IVA ROGOVIĆ LEKIĆ, predsjednica je Uprave Marsh McLennan Hrvatska, Senior Vice President Marsh McLennan, najveće svjetske korporacije za upravljanje rizikom (NYSE: MMC) sa 150-godišnjom tradicijom poslovanja. Marsh McLennan broji više 85 000 zaposlenih te posluje u više od 550 ureda u 130 zemalja svijeta. U Hrvatskoj Marsh posluje kao broker u osiguranju i reosiguranju, a od 2023. u svoje poslovanje putem nove strategije Marsh McLennan integrira sva 4 globalna brenda: Marsh, Mercer, Oliver Wyman i Guy Carpenter.
Iva je rođena u Pazinu. Po zanimanju je profesionalna pilotkinja i diplomirana inženjerka zračnog prometa. Nakon letačke karijere i karijere brokerice u poslovnoj avijaciji „slučajno“ je završila u osiguranju, i to najprije u Triglav osiguranju, gdje je vodila brokerski kanal, a zatim na upravljačkim funkcijama u brokerskim društvima. Posljednje četiri godine radi u Marshu kao Predsjednica uprave Marsh Hrvatska. Tijekom brokerske karijere stručno se usavršava u Londonu, središtu svjetskoga brokerskog i osiguravateljskog i reosiguravateljskog biznisa.
Od njezina dolaska Marsh Hrvatska povećao je prihod za pet puta, kao i broj zaposlenika. Tvrtka je usko specijalizirana za lokalno možda nepoznate i „egzotičnije“ vrste osiguranja za koja su potrebna specifična znanja, primjerice osiguranje od menadžerskih odgovornosti, kibernetičko osiguranje i osiguranje potraživanja te reosiguranje u svim sektorima, od kojih posebno ističe sektor energetike, avijacije, logistike, autoindustrije IT-a i hrane.
Cilj dolaska Rogović Lekić u Marsh bio je pozicioniranje na hrvatskom tržištu i proširenje lokalnog portfelja te ona sa zadovoljstvom naglašava da strateškom promjenom poslovanja i pristupa klijentima danas gotovo 80 posto portfelja Marsha Hrvatska čine upravo domaće kompanije i da se poslovanje samo malim dijelom oslanja na globalne Marsh klijente, kao svojevrsna protuteža uz lokalni know-how i globalne ekspertize.
U nastavku serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, sa Ivom sam na opatijskim Hrvatskim danima sigurnosti 2023. razgovarao o sigurnosti, rizicima i svemu onome što nema veze s tim.
Po zanimanju ste diplomirana inženjerka zračnog prometa. Jedna ste od prvih Hrvatica s dozvolom pilota. Bili ste osnivačica prve hrvatske poslovne aviokompanije. Nakon letačke karijere i karijere u poslovnoj avijaciji, odlazite u jednu konzervativnu, tradicionalnu djelatnost – osiguranje. Posljednje četiri godine radite u MARSH Hrvatska kao predsjednica Uprave. Čemu Vas je naučio pilotski posao?
Pilotski posao zasigurno je potpuno drugačiji od ovog danas, tradicionalnijeg, konzervativnijeg i „sigurnijeg“. Iako, trebali bismo razgraničiti pilotski posao od letenja kao takvog. Jer posao je posao, bio on pilotski ili brokerski i zahtjeva fokus, predanost, poštivanje procedura, konstantno učenje. Letenje je hobi i ne mora nužno postati posao. To je jedna od razlika u odnosu na današnji posao brokera za koje sumnjam da je nekome hobi.
Ono čemu me naučio pilotski posao jest nužnost pripreme u poslu, fokus na širu sliku i detalje u isto vrijeme. Kod pilota je to konstantno skeniranje upravljačke ploče i osnovnih parametara leta, uz istovremeno upravljanje zrakoplovom, komunikaciju s kontrolom leta, kolegom u kokpitu itd.
