U nastavku našeg serijala “Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, urednika Alena Ostojića, razgovarali smo s gospodinom Sinišom Jembrihom, zapovjednikom Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba.
Početkom prosinca 2023. stekli ste novi 5 godišnji mandat zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba. Biti zapovjednik JVP GZ prestižna je čast i značajna odgovornost. Što vas je motiviralo da postanete profesionalni vatrogasac? Koje osobine su poželjne u ovoj profesiji i koje su ključne osobine za koje smatrate da su važne za lidere?
Ja osobno sam došao u vatrogastvo sasvim slučajno, tražio sam neki smisleniji posao i ovo je uskočilo. Nikad nisam, kao mnoga druga djeca, sanjao da ću postati vatrogasac, više sam maštao o geologiji ili speleologiji, podzemlju uglavnom. Počeo sam raditi kao vatrogasac davne 1995. i prošao sam sve stepenice u ovom poslu tako da mislim da razumijem sve poglede na ovaj posao, obožavao sam biti u smjeni biti operativac, i sad znam odraditi koju klasičnu 12 satnu smjenu ili otići na intervenciju manjeg opsega da ne zaboravim osnove ovoga posla.
Kako se kao zapovjednik nosite sa situacijama visokog pritiska uz potrebu donošenja, brzih, učinkovitih odluka?
A ne znam, to drugi moraju reći, ono što znam da mi pomaže odlična ekipa koju imam oko sebe, od najbližih suradnika da operativaca s kojima se zaista ništa nije problem odraditi. Svakako nije lako poslati ljude u požar, u vodu, na krov za vrijeme potresa npr. Znam da nam je to posao ali potrebno je povjerenje u ljude koji to rade. Također, kad sad razmišljam o nekim osobnim najtežim intervencijama veliki je tu, krucijalan doprinos operativca koji ide u požar, bez njegovog zalaganja i znanja nema uspjeha. Svakako trebam napomenuti da je ovom poslu najbitniji trening i vježba. Nema dobrog operativca bez treninga i vježbe i još kad se uz to doda iskustvo koje dođe s godinama to je recept za uspjeh, ne moj uspjeh nego opći uspjeh.
Posao profesionalnog vatrogasca je iznimno opasan i stresan. Svaka intervencija nosi neku opasnost ali možete li izdvojiti one najteže, najopasnije?
Nema najopasnije intervencije odnosno svaka je opasna. Svaki izlazak na cestu je opasan. Gašenje požara na visini je opasno. Svaki ulazak u prostor zahvaćeni požarom je izuzetno opasan, svaki vaš postupak vam može biti zadnji. Kad se poklope idealni uvjeti protiv vas, u velikim ste problemima. Dim, vatra ili plin vas mogu ubiti odmah. Moderni materijali gore brže i opasnije nego oni prije 30-ak godina. No, zato smo plaćeni, to nam je posao, određeni prihvatljivi rizik moramo prihvatiti. Nismo Heroji, mi smo ljudi koji rade svoj posao…vježbamo i učimo cijeli radni vijek da bi bili bolji i sigurniji. Često se ipak misli da su najgore intervencije one velike poput CIOS-a, Jakuševca ili tako nešto. No, po meni su najopasniji požari podrumskih i općenito podzemnih prostora (dim i toplina slabo izlaze) te potkrovlja koja je dosta teško efikasno gasiti.
Koja Vam je osobna intervencija bila najteža?
Nesreću, ja imam neki obrambeni mehanizam, koji nije nužno dobar ali vrlo malo groznih stvari se sjećam. No, sjećam se svake “smiješne” i neobične intervencije. Svaki vatrogasac u svojoj karijeri vidi stvari koje normalna osoba ne bi trebala vidjeti. Ako baš moram izdvojiti onda je to par prometnih nesreća pri kojima su mlađe osobe stradale nakon noćnih izlazaka. I od svega nije mi najgora ni krv, ni dijelovi tijela ni mirisi nego mobiteli. Sjećam se jednog maglovitom jutra kad smo svi koji smo bili na intervenciji čekajući istražnog suca ili koga već blijedo gledali mobitel poginulog mladića koji je konstantno zvonio i kad vidite tko zove… Vjerujte, kad dođete doma izgrlite cijelu obitelj i zaboravite na “velike” probleme koje imate. JVPZG je s druge strane velika i jaka postrojba i ne volim osjećaj kad ste bespomoćni no s vatrom i vodom je tako, ponekad je jača od svega…
Koja su glavna profesionalna oboljenja u ovoj profesiji?
Nisam siguran u te podatke, to je više pitanje za medicinsku struku, ono što znam je da se osobna zaštitna odjeća i dalje redovito koristi što je apsolutno prioritet.
Je li točan podatak da se na godišnjoj razini zagrebački vatrogasci susreću sa 150 preminulih osoba – stradalim u požarima i dr. tehničkim intervencijama?
