Dragan Trivan je redovni profesor u području sigurnosti i predavač na sveučilištima i visokim školama diljem Jugoistočne Europe. Objavio je veliki broj znanstvenih radova, kao i više priručnika, udžbenika i monografija. Predsjednik je Srpske asocijacije menadžera korporativne sigurnosti (SAMKB), član Upravnog odbora Asocijacije menadžera korporativne sigurnosti Jugoistočne Europe (SEECSA). Član je Stručnog Savjeta u Upravi policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije. Vlasnik je tvrtke „Protecta MCI“ specijalizirane za sigurnosni konzalting, korporativnu sigurnost i istrage.
U nastavku našeg serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, na pitanja urednika serijala Alena Ostojića, odgovarao je Dragan Trivan, predsjednik Asocijacije menadžera korporativne sigurnosti Srbije.
Kada je osnovana asocijacija i koji su joj temeljni ciljevi?
Hvala na ovom pitanju. Naša asocijacija je osnovana 2012. godine u Beogradu uz pomoć i podršku Privredne komore Beograda. Asocijaciji je prethodio Centar za korporativnu sigurnost Privredne komore Beograda, za čiji rad smo bili odgovorni moja malenkost, tada potpredsjednik Privredne komore i sekretar Centra g. Vladimir Vuksanović, koji je danas sekretar asocijacije. Radom centra, sagledali smo stanje sigurnosti u srpskoj privredi kao i nedostatke struke. Sproveli smo jedno istraživanje i prvo što smo zapazili da tada nije postojao jedinstven naziv – menadžer korporativne sigurnosti, već su ljudi u tom sektoru imali najrazličitija zvanja (rukovodilac službe osiguranja, šef osiguranja, protupožarne zaštite i sl.) te da oni obavljaju samo pojedine funkcije korporativne sigurnosti. Po prirodi stvari, kao takvi pripadali su nižem i srednjem menadžmentu.
I tada smo krenuli sa asocijacijom i promocijom struke menadžera korporativne sigurnosti. Za par godina situacija se potpuno promjenila, a naši članovi su danas u top menadžmentu najvećih srpskih kompanija.
Koga okuplja asocijacija?
Član asocijacije može biti samo lice koje se bavi poslovima korporativne sigurnosti. Tu smo vrlo isključivi, te ne primamo menadžere iz zaštitarskih kompanija i sl. Insistira se samo na menadžerima korporativne sigurnosti. Potrebno je da kandidat priloži svoj CV, i preporuku jamca – aktivnog člana asocijacije koji ga predlaže za prijem. Odluku o prijem donosi Izvršni obor asocijacije javnim glasanjem na osnovu prikupljenih informacija o kandidatu (reputacija, stručnost i sl.)
Postoji li suradnja s akademskom zajednicom, gospodarstvom i javnom sigurnošću?
Asocijacija ima svoj Savjet koji čine najeminentniji predstavnici akademske zajednice iz Srbije i regiona. Također i dalje je prisutna suradnja s privrednim komorama, kao i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova. Predstavnici ministarstva se rado odazivaju aktivnostima asocijacije a sudjelovali smo i u radnim grupama ministarstva za donošenje zakona u području sigurnosti.
Kako ocjenjuješ stanje korporativne sigurnosti u Srbiji?
Kao što sam u uvodu rekao, zahvaljujući radu naše Asocijacije razina korporativne sigurnosti u Republici Srbiji se značajno podigao i postoji mnogo pozitivnih primera iz prakse. Menadžeri korporativne sigurnosti su sada po pravilu u top menadžmentu, što na početku nije bilo pravilo.
Investiraju li kompanije dio profita u sigurnost? Je li korporativna sigurnost prihvaćena kao trošak ili kao važna potporna funkcija koja utiče na poslovanje i profit kompanije?
Kompanije u Srbiji zaista ulažu značajna sredstva u korporativnu sigurnost i to se primjeti. Prema izvještajima nekih naših članova na osnovu prakse, zaista se pokazalo da je točna ona matematika da se jedan euro uložen u korporativnu sigurnost vraća sedam puta.
