Lažne vijesti nisu ništa novo, međutim, društveni mediji omogućili su brzo i jednostavno širenje lažnih informacija i propagande. Gotovo polovica Europljana (46 % u 2016.) vijesti čita na društvenim mrežama te ih dijeli sa svojim prijateljima bez da ih provjeri: čak 60% vijesti podijeli se na mrežama bez da ih se prvo pročita, doznaje se iz Europskog parlamenta. Na taj način, upozoravaju europarlamentarci, širi se i govor mržnje i politička propaganda.
Lažne vijesti namjerno su napisani lažni članci koji izgledaju kao novinarski radovi, ali im je cilj manipulirati i lažno informirati čitatelje. Trend je na engleskom jeziku opisan kao „post-truth“ (riječ godine Rječnika Oxford), a odnosi se na promicanje okolnosti kod kojih objektivna stvarnost i činjenice imaju manji utjecajni na javno mišljenje od osjećaja i osobnih stavova.
Iako se ne radi o ničem novom, brzo širenje lažnih vijesti internetom zahvaljujući društvenim mrežama zabrinjava, upozoreno je tijekom rasprave u Europskom parlamentu. Tako su viralne lažne vijesti, u zadnja tri mjeseca prije američkih izbora, zabilježile tri put veći angažman korisnika nego prave vijesti.
Europarlamentarci primjećuju kako s jedne strane, sadržaj objavljen po „klikbejt“ principu želi privući pozornost čitatelja i generirati promet prema web stranicama ne bi li se ostvarila zarada od oglašavanja. S druge strane, plasiraju se dezinformacije s ciljem potkopavanja političkih protivnika. Ponekad se radi o sustavnim naporima država, za što je naveden hibridni rat Ukrajine i Rusije, i nevladinih organizacija i aktera, kao što je zabilježeno tijekom američkih izbora.
Iako su definirali probleme zastupnici u Europskom parlamentu još nisu posigli dogovor o najboljim načinima za borbu protiv proliferacije govora mržnje i lažnih vijesti. Neki zastupnici smatraju da je odgovor samo-regulacija, dok se drugi zalažu za pravne mjere i kazne. Spominjale su se i moguće kazne, no mnoge zastupnike takav pristup podsjeća na „ministarstvo istine“ i može se koristiti za ušutkavanje političkih protivnika.
„Cenzura nije alternativa kad pokušavamo vladavinu prava prevesti u online kontekst“, rekla je Marietje Schaake (ALDE, Nizozemska) te istaknula kako ne vjeruje ni Marku Zuckerbergu ni tvrtkama iz Silicijske doline da kreiraju stvarnost i odlučuju o istini.
„Tko odlučuje o tome što je govor mržnje, zapitao se zastupnikAndrew Lewer (ECR, UK) koji smatra da je tanka granica između brige o govoru mržnje i cenzure.
Tanja Fajon (S&D, Slovenija) pozdravila je smjernice Europske komisije te predložila razmatranje pravnih mjera za one koji ne uklone lažne vijesti i nezakoniti sadržaj. Njezin kolega Josef Weidenholzer (S&D, Austrija) složio se kako volontersko provođenje pravila nije dovoljno.
Monika Hohlmeier (EPP, Njemačka) također se založila za pravne mjere: „Nemamo slobodu da odlučujemo, alternativne činjenice ne postoje, postoje samo činjenica. moramo poduzeti pravne mjere na razini EU-a kako bi ovo rješavali efikasno.”
Martina Michels (GUE/NGL, Njemačka) rekla je kako vjeruje da problem neće samo nestati usvajanjem regulative.
„Ako pogledamo uzroke populizma i govora mržnje, oni nisu na internetu, oni su u društvu i u društvenoj klimi koju moramo mijenjati.“
Julia Reda (Zeleni/EFA, Njemačka) također je bila skeptična.
„Tehnologija ne može donositi teške odluke o govoru mržnje. Oslanjanjem na tehnologiju ne pomažemo žrtvama i ušutkavamo slobodni govor.“ Predlaže lakše prijavljivanje zločina mržnje na internetu te ulaganje u istražne kapacitete policije, doznajemo iz Europskog parlamenta.
Ana RAIĆ-KNEŽEVIĆ
