Željko Petković profesionalnu karijeru započeo je 1994. godine kao policijski službenik za suzbijanje kriminaliteta PP Tršnjevka, PU zagrebačke. Od 1995. do 2001. predavač je stručnog predmeta kriminalistika na Policijskoj akademiji, kada prelazi u Ravnateljstvo policije, Odjel kriminaliteta droga. Od 2009 do 2012. radi u Uredu Glavnog ravnatelja policije. Na temelju javnog natječaja 2012. godine imenovan je ravnateljem Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske.
U nastavku našeg serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, na pitanja urednika serijala Alena Ostojića, izravno u opuštenom i ugodnom razgovoru na opatijskim Hrvatskima danima sigurnosti 2023. odgovarao je gospodin Željko Petković, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za suzbijanje zlouporabe droga.
Imali ste iznimno zanimljivo uvodno izlaganje pred panel „Je li Nacionalna strategija djelovanja na području ovisnosti početak nove otpornosti korporacija na konzumaciju sredstava ovisnosti na radnom mjestu?“. Hrvatski sabor na sjednici 8. veljače 2023. donio je Nacionalnu strategiju djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2030. godine. Što biste još jednom sažeto mogli iznijeti o strategiji?
Uzimajući u obzir nove trendove i izazove, ova Nacionalna strategija rezultat je političkih i stručnih konzultacija i rasprava o potrebi redefiniranja i preusmjeravanja dosadašnjeg nacionalnog strateškog okvira na području politika prema ovisnostima, na način da se umjesto pojedinačnih strategija, koje su u prethodnom razdoblju bile na snazi i u nadležnosti različitih resora, donio strateški dokument koji je usmjeren na sve vrste ovisnosti, posebice na ovisnosti o drogama, alkoholu, duhanu te na ponašajne ovisnosti, s naglaskom na igranje igara na sreću i prekomjerno korištenje Interneta. Nacionalna strategija stoga daje sveobuhvatnu orijentaciju javne politike prema ovisnostima i ponašajnim ovisnostima, u cilju smanjenja uporabe legalnih i ilegalnih sredstava ovisnosti te razvoja ponašajnih ovisnosti te stavlja naglasak na područja i izazove u kontekstu aktualnih trendova i potreba.
Na što je Nacionalna strategija prioritetno usmjerena?
Nacionalna strategija definira prioritete, posebne ciljeve i mjere politike prema ovisnostima i ponašajnim ovisnostima (alkohol, duhan, droge te ponašajne ovisnosti; kockanje/klađenje, prekomjerno korištenje interneta, društvenih mreža i dr.). Vizija postavljena u Nacionalnoj strategiji je do 2030. godine u Hrvatskoj smanjiti potražnju i dostupnost ilegalnih sredstava ovisnosti, unaprijediti zaštitu zdravlja i sigurnost stanovništva te smanjiti zdravstvene, socijalne i društvene rizike i štete povezane sa ovisnostima i ponašajnim ovisnostima. Isto se namjerava realizirati kroz tri temeljna strateška prioriteta; Smanjenje potražnje sredstava ovisnosti i pojave ponašajnih ovisnosti; Smanjenje dostupnosti, ponude droga i povezanog kriminala te dostupnosti alkohola, duhanskih i srodnih proizvoda, igranja igara na sreću, suprotno zakonskim propisima te Povećanje ljudskih i institucionalnih kapaciteta za provedbu znanstveno utemeljene i učinkovite politike djelovanja na području ovisnosti i ponašajnih ovisnosti.
Nacionalna strategija ističe da nove izazove na području ovisnosti donose kockanje, klađenje te igranje različitih igara na sreću, s ciljem zarade određenog novčanog dobitka?