Naravno, i dalje postoje menadžeri koji svoje postojanje u korporativnom svijetu opravdavaju rezanjem troškova, pa se to naravno odrazi i na korporativnu sigurnost. Nadamo se da će u vremenima koja dolaze takav pristup biti iskorijenjen a takvi menadžeri na birou rada. Ja ih inače zovem „smetlarski menadžeri“, jer ne doprinose razvoju kompanije već njenom urušavanju.
Djelovanje privatne zaštite u Srbiji uređeno je Zakonom o privatnoj zaštiti iz 2013. godine. Oko 42.000 građana radi u sektoru privatne zaštite i često ih angažiraju privatne kompanije. Postoji li institucionalizirano javno-privatno partnerstvo?
Tako je Alene, zakon je od te 2013. pretrpio nekoliko izmjena i premijerno ću ti reći da je u toku izrada prijedloga novih izmjena. Zakon je živa materija i treba ga mijenjati, posebno u vrijeme nestašice radne snage. Čuo sam da su kolege u Crnoj Gori iz tog razloga ukinule uvjet državljanstva za njihove zaštitare (dovoljan je boravak), pa zašto ne bi i mi ostali razmislili o tome?
Što se tiče javno-privatnog partnerstva u sektoru sigurnosti, napominjem da smo u Srbiji još prije donošenja Zakona o privatno osiguranju imali Komisiju za javno-privatno partnerstvo u sektoru sigurnosti, sačinjenu od predstavnika MUP-a, struke i znanosti. Kasnije, nakon donošenja Zakona o privatnom osiguranju i Zakona o detektivskoj djelatnosti komisiju je zamijenio Stručni Savjet za unapređenje djelatnosti privatnog osiguranja, detektivske djelatnosti i javno-privatnog partnerstva u sektoru sigurnosti.
Član si pomenutog Stručnog Savjeta u Upravi policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije. O kakvo savjetu je riječ, koga okuplja i koje su njegove zadaće?
Savjet je formirao ministar policije u skladu sa Zakonom o privatnom osiguranju i Zakona o detektivskoj djelatnosti. Oba ova zakona predviđaju formiranje takvog Saveta. Savjet čine pripadnici javnog i privatnog sektora sigurnosti i on predstavlja primer javno-privatnog partnerstva u praksi. Najčešće na sjednicama Savjeta se razmatraju mogućnosti za unapređenje suradnje i sprovođenja oba pomenuta zakona, a po potrebi i njihovih izmjena. Savetom predsjedava načelnik Uprave policije.
SAMKB u suradnji s Centrom za multidisciplinarne studije iz Beograda je ove godine organizirala drugu generaciju stručnog usavršavanja menadžera korporativne sigurnosti. Kome je program primarno namijenjen, koliko traje, koje module sadrži? Kakve su reakcije polaznika?
Program specijalističke obuke za menadžere korporativne sigurnosti smo pokrenuli na inicijativu i podršku Hrvatske udruge menadžera sigurnosti. Dugujemo zahvalnost za podršku kako kroz programe i iskustva, tako i kroz predavače koji su gostovali kod nas. Naravno, program smo prilagodili specifičnostima našeg tržišta i najveći broj predavača je iz Srbije.
Inicijalno smo razmišljali da kao polaznike prihvatimo samo menadžere korporativne sigurnosti ali se pokazalo da za isti program postoji interes i drugih menadžera ali i pojedinih studenata master studija. Naravno da smo im dopustili pohađanje i nismo se pokajali. Također, ono što je meni posebno bilo zanimljivo imali smo i jednu kompaniju iz oblasti tehničke zaštite čiji je direktor i vlasnik prijavio za pohađanje i doveo svoje najuže suradnike. Iako im poslovi korporativne sigurnosti nisu bliski, pokazali su veliki interes za sve module. Kada sam obavio razgovor s njima zašto su se prijavili – odgovor je bio da žele kroz svoj doprinos, najsuvremenijim tehničkim i AI rješenjima da unaprijede procese i poslove korporativne sigurnosti i da im je naša obuka bila sjajna da se upoznaju s poslovima i funkcijama korporativne sigurnosti.
Što je s privatnom zaštitom u Srbiji, kako je regulirano to područje? Koliko ima zaštitarskih tvrtki, ovlasti zaštitara, standardi?