Bez imalo razmišljanja mogu reći da me pilotski posao naučio tomu da ništa ne prepuštam slučaju i da anticipiram posljedice koje se mogu dogoditi ukoliko nešto ne bude kako treba ili pođe po zlu. U pilotskom školovanju gotovo 70% školovanja otpada na trening u tzv. emergency situacijama i nošenje s posljedicama tih situacija. To može biti otkaz motora, požar motora, iznimno loši vremenski uvjeti itd. Svaki pilot u slučaju ovakvih nepredviđenih situacija uvijek ima nekoliko točaka sa checkliste koje mora znati napamet. Dakle u svakom trenutku leta, u slučaju da se dogodi na primjer požar na jednom motoru ili neka druga situacija, mi smo istrenirani da „napamet“ reagiramo na taj događaj jer su u konkretnim slučajevima kad nas sekunde mogu dijeliti od katastrofe, upravo ove radnje ključne i moraju biti automatske. Nakon osnovnih nekoliko točaka koje uvijek znamo napamet, obavezno je proći cijelu checklistu i uvjeriti se da je sve zaista učinjeno ispravno, da je pod kontrolom i da možemo donijeti sljedeću odluku. Kako nas je u kokpitu uvijek bilo dvoje (jer je to tako obavezno za te veličine zrakoplova i letenje u prometu), oba člana posade dužna su provjeriti sve stavke. Dakle, kao što sam ranije napomenula, ništa se ne prepušta slučaju.
Pilotski posao naučio me da budem detaljna i da se zaista uvijek pripremam. Ja možda zbog svoje control freak osobnosti idem malo dalje pa se i za panele i konferencije budim u zoru kako bih se pripremala, ali jednostavno sam u praksi naučila da mi to nikad nije bilo suvišno, ne volim biti nepripremljena i ne znati nešto.
Mrzim (znam da je loša riječ, ali zaista je tako) površnost, ne podnosim nepripremljenost u poslu i smatram to nepoštivanjem druge strane. U brokerskom poslu se klijenti oslanjaju na našu preporuku kod upravljanja rizicima poslovanja, za što mi jamčimo financijski i ne mogu si i ne želim zamisliti situaciju u kojoj nismo napravili sve što je u domeni naše djelatnosti i naše stručnosti da savjetujemo klijenta koji nam je dao mandat i puno povjerenje.
U pilotskom poslu je nepripremljenost potencijalna mogućnost za katastrofalne posljedice poput pogibelji i vjerujem da sam toliko čvrsta u pripremi upravo i zbog takve vrste posla kojom sam se bavila.
MARSH Hrvatska, jedna je od 130 podružnica najvećeg brokera na svijetu u osiguranju i upravljanju rizicima MARSH&McLennan iz New Yorka s preko 85.000 zaposlenih i preko 700 ureda u svijetu. Kako funkcionira MARSH Hrvatska – kao servis i podrška globalnim kompanijama koje su prisutne u Hrvatskoj, a dio si portfelja MARSH-a globalno, ili su hrvatska poduzeća izravno klijenti MARSH-a Hrvatska?
Kad sam 2019. preuzela funkciju, dominantan portfelj bio je globalni, gotovo 90 % i Marsh Hrvatska opsluživao je podružnice i ovisna društva velikih kompanija kao tzv. servicing office. Danas je situacija potpuno drugačija i preko 85% posla otpada na lokalni portfelj (neke od tih su i velike hrvatske kompanije koje posluju u preko 20 država), što me čini jako ponosnom i sretnom jer postigli smo upravo ono što smo željeli, a to je da hrvatske kompanije prepoznaju i nauče koliko je važno imati ovakvu vrstu podrške poslovanju. Put nije bio lagan i šprintali smo 4 i pol godine, usput smo se dosta umorili, ali smo sretni i zadovoljni postignutim uspjesima. Tim kojeg imam u Hrvatskoj zaista smatram „super tim“-om i sve su to ljudi kojima nije bilo nimalo lako u ovom maratonskom šprintu. Svjesna sam da me ponekad nije lako pratiti, i ja sam se morala malo usporiti i pokušavam se još više usporiti kako bismo svi skupa izdržali maraton, ali rad na strategiji, rastu, prodaji, operativi itd. nije nimalo jednostavan i zahtjeva svakodnevno balansiranje, brzinu i jasnu sliku o tome gdje želimo i planiramo biti za dvije ili pet godina. Moramo imati određeni tržišni udio, određeni rast, moramo imati određeni retention rate, moramo isporučiti minimalnu profitabilnost koju nam je zacrtao New York, a temeljem zahtjeva shareholder-a…bojim se da spor ritam u ovom poslu ne donosi rezultate. Donosi li malo sporiji od mojeg, sigurna sam da donosi i upravo zato pokušavam malo usporiti. Vidjet ćemo hoću li uspjeti. Ja sam ovako navikla i dok god se ne odražava loše na moje zdravlje i na obitelj, odlično je.