Politike prema svim vrstama ovisnosti suočene su sa nizom izazova koji se reflektiraju u demografskoj tranziciji, društvenim promjenama, starim i novim oblicima ovisnosti i s njima povezanim novim obrascima korištenja ilegalnih i legalnih sredstava ovisnosti te pojavi cijelog niza ponašajnih ovisnosti. Prekomjerno i problematično igranje igara na sreću postaje uz ostale ovisnosti, sve značajni javnozdravstveni problem koji nerijetko rezultira razvojem niza društvenih, socijalnih i zdravstvenih posljedica za pojedinca, ali i društvo. Definirali smo nekoliko problema kad je riječ o toj vrsti ovisnosti i naše aktivnosti bit će usmjerene ka rješavanju tih problema. Aktivnosti će prvenstveno biti usmjerene na jačanje mehanizama kako bi se osiguralo društveno odgovorno organiziranje igara na sreću, a posebno zaštitilo maloljetnike. Jedno od područja na kojem će biti poseban naglasak je otvaranje rasprave oko načina i ograničenja vezanih za oglašavanje igara na sreću, ali i jačanje sustava za pružanje stručne pomoći onima koji se suočavaju sa tim problemom. U Nacionalnoj strategiji utvrđeni su posebni ciljevi i mjere za ovo područje koje obuhvaćaju jačanje nadzora nad provedbom zabrane igranja mlađima od 18, nadzora nad oglašavanjem, jačanje suradnje između regulatornih tijela i zdravstvenog sustava i analiza tržišta igara na sreću. S ciljem otvaranja rasprave o ovim pitanjima u organizaciji HZJZ u listopadu održan je i prvi stručni skup na temu odgovornog priređivanja i igranja igara na sreću koji je prvi put na nacionalnoj razini okupio sve relevantne dionike s ovog područja.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da alkohol uzrokuje gotovo milijun smrti godišnje u njezinoj europskoj regiji i tri milijuna smrti u cijelom svijetu WHO upozorava da je alkohol krivac za 30% smrti od nenamjernih ozljeda, te s 39 % smrti od namjernih ozljeda, poput samoubojstava i ubojstava. Veliki je to zdravstveni, ali i socijalni problem. Što nam govore trendovi kada govorimo o konzumaciji alkohola u Hrvatskoj?
Alkohol kao jedan od prioritetnih javnozdravstvenih izazova, treći je vodeći svjetski uzrok lošeg zdravlja i preuranjene smrtnosti, te je smrtnost povezana s konzumacijom alkohola veća od smrtnosti koje su posljedice uporabe duhana i droga. Europska regija dio je svijeta s visokom potrošnjom alkohola i neželjenim zdravstvenim i društvenim posljedicama. U Europskoj regiji, 40% slučajeva lošeg zdravlja i preuranjene smrtnosti svoj uzrok nalaze u trima izbježivim rizičnim čimbenicima: u pušenju, alkoholu i prometnim nesrećama (koje su pak učestalo uzrokovane baš alkoholom). Posljedice i troškovi konzumacije alkohola značajno premašuju posljedice povezane s pušenjem (pasivno pušenje), a ekstremno premašuju one povezane sa uzimanjem droga. Godišnje se u Republici Hrvatskoj hospitalizira oko 8.500 muškaraca i oko 1.200 žena zbog problema s alkoholom. Najveći je broj hospitalizacija u dobnoj skupini od 50 do 59 godina, te potom u dobnoj skupini od 40 do 49 godina. Prema istraživanju „Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske“ iz 2019. godine prevalencije konzumacije alkohola bile su veće kod muškaraca nego kod žena – životna prevalencija konzumacije alkohola bila je 94,1% kod muškaraca te 87,6% kod žena. Muškarci su se opijali češće od žena. Prema podacima ESPAD istraživanja 2019. godine, u Republici Hrvatskoj je 90% učenika u životu pilo alkohol, 58% u posljednjih 30 dana, a 16% je iskusilo pijanstvo u posljednjih 30 dana. Republika Hrvatska se nalazi na 6. mjestu prema prevalenciji pijenja pet i više pića u jednoj prigodi u posljednjih 30 dana. Mladići to čine češće u odnosu na djevojke. Regulacija dostupnosti alkohola može utjecati na njihovu društvenu dostupnost te time pridonijeti promijeni normi koje potiču štetnu uporabu. Kako bi se prikupio širok spektar informacija potrebnih za praćenje i nadzor, ključno je razviti dobar sustav koordinacije, razmjene informacija i suradnje između svih odgovornih institucija.
Kakva je situacija s potrošnjom droge u Hrvatskoj? Koji su ključni pokazatelji problematike droga u Hrvatskoj?
