U nastavku našeg serijala “Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, urednika Alena Ostojića, razgovarali smo s gospodinom Vlatkom Cvrtilom, rektorom Sveučilišta VERN u Zagrebu.
Vlatko Cvrtila rektor Sveučilišta VERN u Zagrebu, ugledni je sveučilišni profesor, bio je dekan i prodekan Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, savjetnik za obranu predsjednika Republike Hrvatske (2005.-2008.) i savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednice Vlade Republike Hrvatske (2009. – 2011.). Predsjednik je Znanstvenog savjeta Hrvatske udruge menadžera sigurnosti. Vlatkovo područje istraživanja su sigurnosne studije i upravljanje sigurnosnim sektorom.
Dugogodišnji ste profesor i rektor Sveučilišta Vern, što vam je draže predavati ili voditi obrazovnu instituciju?
Nije tajna da volim predavati i raditi sa studentima. Tijekom moje karijere imao sam priliku raditi i druge poslove izvan obrazovne institucije, ali sam uvijek održavao predavanja jer sam, prije svega, profesor i osoba koja voli dijeliti znanje sa studentima. Biti na čelu jedna progresivne i inovativne obrazovne ustanove kako što je Sveučilište VERN veliki je izazov, ali i zadovoljstvo postignućima. I jedna i druga uloga ispunjavaju me na različite načine, pa ne bih mogao jasno odrediti što mi je draže.
Kako ocjenjujete interes studenata za stjecanjem novih znanja? Zanima li ih sigurnost?
Svaka generacija studenata novi je izazov u smislu motivacije za učenjem i tema koje ih interesiraju. Navike učenja današnjih studenata drugačije su i važno je pronaći pravu nastavnu metodu za prijenos odgovarajućeg znanja koja su im potrebna za njihovu cjelovitu kompetenciju u nekom području. Svake godine unosim neku novinu u način predavanja jer se uvijek nastojim prilagoditi unutarnjoj dinamici grupe s ciljem postizanja što boljeg uspjeha. Sigurnost svakako nije tema od posebnog i velikog interesa današnjih studenata jer živimo u sigurnom društvu i nismo opterećeni rizicima i izazovima koji bi bili važne društvene teme. Zato sadržaje iz područja sigurnosti predajem na prihvatljiv način i uvijek uspijevam kod studenata izazivati interes jer ih povezujem sa svakodnevnim situacijama u kojima oni ranije nisu uočavali neki rizik, a nakon predavanja drugačije percipiraju svoju okolinu i sigurnosne uvjete.
Jesu li studenti svjesni da je sigurnost elementarna za biznis i ostale segmente života?
Mogu kazati kako su oni po pitanju svjesnosti i uočavanja važnosti sigurnosti u prosjeku slični cijelom društvu za koje možemo reći da sigurnosnim sadržajima premalo posvećuje pozornost. U okviru mojih predmeta nastojim prezentirati teme koje kod njih ipak pobuđuju veći interes za pitanja sigurnosti, jednako u poslovnom i privatnom životu.
Sagledavaju li studenti globalnu sigurnost uopće? Sagledavaju li ljudi sigurnost dovoljno?
Moje dosadašnje nastavno iskustvo pokazuje slabi interes studenata za globalne procese, pa i za globalnu sigurnost. Oni uglavnom u svijetu vide one stvari koje ih interesiraju i to onu svijetlu stranu. Nije to ništa neobično za njihove generacije jer u toj životnoj dobi njihovi interesi ne prelaze daleko granice vlastite države. No, tijekom studija imaju priliku sagledati nove i drugačije perspektive suvremenog svijeta u što su uključeni i sadržaji globalne sigurnosti, odnosno nesigurnosti. Na žalost, opća populacija uglavnom nema priliku sagledavanja globalne situacije i trenutačne fragmentacije svijeta na cjelovit način, pa svoje stavove uglavnom temelje na nekim mitovima i parcijalnom znanju.