Kao što znaš iz te oblasti sam izašao prije tri godine, prodajom svoje zaštitarske firme tako da ti nisam baš neki sugovornik za to područje, jer se dosta stvari izmijenilo. Ono što je aktualno da se kao što rekoh radi na izmjeni postojećeg zakona, gdje se posebno traži modus kako doći do radne snage – jedan od prijedloga je i da se smanji uvjet za zaštitara s minimum srednje stručne spreme na minimum osnovno obrazovanje, a razmišlja se i za uvođenje pripravničkog staža.
Što se tiče ovlaštenja mislim da su ona dobra. Što se standarda tiče, interesantno je da smo standarde o privatnom osiguranju u Srbiji donijeli još prije samog zakona i ono što je posebno zanimljivo da je baš taj standard zapravo prvi srpski standard koji je pisan u Srbiji – ostale standarde kao i većina drugih zemalja samo prepisujemo iz međunarodnih ISO standarda.
Srbija od 2013. također ima Zakon o detektivskoj djelatnosti. Koliko je ta djelatnost razvijena, čime se bave privatni detektivi u Srbiji i koristi li korporativna sigurnost usluge privatnih detektiva?
Da, mi smo te 2013. donijeli oba zakona u paketu. Zakon o detektivima je do sada imao jednu izmjenu 2018. godine, i također trenutno radimo na novim izmjenama – ja bih rekao unapređenjima. Trenutno u Srbiji je odobreno 66 licenci fizičkim licima za obavljanje poslova detektiva, 13 licenci za poduzetnike koji obavljaju detektivsku djelatnost i 3 licence društvima s ograničenom odgovornošću za detektivsku djelatnost. Detektivi u Srbiji su i dalje najviše usmjereni na pružanje usluga fizičkim licima, dok po neko pruža usluge i kompanijama. Kompanije u Srbiji su najviše zainteresirane za usluge provjere prošlosti kandidata za zaposlenje, provjere boniteta pravnih lica i naravno korporativne istrage kada nastane potreba za istim. Mi smo prethodnim izmjenama zakona detektivima u nadležnost dodali i poligrafska testiranja i mogu ti reći da sve više kompanija traži poligrafsko testiranje svojih kandidata za zaposlenje, što je meni dosta interesantno. Ljudi na to mahom pristaju i nema mobinga.
Vlasnik si tvrtke „Protecta MCI“ specijalizirane za sigurnosni konzalting, korporativnu sigurnost i istrage. Kako uspijevaš povezati znanstvenu karijeru i put uspješnog poduzetnika u sigurnosti?
Kod mene je sve uvijek u vezi, pa tako i moji studenti dolaze kod mene u kompaniju na praksu. Ima i kolega s drugih fakulteta koji šalju studente kod nas na praksu, a imali smo i studijske posjete studenata s univerziteta iz Slovenije, kao i kolega iz drugih udruženja detektiva.
Što se poduzetništva tiče, u privatnom biznisu sam od 2001. godine, bio sam i predsjednik poduzetnika Beograda, potpredsjednik poduzetnika Srbije, te kasnije i potpredsjednik gospodarske komore.
Naravno, mnogo mi znači dobar tim suradnika i direktor moje kompanije koji mi zapravo daju slobodu da se mogu baviti znanstvenom djelatnošću i radom u udrugama.
Ove godine, od 29.-30. studenog, u Vrdniku na Fruškoj Gori, SAMKB planira organizaciju jubilarne 10. Međunarodne konferencije „Dani korporativne sigurnosti 2024.“ Što očekujete od konferencije i znaju li se teme konferencije?
Ovo je naša jubilarna 10. konferencija i potrudićemo se da po svemu bude posebna. Želja nam je da učinimo korak ispred u odnosu na sve prethodne konferencije pa je i naziv ovogodišnje: „Budućnost je počela – nove tehnologije i AI kao podrška korporativnoj sigurnosti“. Teme će svakako pratiti naziv konferencije, biće tu i zanimljivih okruglih stolova i predavača, ali ove godine poseban naglasak stavljamo i na svečanu večeru 29.11. nakon prvog dana konferencije gdje ćemo pored gastronomskih uživanja imati muzičkih i zabavnih iznenađenja kako bismo se zabavili, opustili i dobro proveli na proslovi jubilarne konferencije. Ovim putem koristim prigodu da pozovem menadžere sigurnosti iz Hrvatske da nam se pridruže na Danima korporativne sigurnosti 2024.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto: HUMS/ Davor Denkovski
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