Prema podacima o epidemiološkim trendovima ovisnosti o drogama, vidljivo je da je u proteklom razdoblju relativno stabilan trend osoba liječenih zbog problema ovisnosti, Kontinuirano, oko 80% svih osoba liječenih zbog problema ovisnosti u sustavu su osobe s problemom opijatske ovisnosti. Među osobama s problemom neopijatske ovisnosti najčešća vrsta droge je kanabis. Prema rezultatima istraživanja „Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike Hrvatske“ iz 2019. godine, ilegalnu drogu barem je jednom u životu konzumiralo 24,5% ispitanika. Najčešće korištena ilegalna droga u Republici Hrvatskoj bila je kanabis, koju je barem jednom u životu konzumiralo 22,9% ispitanika. Životne prevalencije uzimanja ostalih ilegalnih droga bile su znatno niže: amfetamini (4,6%), ecstasy (4,2%), kokain (4,8%), LSD (1,4%) i heroin (0,6%). Trendovi zlouporabe droga u Hrvatskoj govore u prilog tome da je u posljednjih nekoliko godina došlo do povećane prevalencije uporabe droga osobito kanabisa i stimulansa među mladima, uz prisutan trend poliuporabe droga. Zabrinjavajuću javno zdravstvenu ugrozu predstavlja i visoka dostupnost i sve veća raznolikost droga te pojava novih psihoaktivnih tvari. Veća raznolikost u ponudi i uporabi droga stvara nove izazove za politike prema drogama i zdravstvenu skrb ne samo u Hrvatskoj već svuda u Europi. Osobe s problemom ovisnosti izložene su širem spektru psihoaktivnih tvari visoke potentnosti i čistoće. Procjenjuje se da građani Europske unije svake godine troše oko 30 milijardi eura na droge. Cijena ovisnosti o drogama koju plaćaju konzumenti i društvo visoka je, kao i povezani troškovi za javno zdravstvo, javnu sigurnost i produktivnost rada. Svi pokazatelji ukazuju na trend ekspanzije organiziranog kriminaliteta, odnosno kriminaliteta droga kao njegovog najprogresivnijeg oblika. Radi se o globalnom trendu koji utječe na stanje i kretanje problematike droga i u našoj zemlji.
Imate li možda podatke o utjecaju koronakrize na konzumaciju alkohola i droga?
U odnosu na utjecaj COVID-19 epidemije na prevalenciju uporabe alkohola i droga određeni podaci na razini EU ukazuju na to da je epidemija donijela specifične obrasce konzumiranja droga te da je tijekom lockdowna došlo do povećane potrošnje alkoholnih pića, sedativa, analgetika. Prema podacima EMCDDA i rezultatima EU analize otpadnih voda nije bilo vidljive promjene u uporabi kanabisa, heroina i kokaina, dok su sintetske droge imale velik pad u upotrebi zbog zatvaranja okruženja poput noćnih klubova gdje se inače koriste, no popuštanjem mjera se sve vratilo u predpandemijsko stanje. S druge strane, pandemija je imala kratkotrajan učinak na tržište ilegalnih droga u Europi zbog brze prilagodbe kriminalnih organizacija na nove uvjete, pronalaženje novih načina transporta, ruta, metode ponude i distribucije (razvoj online tržišta).
Kada govorimo o prevenciji ovisnosti na radnim mjestima u zemljama EU, na što su uglavnom usmjerene intervencije?
Aktivnosti koje se poduzimaju od strane DČ EU različite su, a uključuju informativne kampanje, treninge, savjetovanja, jačanje komunikacije i suradnje između poslodavaca, zaposlenika i sindikata u kreiranju politike sigurnosti i zaštite na radu. U okviru nacionalnih zakonodavstava preporučuje se provođenje mjera pomoću kojih će se izgraditi odgovarajući preventivni okvir kako bi se umanjile posljedice za sigurnost radnog procesa i zaposlenika. Od značaja postaje upravljanje rizicima koji za radni proces mogu nastati uslijed rizičnih ponašanja zaposlenika. Iako je još uvijek vrlo malo primjera o dokazano učinkovitim intervencijama u ovom području na razini EU, intervencije koje se najčešće provode su programi informiranja, obrazovanja i obuke kao dio širih programa promocije zdravlja, probir i testiranje na radnom mjestu radi utvrđivanja i praćenja problema povezanih s uporabom alkohola i droga, omogućavanje uključivanja u programe pomoći, liječenja i rehabilitacije za one zaposlenike koji su razvili problem ovisnosti.
