zdravlja na radnom mjestu? Što predstavlja psihosocijalni rizik i na koji način si možemo pomoći pri rješavanju psihosocijalnih rizika?
Psihosocijalni rizici i proizašle posljedice za mentalno i fizičko zdravlje danas su među najvećim izazovima u području sigurnosti i zdravlja na radu. Osim njihova štetnog učinka na zdravlje pojedinca, psihosocijalni rizici mogu također negativno utjecati na učinkovitost organizacija kao i na nacionalna gospodarstva. Psihosocijalnim rizicima smatraju se svi aspekti posla koji proizlaze iz lošeg planiranja, organizacije i upravljanja poslom te loše socijalne klime u kojoj se rad odvija, a rezultiraju negativnim psihološkim, fizičkim i socijalnim ishodima kod radnika. Psihosocijalni rizik predstavlja kombinaciju vjerojatnosti pojave izloženosti opasnosti/ma psihosocijalne prirode u vezi s radom i ozbiljnosti ozljeda i lošeg zdravlja koji mogu biti uzrokovani tim opasnostima, pri čemu opasnosti psihosocijalne prirode uključuju aspekte organizacije rada, društvene čimbenike na poslu, radnu okolinu, opremu i opasne zadatke. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji( WHO) zadnjih nekoliko godina se povećavaju rizici vezani uz mentalno zdravlje na radnom mjestu. Mentalno zdravlje predstavlja dio općeg zdravlja koje se sastoji još i od fizičkog i socijalnog zdravlja.
Neki poslovi su samim opisom radnih zadataka stresniji od drugih, ali u svakom poslu radnik može biti izložen negativnim psihološkim, socijalnim i fizikalnim utjecajima iz psihosocijalnog radnog okruženja koji mogu dovesti do doživljaja stresa. Na žalost , djelovanje na radnike se očituje negativnim djelovanjem na zdravlje i dobrobit.
Osobito je bitno“ poslagivanje“ zaposlenika koji rade na istim/sličnim poslovima i evaluacija( procjena) njihovog radnog učinka. Vrlo često nam se dogodi da pri neopreznoj organizaciji rada jedan zaposlenih dovodi u pitanje organizaciju rada cijelog tima zaposlenika koji postaju nezadovoljni i frustrirani nečijim neradom, izbjegavanjem zadataka , odnosno nekorektnim pristupom radnim zadatcima. Volim da ti primjer košare pune lijepih, zdravih crvenih jabuka. Negdje pri dnu jedna jabuka se počinje kvariti. Ako se ne primijeti takva“ trula „ jabuka jer se često nalazi negdje u sredini košare, vrlo brzo će se proširiti i na druge zdrave jabuke. Takvim previdom potencijalnog problema vrlo brzo imamo košaru bolesnih, kvarljivih i neupotrebljivih jabuka, što se reflektira na kvalitetu posla i produktivnost.
Dobar poslodavac mora nenametljivo biti upoznat s potencijalnim psihosocijalnim rizicima tako da na vrijeme identificira moguću opasnost i procjenu rizika. Praćenje kvalitete ali i izvršavanje radnih zadataka se treba obavljati sistematično, redovito da bi se na vrijeme prevenirali mogući problemi, izvidjele mogućnosti rane intervencije , te organizaciju rada učinile optimalnom i pravednom za sve zaposlene. U najvećem broju slučajeva samim promatranjem radnog mjesta, razmišljanjem o prošlim incidentima i razgovorom s zaposlenicima može se detektirati i predvidjeti moguća opasnost. Dobre komunikacijske linije koje trebaju biti kratke i osobne omogućavaju da se jednostavna rješenja mogu provesti u kratkom roku te stvoriti uvjete poboljšane radne uvjete a samim time i dobrobit na poslu.
Što su danas vodeći uzroci bolovanja u Hrvatskoj?
Uvidom u javna Izvješća Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje prema uzrocima privremene nesposobnosti za rad, najveći udio od 63,78% čine naknade zbog bolesti, pri čemu se bilježi najveće smanjenje( u odnosu na prethodnu godinu) koje se odnosi na iznos isplaćenih naknada za izolaciju (zbog postupnog ukidanja epidemioloških mjera vezanih uz COVID-19.
Prema javno objavljenim podatcima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ukupna stopa bolovanja u 2023. iznosila je 3,68, i nalazimo se otprilike u sredini svih zemalja EU. Ujedno prema podatcima, svaki radnik u Hrvatskoj u prošloj je godini prosječno bio oko 11 dana na bolovanju
Najčešći razlozi privremene nesposobnosti za rad bile su bolesti mišično-koštanog sustava (od kojih su bile najčešće bolesti intervertebralnih diskova i dorzopatije), zatim stanja u trudnoći, porođaju i babinjama; prijelomi i ozljede, otrovanja i djelovanja vanjskih uzroka; akutne infekcije gornjega dišnog sustava te neuroze i afektivni poremećaji povezani sa stresom.
