Pandemija bolesti COVID-19 nas je suočila s ozbiljnom, globalnom prijetnjom visokog rizika od bolesti izazvane zarazom, ali i preispitivanjem naših mogućnosti liječenja, pa i funkcioniranja zdravstvenog sustava u cjelini. Koliko smo sigurni u mogućnosti liječenja, koliko je sigurna predložena terapija, kolika je sigurnost očuvanje zdravlja ? Postavljali smo brojna pitanja, dobivali različite odgovore, vjerovali liječnicima, ali i bili svjedoci brojnim slučajevima nasilja nad liječnicima.
Nasilje koje je po istraživanju Hrvatske liječničke komore iz 2016.godine, dakle u vremenu prije pandemije Covid-19( 2016.) opisalo čak 93 posto liječnika na svom radnom mjestu, može biti verbalno ili fizičko. Prijetnje, zastrašivanja, vrijeđanja, omalovažavanja ali i fizičko nasilje često s uništavanjem inventara postalo je uobičajena praksa u liječničkoj ordinaciji.
Upravo radi zaštite liječnika u radnom okruženju potaknuti brojnim primjerima nasilja 2018.godine je poboljšan zakonski okvir Kaznenog zakona koji je prvi puta predvidio kazneno djelo „Prisila prema zdravstvenom radniku“(članak 315a). Ovo kazneno djelo inkriminira ponašanje počinitelja koji doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika koji zdravstvenu djelatnost obavlja kao javnu službu, silom ili prijetnjom da će izravno uporabiti silu spriječi u obavljanju njegove zdravstvene djelatnosti. Počinitelj ovog kaznenog djela može se kazniti kaznom zatvora do tri godine.
Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela postoji u slučaju ako je počinitelj silom ili prijetnjom da će izravno upotrijebiti silu doveo u opasnost život ili tijelo doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika ili mu je nanio tjelesnu ozljedu ili je uporabio oružje ili opasno oruđe. Počinitelj kvalificiranog oblika kaznenog djela može se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Propisana je i mogućnost oslobođenja od kazne za počinitelja koji je na počinjenje djela bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem doktora medicine, doktora dentalne medicine ili drugog zdravstvenog radnika.
Uvođenjem novog kaznenog djela liječnici koji su pretrpjeli nasilje na radnom mjestu od strane pacijenta, njegove pratnje ili trećih osoba mogu sada izravno podnijeti kaznenu prijavu državnom odvjetništvu jer se prisila prema zdravstvenom radniku procesuira po službenoj dužnosti.
Prijavljivanjem nasilja nad liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima, a i samim pacijentima osiguravaju se sigurniji uvjeti u zdravstvenim ustanovama jer napadi i nasilje nad liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima ugrožavaju kako zdravstvene radnike tako i mogućnost pružanja zdravstvene zaštite pacijentima.
Postavlja se pitanje da li je ovakva zakonska intervencija dovoljna?
Struka koja je u pandemiji podnijela najveći teret svakako je medicinsko osoblje, koje se suočilo s nepoznatom zaraznom bolesti. Informacije ali i dezinformacije su preplavile medije ali i bile prisutne u svim oblicima komunikacije. Često su se informacije mijenjale iz dana u dan, a ponekada i više puta u istom danu. Strah od nepoznatog, osim stvarnog rizika, ovisi i o osobnom doživljaju opasnosti. Za osobe koje su po svojoj prirodi vulnerabilne i teško se snalaze u stresogenim situacijama ili su njihovi mehanizmi prilagodbe iscrpljeni ovaj rizik ima dimenziju više.
Svijet u kojem živimo se od početka pandemije značajno promijenio. Komunikacijski kanali i virtualni svijet posljedično dovodi do sve većeg broja onih koji se u svemu tome teže snalaze. Zdravstveni djelatnici su u posljednje dvije godine bili suočeni s izrazito stresnim situacijama: prilagodba liječenju teških pacijenata, agonija i umiranje oboljelih od COVID-19, pronalaženje optimalne terapije za liječenje oboljelih, otežana komunikacija s oboljelima, izoliranima, samoizoliranima, s obiteljima pacijenata, preispitivanje kompetentnosti za rad s oboljelima… Uz sve navedeno zdravstveno osoblje su brinuli i vlastiti strahovi od zaraze i zaraze svojih članova obitelji, nebrojeni prekovremeni sati i sve veće liste čekanja za osobe koje trebaju liječenje drugih „uobičajenih“ bolesti.
Pojavnost stresa kao i čimbenika stresa prepoznati su kao bitno ishodište brojnih problema u liječničkoj profesiji. Stres i vrste stresora medicinskog osoblja koji rade u bolnicama i izvan bolnica u posljednje vrijeme istraživani su u različitim zdravstvenim ustanovama u svijetu i u nas.
Razumijevanje stresa na radu, osim utjecaja na zdravlje pojedinca, ima važnu ulogu i u njegovoj radnoj sposobnosti te i u slabijoj radnoj učinkovitosti što je vrlo bitno u obavljanju liječničkog zvanja.
Nasilničko ponašanje prema zdravstvenom osoblju nije prihvatljivo a prevencija i rano prepoznavanje nasilja trebali bi biti primarni ciljevi uz jasno definiranje prihvatljivog ponašanja, kao i protokola u slučajevima kad ono nije takvo.
Srebrenka Mesić, dr.med
Univ.mag medicine rada i sporta