Vi ste stručnjak za razne segmente sigurnosti – koja vas danas najviše brine?
Trenutačno živimo u svijetu gdje dolazi do preklapanja različitih nesigurnosti i stvaranja globalne, regionalne i lokalne matrice nesigurnosti pri čemu dolazi do ozbiljnih problema u upravljanju pitanjem sigurnosti. Stoga ne bih izdvojio neko područje ili nekih izazov, rizika kako nešto posebno zabrinjavajuće, već bih istaknuo moju zabrinutost zbog manjka sposobnosti i kapaciteta za upravljanjem sigurnošću u uvjetima mnogobrojnih rizika i kriza koje mogu izazvati.
Hoće li sukobi na Bliskom istoku eskalirati ili je to jedno od uobičajenih žarišta koje ima svoje amplitude?
Bliski istok je područje u kojem se preklapaju različiti interesi regionalnih aktera, ali i suprotstavljeni interesi vanjskih aktera. Povijest nam govori da je mješavina tih interesa i aktera za posljedicu često imala eskalacije većih ili manjih razmjera. Sve to još uvijek postoji u toj regiji i uvijek su moguće situacije koje mijenjaju lokalnu dinamiku. U ovom trenutku događa se velika strateška promjena kao posljedica rušenja Asadovog režima u Siriji. Djelovanje Izraela protiv Hamasa i Hezbollaha, dovelo je do njihovog značajnog slabljenja, te posljedično i slabljenja utjecaja Irana na Bliskom istoku. Pad režima u Siriji dodatno je ograničio Iranu mogućnosti strateškog djelovanja prema Siriji i Libanonu, što je velika strateška promjena. Nove vladajuće strukture u Siriji, koje još uvijek nemaju neki izborni legitimitet, proizašle su iz organizacija koje imaju nasilnu i terorističku prošlost i tek treba vidjeti u kojem smjeru će one razvijati državu i njezine odnose prema susjedima i vanjskim akterima. Konsolidacija i stabilizacija novog režima postaje ključno pitanje budućnosti Bliskog istoka. Ako stvore vladavinu koja će stabilizirati Siriju i razvijati partnerske odnose sa susjedima, kao i s zapadnim vanjskim akterima, onda možemo govoriti u značajnom smanjivanju mogućnosti eskalacije i novom strateškom preslagivanju. U suprotnom možemo očekivati nove eskalacije.
Vidite li kraj sukoba u Ukrajini?
Teško je precizno reći kada bi sukob u Ukrajini mogao završiti. No, čini se kako svi akteri, od Ukrajine i Rusije, pa do onih kojih podržavaju jednu ili drugu stranu, priželjkuju prekid ratovanja i početak traženja održivog mirovnog rješenja. Trenutačno su u javnosti poznati različiti „mirovni“ prijedlozi koji ne daju previše nade u postizanje trajnijeg mira. Mislim da će se u 2025. godini vrlo vjerojatno dogoditi prekid vatre, ali da će biti jako teško pronaći rješenje koje neće izazivati strahove o mogućem ponovnom početku ratovanja.
Vidjeli smo nakon napada Rusije na Ukrajinu koliko su globalni sigurnosni segmenti povezani – je li se nakon toga išta promijenilo u analizama rizika?
Agresija Rusije na Ukrajinu dovela je do tektonskih poremećaja, ne samo u području sigurnosti i fragmentaciji globalnog poretka, već i u drugih područjima suvremenog života na globalnoj razini. U području analize rizika možemo primijetiti promjene, prije svega uključivanjem analize geopolitičkih rizika koji mogu prijetiti stabilnom poslovanju kompanija. Danas su analize puno složenije i u njima sudjeluju različiti profili stručnjaka jer se rizici umnožavaju i transformiraju iz jednog u drugo područje.
Hoće li izbori u SAD utjecati na stanje sigurnosti u svijetu ili samo lokalno?
