Vez mnogima vrijedi suhog zlata. Šta će vam barka ako je nemate gdje staviti. A vezova generalno ima premalo. Potražnja je daleko veća od kapaciteta, pa se stoga treba snaći, imati poznanstvo ili dobru vezu. Isplati li se kupiti za 2, 3 ili čak 5 tisuća eura staru rasklimanu barku, koja jedva pluta i ne vrijedi više od 300 eura? Zvuči kao sulud potez, ali nije ako s tom barkom kupujete i vez, iako ga zakonski nitko legalno ne može kupiti, već samo konzumirati pravo korištenja. Vez je dio pomorskog dobra i tu vlasništvo ne igra, isključivo se može govoriti o korištenju do kojeg također nije lako ni jednostavno doći, ali se i to korištenje može u praksi tretirati kao čisto vlasništvo, iako je i to nezakonito.
Vez ponekad gotovo ima vrijednost stana, pa se i rentanjem itekako isplati baviti pogotovo ako se takva osoba ne mora bojati krivičnog progona, naplate kazne ili neke druge sankcije. Sudeći po ponudi u oglasima straha nema. Često čak i prodaja barki ide zajedno s dragocjenim vezom. Zanimljiv je primjer sljedećih oglasa koji su objavljeni jedan do drugog:
– Tražim vez za najam na području Zadra, prednost ima vez u Sukošanu, Bibinju ili Biograd na moru, za brod cca. 8 m dužine do 500 €/godišnje. Vez bi unajmio za više godina…., kaže se u prvom oglasu, a odmah u idućem navodi sljedeće:
– Prodajem vez za brod u Zadru, za kupce s prebivalištem u Zadarskoj županiji. Vez je na odličnoj poziciji, zaštićen od svih vremenskih nepogoda. Struja i voda uključeni, kaže se u drugom oglasu. Za vjerovati je da će tražitelj veza na kraju pronaći prodavatelja veza u Zadru, moguće je past će i dogovor, koji pokazuje kako se u praksi rješavaju stvari. Pitanje je tek hoće li se dogovoriti oko cijene.
Nije to samo Zadar, oglasa ima doslovno sa svih strana, gdje god ima mora. Cjenik je također zanimljiv. Recimo, vez na molu u Bibinju, prodaje se, točnije »ustupa«, kako je naveo prodavatelj, za 35.000 kuna s napomenom kako je vez zaštićen od bure i nevera. Vez u lučici Ičići pokraj ACI marine, koji može primiti brod do 6 metara dužine, prodaje se po početnoj cijeni od 10.000 eura. Ima i ovoga: Prodajem vez za brod do 8 metara dužine u mjestu Marina kod Trogira u samom centru mjesta na rivi – cijena 37.420 kuna. Nije samo prodaja u igri, iznajmljivanje vezova također je raširena djelatnost. Jedan Zagrepčanin u Selcu nudi najam veza za barku po cijeni od 5.200 kuna godišnje. Ponuditelj iz Trogira ima čak dva veza, prvi je za barku dužine do 8,5 metara i za njega traži 200 eura mjesečno, a drugi je za barku do 6,5 metara, pa je i cijena manja, svega 150 eura. Njemu je posao očito procvjetao kad za »svoje« vezove trži koliko i za najam solidnijeg stana, pitanje je tek je li čovjek uspio u onome što bi trebalo biti nemoguće, a to je otvoriti vlastitu malu marinu i baviti se najmom vezova. Cijene jako variraju i ponajviše ovise o lokaciji. Traženi su itekako i u velikim gradovima, primjerice oglas u kojem se nudi ustupanje veza u Mrtvom kanalu u centru Rijeke cijena iznosi 8.000 kuna, ali se nudi i popust na gotovinu.
Ipak, nije uvijek nužno plaćati, pogotovo ne ako je osoba vlasnik nekretnine na obali uz koju postoji i stečeno pravo na korištenje veza.
U mnogim lučicama, iako niti to nije svugdje isto, pravo korištenja veza prenosi se s koljena na koljeno i predmet je ostavinskih rasprava tako da u praksi mnogi doista mogu tretirati vez kao vlastitu imovinu, iako nitko za niti jedan vez ne može imati vlasnički list. Ali se isti uredno prenosi s generacije na generaciju. A ovdje su pak moguća raznovrsna i maštovita rješenja ovisno o tome kakva je situacija u obitelji. Nekome će punica prepisati svoj vez, netko drugi će pak krenuti u suvlasništvo barke te tako doći do dragocjenog veza, moguće je čak da i suvlasnika ima više od dvoje, važno je samo da uz nju ide i vez. Kriteriji su rastezljivi, u mnogim lučicama postoje liste čekanja i ne može se tek tako doći na red. Obavezno se mora imati i stalno prebivalište u mjestu koje ima svoju lučicu ako želite doći do veza. Često se tako zna dogoditi da netko iz Zagreba ili bilo kojeg drugog grada u unutrašnjosti, prijavi prebivalište na otoku ili negdje drugdje na obali ako tamo ima nekretninu. Sve zbog veza. Stvari mogu postati i daleko gore ukoliko netko naprosto odluči iskušati sreću, a pritom ima dovoljno drskosti i hrabrosti, pa svoj problem riješi tako što će na brzinu položiti kakav kameni blok u more i onda postaviti bovu. Do legalne dozvole za bilo kakve radove na pomorskom dobru teško je doći, ali to nipošto ne znači da se ne isplati loviti u mutnom. Nasuti komadić obale ili nelegalno napraviti kakav molić moguće je, jer je upitno hoće li se takav prekršaj uočiti na vrijeme, kao i hoće li biti uopće sankcioniran ili će se naprosto prihvatiti novo stanje na terenu.
Imati vez nužno ne znači da se isti ne može i izgubiti, jer nije uvijek uputno ostaviti vez na duže vrijeme bez barke zato što je moguće da isti bude dan nekom drugom na korištenje. Ima slučajeva kad na vezu barka trune godinama i nikada ne isplovljava, važno je samo da je tamo, jer tako čuva vez.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