IT industrija se nametnula kao jedna od najbrže rastućih i najkompleksnijih industrija u današnjem društvu. Raznovrsnost ponuda poslova i mogućnosti , kratki rokovi, nepredviđene situacije, ovakvim zanimanjima donose i određene izazove koji mogu rezultirati pogoršanjem kako fizičkog tako i mentalnog zdravlja zaposlenika. Hakiranje IT sustava tvrtki često dolazi s prekidima poslovanja, narušavanjem ugleda, regulatornim istragama i tužbama. Neumorni kibernetički napadi i pritisak da se poprave sigurnosne ranjivosti unatoč proračunskim ograničenjima podižu razinu stresa lidera korporativne sigurnosti i njihove brige o osobnoj odgovornosti. Što je stres i kako ga pobijediti?
Nasilje je na žalost postalo naša svakodnevica. Stres na radnome mjestu postaje sve veći problem, kako u europskim, tako i u svjetskim okvirima. Stres na radu je stanje povezano s fizičkim, psihičkim ili socijalnim slabim osjećajem ili disfunkcijama koji proizlaze iz osjećaja osobe da ne može ispuniti sve što se od nje očekuje, a mogu ga uzrokovati različiti faktori kao što su količina rada, organizacija posla, radno okruženje, loša komunikacija, zlostavljanje na radu i slično. Iako ne postoji zakonska definicija mobinga, njime se uobičajeno smatra svaki oblik nasilja na radnom mjestu tijekom duljeg vremenskog razdoblja koje karakterizira psihičko ili moralno zlostavljanje. Takovo nasilje može uključivati različite oblike izbjegavanja, izdvajanja i onemogućavanja održavanja socijalnih kontakata na poslu, napade na ugled ili negativne komentare na račun osobnih karakteristika žrtve, stalne kritike i prigovore na rad, vrijeđanje ili ignoriranje, pretjeranu kontrolu, prebacivanje odgovornosti, kažnjavanje, niske ocjene rada, nemogućnost napredovanja, uskrate ili davanja neprimjerenih i/ili nedopuštenih radnih zadataka, neopravdani premještaji, kao i napadi na zdravlje osobe. Utjecaj mobinga na radnika nikako nije pozitivan, on smanjuje funkcioniranje i odražava se utjecajem na psihofizičko zdravlje. Specijalističkim pregledima i bolovanjima povećava se trošak zdravstvenog sustava, a invalidnošću i prijevremenim odlaskom u mirovinu nanose se veliki troškovi mirovinskom sustavu.
Tvrtke koje poštuju svoje djelatnike i pozitivno zakonodavstvo imaju sve manje problema i prepoznaju vrijednost visokog uloga u ljudske potencijale. Osnivaju se uredi za ljudske resurse, kojima je primarni zadatak smanjenje stresa na radnom mjestu. Internim pravilnicima do detalja su regulirani odnosi i ponašanja među djelatnicima, ali i sustavi nagrade i kazne za neko ponašanje. Vrlo je važna edukacija zaposlenika o upoznavanju s internim pravilnicima , jer je odgovornost o poštivanju pravila obostrana.
Sindrom sagorijevanja na poslu sve je češći. O čemu je riječ i kako prevenirati razvoj burnout-a?
Burnout sindrom ili sindrom sagorijevanja na poslu.je postao sve češće prisutan pojam koji je i Svjetska zdravstvena organizacija uvrstila 2022. u priručnik Međunarodne klasifikacije bolesti kao profesionalni fenomen koji je rezultat kroničnog stresa na poslu s kojim se osoba ne suočava na adekvatan i učinkovit način te se može dijagnosticirati kao medicinski poremećaj povezan s poslom koji osoba obavlja. O ozbiljnosti tog fenomena govori i podatak da je Svjetska zdravstvena organizacija prijašnjih godina upozoravala na razmjere sindroma izgaranja prepoznajući stres na poslu svojevrsnom svjetskom epidemijom. Od radnika se nerijetko zahtijeva potpuna posvećenost poslu ponekada i uz prijetnju otkazom. Zbog velike nezaposlenosti takve prijetnje nisu bezazlene, tako da radnik prihvaća naređeno, a zaštita za ovakva postupanja u radnom zakonodavstvu u Hrvatskoj nije u cijelosti usuglašeno sa svim pravima radnika propisanih propisima u EU. Sve navedeno može dovesti do promjena socijalno- emotivne ravnoteže što se reflektira promjenama zdravstvenog stanja. Tako se pojavljuju poremećaji raspoloženja kao što su depresija, anksioznost, krize plača, opsesivno razmišljanje o onome što nas muči, osjećaj depersonalizacije („to nisam više ja“), napadi panike u dodiru sa svakidašnjim problemima, npr. kad treba izaći iz kuće, smanjenje interesa prema drugima (prema članovima obitelji ili prema prijateljima). U nekim primjerima poslije početne reaktivnosti, žrtva razvije reaktivnu anesteziju (više uopće ne reagira). Dolazi do pada samopoštovanja i razvoja depresivnog poremećaja. Promjene psihofizičke ravnoteže očituju se kao glavobolje, poremećaji spavanja, gubitak ravnoteže s vrtoglavicom, gastrointestinalne smetnje, osjećaj pritiska u grudima, nedostatak zraka, tahikardija – ubrzano lupanje srca – srčane poteškoće, kožne promjene… Pojavljuju se značajne promjene i poremećaji u ponašanju. Može se razviti agresivnost prema drugima ili samoozljeđujuća ponašanja do samoubojstva. U nekim sučajevima razvije se pasivnost i izolacija (npr. žrtva se ne diže cijeli dan iz kreveta).Može doći do poremećaja hranjenja, prejedanja ili anoreksije, povećanog uzimanja alkohola, pretjeranog pušenja, nekontroliranog uzimanja lijekova. Kao posljedica različite simptomatologije ponekada se tek nakon nekog vremena otkrije da se tegobe koje onemogućavaju rad odnose na laborarnu problematiku.