Tako je, to je nekakav godišnji prosjek nažalost. Osim prometnih nesreća i požara tu su i suicidi koji se nikad ne publiciraju ali i veliki broj intervencija ulaska u prostore osoba koje se ne javljaju neko vrijeme.
Vatra je čovjekov pratilac od pamtivijeka i može se reći da smo se uistinu počeli razvijati tek kad smo otkrili vatru i naučili se njome služiti, ali jesmo li je konačno naučili kontrolirati?
Naravno da jesmo, tehnologija i znanje je tu, no požara (kao nekontrolirane vatre) je uvijek bilo i uvijek će biti. Propisi su sve bolji, generalno broj požara globalno pada. Problem su požari otvorenih prostora koji ima sve više i više, je li to zbog klimatskih promjena ili ne, ne mogu reći jer se time ne bavim.
Koji su najčešći uzroci požara u stanovima, kućama i radnim prostorima?
Vatrogasci se ne bave uzrocima požara nego MUP ali: Održavajte sve svoje uređaje ispravnim, ne popravljajte sami električne i druge instalacije, čistite dimnjak u redovnim vremenskim intervalima, ne ostavljate svijeće bez nadzora, ne ostavljajte hranu koju kuhate bez nadzora, ako vam se upali ulje na štednjaku ne gasite ga nikako s vodom, ne ostavljajte peći za grijanje prije nego ste se uvjerili da su ugašeni, ne ostavljajte svijeće i lampione upaljene preko noći, ne preopterećujte liftove i održavajte ih, ne palite korov na otvorenom bez mjera zaštite i nemojte piti alkohol i voziti.
Požari noćnih klubova u svijetu nisu rijetkost. Ako isključimo podmetnute požare, što uzrokuje požare u noćnim klubovima?
Da, nažalost požari u noćnim klubovi su relativno česti i uzrokuju teška stradavanja velikog borja ljudi tako da apeliramo na inspekcije da se takvi prostori kontroliraju. Inače je u relativno nepoznatim prostorima problem kad dođe do požara ili druge izvanredne situacije jer se jednostavno ne snalazimo u prostoru što je u kombinaciji s panikom smrtonosna kombinacija. Niz je takvih teških i mnogobrojnih stradavanja ljudi u noćnim klubovima (lista je tu: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_nightclub_fires)
JVP Grada Zagreba na svojim je stranicama objavila upute kako se ponašati u slučaju različitih vrsta požara. Među prvim na popisu navodite da bismo trebali naučiti djecu kako da pozovu vatrogasce te kako da se ponašaju u slučaju da bukne vatra. Postoji li kod građana dovoljna razina znanja o tome kako se ponašati u slučaju različitih požara?
Da, Vatrogasne postrojbe bi se još aktivnije morale uključiti u edukacije stanovišta o ponašanju u izvanrednim situacijama tako da mi cijelim nizom aktivnosti educiramo stanovništvo, od predavanja vrtićke djece, osnovnih i srednjih škola, vježbama evakuacija, Danima otvorenih vrata, korištenja društvenih mreža i promo kampanja do projekta Vatrogasci u kvartu. Razna znanje je korektna, ali mora biti bolja tako da ćemo iskoristiti ovu priliku da ponovimo. Gorivo (namještaj u našim prostorima) se promijenio u zadnjih tridesetak godina. Današnji požari gore brže i otrovnije. Prve 3 minute ponašanja u požaru su presudne za preživljavanje. Obavijestite sve da je požar, nikada se ne vraćajte nazad u požar (često ljudi stradavaju jer se vračaju po dragocjenosti ili kućne ljubimce), obavijestite vatrogasce o eventualnim nestalim osobama ili posebnim opasnostima. Vatrogasci nikada nisu bili u Vašem prostoru i svaka pomoć oko snalaženja u prostoru je dobrodošla. Zatvorite vrata prostorije u kojoj je požar (izolacija požara, manje dima, bolje za sve osobe u stambenom objektu).
- Ako požar nije u Vašem stanu -ne ulazite u hodnike i stubišta-efekt dimnjaka, u stanu ste najsigurniji
- Ako ste ipak završili na stubištu: krečite se, ako je moguće, prema dolje, pazite na sebe i čvrsto se držite jer ljudi u panici ne paze na druge osobe
- Ako ste zatvoreni u požaru u prizemlju, pokrijte ruke i razbijte prozor, ne skačite, spustite se, ako u prostoru ima djece, staraca ili nemoćnih, pomozite im
- Ako je požar u vašem stanu a nema izlaza: postavite se čim dalje od požara, zatvarajte vrata između Vas i požara, stavljajte mokre krpe i ručnike ispod vrata i na usta, pokažite se na prozoru, ako je moguće telefonirajte ponovno vatrogascima i obavijestite i o Vašem teškom položaju, telefonista će odmah dodatno obavijestiti zapovjednika na terenu o Vašoj situaciji,
Litij-ionske baterije koriste se u raznim uređajima, od mobilnih telefona do e-skutera, e-bicikla i dr. Litij-ionske baterije pohranjuju veliku količinu energije i mogu predstavljati prijetnju ako se s njima ne postupa pravilno. U New Yorku je tijekom 2023. godine zabilježeno 268 požara uzrokovanih litij-ionskim baterijama, od kojih su se mnoge koristile za napajanje e-bicikala. Imamo li takvih problema u našoj metropoli?
