Države članice EU-a mogle bi postići mnogo više ako bi dijelile svoje obrambene kapacitete te bolje koordinirale i zajednički planirale. Trenutno se milijarde eura uzaludno troši zbog udvostručavanja, prekomjernih kapaciteta i prepreka javnoj nabavi u području obnove. O izvješću Parlamenta u kojem se traži ukidanje dupliranja kapaciteta raspravljali su zastupnici ovaj tjedan.
Suradnja na području obrane država članica nije redovita, ali novi sigurnosni izazovi diljem Europe i SAD koji guraju Europljane da ispunjavaju obaveze u potrošnji, razlozi su za traženje nove strategije. U 2016. Europska je unija sama i u suradnji s NATO-om dogovorila niz inicijativa koje otvaraju prilike za novu razinu suradnju u području obrane. Jedino čega nedostaje je politička volja jer alati i pravni temelj već postoje – predviđeni su Ugovorom iz Lisabona.
Prema informacijama iz Europskog parlamenta, izvjestitelj Michael Gahler (EPP, Njemačka) ne smatra da je u pitanju militarizacija EU-a, dok drugi izvjestitelj Esteban González Pons(EPP, ES) ističe da više integracije na području obrane nudi operativnu prednost. Uz to države članice moći će pokretati projekte koje same ne bi mogle.
Obrambeni proračuni, upozorili su zastupnici, pali su od početka gospodarske krize, a iako se trend okreće, javne financije su i dalje ograničene. Sada je 14 država članica, među kojima je i Hrvatska, povećalo izdvajanja za obranu gledajući udjel u BDP-u. To je zabilježeno od 2014.
Tri države (Velika Britanija, Francuska i Njemačka) zajedno su odgovorne za 60 posto ukupne vojne potrošnje u EU-u.
Zastupnici traže da države članice izdvoje dva posto BDP-a (što trenutno ostvaruju jedino Grčka, Estonija i UK) te da istovremeno počnu dijeliti kapacitete jer je fragmentirano obrambeno tržište neučinkovito.
U izvješću se ističe da je učinkovitost u sigurnosti i obrani EU ekvivalent tek 15 posto SAD-a, te se predlaže da Europska komisija omogući suradnju kroz Europsku obrambenu agenciju.
Dijeljenje vojnih resursa i planiranja
Europske zemlje tradicionalno preferiraju domaće proizvođače i dobavljače opreme što dovodi do toga da se u Europi koriste 154 različita sustava oružja i 17 različitih oklopnih vozila, u usporedbi sa samo jednim sustavom u SAD-u.
Zbog toga što kupuju male količine, europske zemlje i tu gube novac. Prema procjenama EU bi mogao uštedjeti 30 posto novca ako bi se išlo zajednički u javne nabave.
Više novca ne znači automatski veću sigurnost. Ostali aspekti razvoja suradnje imaju u cilju stabilizacije susjednih država, uvođenje mjera za učinkovitije upravljanje migracijama te održavanje međunarodnog prava.
U prosjeku, 66 posto Europljana smatra da EU mora učiniti više po pitanju sigurnosti i obrane.
Ana RAIĆ-KNEŽEVIĆ