Prevencija se odnosi na rano prepoznavanje psihoscijalnih rizika, ali činjenica je da se često susrećemo s „gašenjem vatre“ , onda kada se problem već pojavilo odnosno „razbuktao“. Često osobe koje su razvile „burnout sindrom koriste privremenu nesposobnosti za rad i to ne nužno radi osnovnog uzroka( burnout-a) već dolazi do prikrivanja – određene mimikrije. Intervencije prevencije mogu biti tijekom rane faze ili tijekom privremene nesposobnosti za rad(bolovanja) brzim prepoznavanjem uzroka problema i brzim aktivnostima koje problem rješavaju( kirurškm rječnikom intervencija“ do u zdravo”). Nadalje, bitni su namjenski programi savjetovanja što podrazumjeva dovoljno i adekvatno educirano osoblje iz područja zaštite zdravlja i zaštite na radu ,obiteljske liječnike ,specijaliste medicine rada, medicinske sestre, stručnjake zaštite na radu, psihologe,pri čemu treba osobitu pažnju posvetiti edukaciji poslodavaca i zaposlenika.
Kako izgraditi zdravo radno mjesto?
Radno je mjesto, uz obitelj i školu, jedna od tri osnovne društvene zajednice i samim time jedna od bitnih socijalnih odrednica zdravlja. Zdravo radno okruženje je preduvjet socijalnog, metalnog i tjelesnog zdravlja, a zdrav radno aktivan čovjek je preduvjet društvenog opstanka.
Prema definiciji Regionalnog ureda Svjetske zdravstvene organizacije za Zapadni Pacifik zdravo radno mjesto je mjesto je na kojem svi zajedno rade na postizanju dogovorene vizije za zdravlje i dobrobit djelatnika i zajednice. Ono omogućuje djelatnicima fizičke, psihološke, socijalne i organizacijske uvjete koji štite i promiču zdravlje i sigurnost. Omogućuje menadžerima i djelatnicima da povećaju kontrolu nad vlastitim zdravljem i poboljšaju ga te postanu energičniji, pozitivniji i zadovoljniji.
Što možemo učiniti da radno mjesto postane zdravo? Ponekada aktivnosti koje nam se čine „normalne“ i uobičajene zaboravljamo zbog preopterećenosti radnim zadatcima i općenito manjkom vremena. Samim time zapostavljamo urednu i zdravu prehranu dajući prednost sveprisutnoj fast food prehrani. Teško se rješavamo ovisnosti o pušenju premda nam je svima jasno da pušenje nije zdravo. A prema podatcima Eurostata tjelesna aktivnost nam je svakako nedovoljna. Ništa se ne može napraviti preko noći, ali bitni su mali koraci, a kako nam predstoji Nova godina, mislim da je pravo vrijeme da si postavimo male ciljeve koji će doprinijeti prvenstveno našem zdravlju a u konačnici i zdravom radnom mjestu.
Djelovanje poslodavaca treba biti usmjereno prema zaštiti zdravlja radnika na način organiziranja preventivnih pregleda, dobrom informacijom o uvjetima rada i tegobama koje mogu biti posljedica rada organiziranjem edukacija o važnosti zdravlja i sigurnosti , po mogućnosti dostupnim fleksibilnim radnim vremenom.
I za kraj , kao i na početku ističem vrijednost dobre informacije koja uz primjerenu komunikaciju može biti ključna u otkrivanju psihosocijalnih rizika, preventivnim pristupom i provođenjem mjera za njihovo uklanjanje što u konačnici osigurava psihosocijalno zdravo radno okruženje koje rezultira zdravim radnim mjestom u kojima su radnici zadovoljni, motivirani i sretni.
Razgovarao: Alen Ostojić / Foto: Davor Denkovski by HUMS
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.