I da i ne, New York je zloglasan po tom pitanju, osim što ima 20 milijuna stanovnika, postoji sustav javnim bicikala i romobila koji dovodi do toga da je broj takvih vozila ogroman pa je i broj požara veliki. Hrvatska, i Zagreb su jednostavno premali da vidimo neki statistički anomaliju oko tih požara. Naravno da s događaju i da ih je bilo. Često nas pitaju oko savjeta i upozorenja oko toga tako da mislim da ne treba dizati paniku no ja osobno ne bi takav romobil držao na putu evakuacije u stanu ili kući nego na nekim mjestu blizu vanjskih prozora.
Broj prijavljenih požara povezanih s litijevim baterijama ili elektroničkim otpadom udvostručio se između 2019. i 2023. u francuskim postrojenjima za gospodarenje otpadom, nedavno je objavio Politico. Ispostavilo se da su problem litij-ionske baterije, koje su sve manje i ugrađuju se u sve više kućanskih potrepština, od elektroničkih cigareta, glazbenih rođendanskih čestitki pa do pelena koje javljaju kad su previše mokre. Na žalost građani ove izvore energije ne uklanjaju i ne odlažu odvojeno već cijeli predmet odbacuju u miješani komunalni otpad u trenutku njihova zgnječenja dolazi do zapaljenja koje može uništiti kamion za prikupljanje otpada ali i cijelo postrojenje. Požare uzrokovane oštećenim litijevim baterijama puno je teže suzbijati. Nije rijetkost ni automobilske akumulatore primijetiti u komunalnom otpadu. Susreću li se s ovim problemom i zagrebački vatrogasci?
Da, odlaganje baterija je apsolutno veliki problem i potrebna je hitna edukacija građana RH o opasnostima takvog ponašanja. Baterije su svugdje oko nas, u svim uređajima, od igračaka nadalje. Upravi smo ovaj mjesec pokrenuli kampanju kojom pokušavamo naučiti ljude da ne bacaju baterije u otpad pod nazivom: Mala baterija-veliki problem.
Vježbe evakuacije i spašavanja organizacije moraju provoditi najmanje jedan put u dvije godine. Postoji li suradnja JVP Grada Zagreba i poslovne zajednice u planiranju i izvođenju tih vježbi?
Apsolutno, veliki broj tvrtki nam se javlja sa željom za organiziranjem takvih vježbi evakuacije. Također odrađujemo i Usavršavanje iz područja protupožarne zaštite i minimuma (tzv. “vatrogasni minimum”) ali je zanimljivo da nam se javlja cijeli niz zainteresiranih za neformalne obuke, gdje mi u kratkim predavanjima i isključivo iskustvom iz prakse dajemo savjete o ponašanju i preveniranju hitnih situacija. Ljudi nekako više vole čuti od ljudi iz prakse o tome nego na nekakvom suhoparnom predavanju.
Ne bi bilo korektno ne spomenuti 54 zagrebačka DVD-a, stotine tisuća dobrovoljno odrađenih sati, gdje njihova uloga – pomoć JVP najviše dolazi do izražaja?
Apsolutno, 54 zagrebačka dobrovoljna vatrogasna društva su nam taktička i operativna potpora. Npr. u vršnim trenucima kad ima najviše dojava oni izlaze u pomoć a isto se odnosi i na velike intervencije kad nam pomažu. Ta odlična suradnja se najbolje vidjela u potresu i kod nevremena kad smo zajednički odradili veliki broj intervencija.
Kako se oporavljate nakon intervencija, relaksirate, osnažujete?
Kao i većina, doma uz obitelj ali i puno putovanja i sporta, od stolnog tenisa, odbojke, planinarenja a polako se vraćam u speleologiju koja mi je najveća strast bila i ostala.
Budućnost vatrogastva?
Tko zna. Za razliku od mnogih ljudi koji su razočarani u novije generacije mogu reći da mi se naši budući nasljednici jako sviđaju, izgledaju mi zainteresirani za posao, rade na sebi, sve informacije su im dostupne i ponašaju se vrlo dobro. Tehnički gledano, oprema će postati sve više samostalnija i automatizirana, sve lakša i jača. Da mi je prije 10 godina npr., netko rekao da ćemo dronove koristiti svakodnevno ne bi mu vjerovao no danas je to tako. Vjerojatno će npr. dronovi za gašenje požara biti uobičajeni. Također, mislim da će preventiva biti još bolja i bolje nadzirana tako da eto, vjerujem u budućnost.
Razgovarao: Alen Ostojić / Foto: Siniša Buzan
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