Koji su strateški ciljevi politike prevencije ovisnosti na radnim mjestima?
S obzirom na pokazatelje koji govore da je oko 25% nesreća na radu u zemljama EU uzrokovano upravo zbog zlouporabe droga i alkohola te da u radnoj okolini postoji čitav niz psihosocijalnih faktora koji mogu utjecati na povećani stupanj konzumacije sredstava ovisnosti na radnim mjestima, neophodno je provoditi odgovarajuće mjere politike prevencije ovisnosti na radnim mjestima. Sukladno novim nacionalnim strateškim dokumentima u kojima su predviđene mjere prevencije ovisnosti na radnim mjestima, potrebno je izgraditi odgovarajući preventivni okvir kako bi se umanjile posljedice koje konzumiranje droga, alkohola i ostalih sredstava ovisnosti na radnim mjestima može proizvesti, upravljati rizicima te pristup u politici prevencije ovisnosti na radnim mjestima temeljiti na preventivnim mjerama, a ne medicinskom pristupu. U cilju otkrivanja rizičnih ponašanja zaposlenika koji mogu utjecati na sigurnost rada i ostalih zaposlenika potrebno je provoditi analize rizika putem kojih se unutar radne organizacije procjenjuju svi faktori koji bi kod zaposlenika mogli razviti rizična ponašanja. Također, neophodno je educirati i osposobiti poslodavce na koji način je potrebno pristupiti zaposlenicima kod kojih je uočen rizik od razvoja ovisnosti, te u suradnji s nadležnim službama medicine rada osigurati odgovarajuće tretmanske intervencije za zaposlenike koji imaj problem.
Za provedbu prioriteta javne politike utvrđen je i posebni cilj – prevencija ovisnosti na radnom mjestu. Postoje li mjere za realizaciju ovog posebnog cilja?
Za realizaciju ovog posebnog cilja definirano je nekoliko mjera koje su usmjerena na uspostavljanje suodgovornosti zaposlenika, poslodavca i sindikata u primjeni i razvoju preventivnih programa, osiguravanje pravodobnih preventivnih i savjetodavnih intervencija na mjestu rada utemeljenih na procjeni rizika i potreba te na unaprjeđenje suradnje i postupanja u provedbi mjera prevencije s ciljem smanjena posljedica za sigurnost radnog procesa i zaposlenika. Kroz provedbu predviđenih mjera Nacionalne strategije namjera je osigurati suradnja svih relevantnih čimbenika a posebno definirati protokole suradnje između poslodavaca, medicine rada i ustanova za tretman ovisnosti te osvijestiti prisutnost ovog problema među zaposlenicima i upravljačkim kadrovima.
Posebni ciljevi utvrđeni u Nacionalnoj strategiji provodit će se kroz mjere definirane u akcijskim planovima. O kakvim akcijskim planovima je riječ i kada ih možemo očekivati?
U svrhu provedbe prioriteta i posebnih ciljeva definiranih Nacionalnom strategijom donijet će se dva Akcijska plana kao provedbeni programi pomoću kojih će se putem multidisciplinarnog, integriranog i znanstveno utemeljenih pristupa osigurati provedba javnih politika na području ovisnosti i ponašajnih ovisnosti i ostvarenje njenih ishoda. Akcijskim planom bit će razrađena provedba 3 prioriteta i posebnih ciljeva iz Nacionalne strategije, definirana tijela koja su zadužena za provedbu mjera, načini i rokovi izvršenja, okvir za praćenje te procjena potrebnih financijskih sredstava za provedbu definiranih mjera. Prvi Akcijski plan djelovanja na području ovisnosti za razdoblje do 2026., izrađen je te se nalazi u postupku donošenja, a njegovo usvajanje od strane Vlade Republike Hrvatske očekuje se do kraja ove godine.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto: HUMS/ Davor Denkovski
Objavljeni sadržaj serijala Jesmo li sigurni da smo sigurni?, sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.