Administracija novoizabranog predsjednika Trumpa najavljuje značajne promjene u vanjskoj, sigurnosnoj, trgovinskoj i ekonomskoj politici. Tako da će zasigurno te politike imati značajnog utjecaja na događanja u svijetu. Mogu reći kako najave novih pristupa u nekim politikama ne ohrabruju u smislu stvaranja veće stabilnosti međunarodnog poretka, već izazivaju nove zabrinutosti i moguće nestabilnosti ionako fragmentiranog i nestabilnog globalnog okružja. Slično je i s unutarnjim politikama koje imaju namjeru provoditi, koje bi mogle također izazivati jače unutarnje podjele u američkom društvu.
Nazire li se ugroza za Hrvatsku u regiji?
Trenutačno možemo zaključiti kako ne postoje ozbiljni izazovi koji bi ugrožavali teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske. Svakako ga ne ugrožavaju neke mape velikih Mađarske ili Srbije, ali to ne znači kako mi ne bismo trebali razvijati odgovarajuće obrambene sposobnosti. Čini mi se kako najveći rizici postoje zbog neizvjesne situacije u unutarnjem razvoju susjednih država koji mogu izazvati nepovoljne političke dinamike u regionalnoj sigurnosti. Režimi koji su zarobili državne strukture i koji pravosudne i policijske strukture koriste za obračune s neistomišljenicima, odnosno režimi sa slabim kapacitetima vladavine, premalo pozornosti posvećuju transnacionalnim rizicima koji se posljedično slijevaju prema granicama Hrvatske. I tu ne mislim samo na ilegalne migracije, već na dobru umreženost transnacionalnih kriminalnih struktura za koje ne treba posebno objašnjavati kako djeluju.
Ulaže li Hrvatska dovoljno u sigurnost?
Da bi mogao odgovoriti preciznije na ovo pitanje, prvo bi trebali odrediti parametre kojima bi mjerili ulaganje u sigurnost na razini države. Ono što precizno znamo je obrambeni proračun, kao i troškovi za unutarnju sigurnost ako promatramo proračun MUP-a. Pored toga imamo ulaganja u korporativnu sigurnost za koju nemamo podataka. Hrvatska je sigurna zemlja, pa bi mogli zaključiti kako je to rezultat tih ulaganja. Međutim, stanje sigurnosti nije samo rezultat izravnih ulaganja u obrambene, sigurnosne ili korporativne aktivnosti, već brojnih drugih čimbenika na koje samo djelomično ili uopće ne možemo utjecati. Mogu reći da je naše trenutačno stanje ipak posljedica povoljnih okolnosti i konteksta, a ne naših izravnih ili neizravnih napora. Zato mislim kako ne ulažemo dovoljno u sigurnost kroz razvoj sigurnosne kulture i spremnosti na buduće rizike jer se gotovo isključivo oslanjamo na one čimbenike na koje ne možemo sad, ali nećemo moći utjecati ni u budućnosti. Ponekad mi se čini kako uopće ne razumijemo dinamiku suvremene nesigurnosti i kako uopće nismo spremni za rizike budućnosti.
Ulaže li se dovoljno u korporativnu sigurnost – u Hrvatskoj i u svijetu?
Razvijeni gospodarski sustavi i akteri koji djeluju u njima jako puno pozornosti posvećuju korporativnoj sigurnosti jer su svjesni kako je to bitna komponenta održavanja sposobnosti djelovanja u vrlo složenim uvjetima suvremenih rizika. Kod nas je situacija nešto drugačija jer se manje sigurnost u poslovnom svijetu doživljava bitnom komponentom poslovanja, ali mogu reći da se situacija polako i sigurno mijenja što je posljedica vlastitih iskustva, ali i učenja o važnosti korporativne sigurnosti. Izgradnja sigurnosti na strategiji „neće grom u koprive“ ne bi smjela prisutna u korporativnoj sigurnosnoj praksi.
Razgovarao: Alen Ostojić / Foto: Davor Denkovski by HUMS
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