Bilo bi idealno poslovati bez rizika, ali taj film nećemo još dugo gledati. Rizici postoje, pojavljuju se nevjerojatnom brzinom i nekim novim oblicima, utječu na poslovanje, zahtijevaju da se njima bavimo i u što većoj mjeri minimiziramo, Jednom si izjavila da putem podataka, analitike i tehnologije, menadžment kompanija mogu zauzeti holistički, anticipativni pristup riziku koji daje informacije o strateškim odlukama i usklađuje se s korporativnim ciljevima. Koriste li hrvatske kompanije taj anticipativni pristup riziku u donošenju strateških odluka?
Generalno u manjoj mjeri. Naši klijenti sve više i više i to me čini jako sretnom, jer naš je posao upravo savjetovanje u transferu rizika i aktivno radimo na tome kroz razgovore sa svojim klijentima.
Naš je moto kroz našu zasebnu jedinicu Marsh risk advisory upravo takav „Marsh – your risk advisor of the future“.
U Marsh Mclennan imamo zaista nevjerojatne izvore informacija, analitika, trendova, benchmarkinga sa svjetske razine i svojim klijentima ukazujemo na važnost upravljanja rizicima. Svjesni smo da je trend kupovine osiguranja u Hrvatskoj do nedavno bio da se osiguranje kupuje kao sa polica u supermarketima i da su takva pokrića vrlo često bila neadekvatna i nedostatna za pokriće šteta koje su se dogodile i to je posljedično imalo negativan utjecaj na bilance kompanija.
Program osiguranja jedne kompanije bi u idealnom slučaju trebalo biti kreiran nakon što su se svi rizici detaljno sagledali i nakon što se sa upravom kompanije usuglasila strategija upravljanja tim rizicima, na način da se jedan dio rizika (naravno, ovisno o budgetu) zadrži u retenciji kompanije, a onaj veliki prenese na osiguravajući sektor. Ovo je proces koji se sastoji od nekoliko faza i zaista je kompleksan, ali mislim da je jedini ispravan, pod uvjetom da nam je krajnji cilj zajednički, a to je minimiziranje izloženosti.
Strateškim, financijskim ili operativnim rizicima u kompanijama se uglavnom upravlja putem centraliziranog upravljanja korporativnim rizicima (ERM). Ta poslovna funkcija pozicionirana je u sektoru riznice. No postoji komponenta sigurnosnog rizika, a on može predstavljati sve od rizika nasilja na radnom mjestu do povrede podataka, od prirodne katastrofe do ukradene pošiljke robe, od provale u postrojenje do penetracije u mrežni sustav. Može li se sigurnosnim rizikom upravljati na isti način kao i bilo kojom drugom vrstom rizika?
Bilo bi idealno da pristup isti za sve vrste rizika i generalno možemo reći da je rizik rizik i da se rizikom treba znati upravljati, bez obzira iz kojeg djela poslovanja on dolazi. Međutim, upravljivost u smislu prijenosa rizika na osiguravajući sektor ima svoja pravila i svoje zakonitosti u smislu da rizik, da bi bio osigurljiv mora biti „budući, neizvjestan i nezavisan od volje ugovaratelja/osiguranika“. Kako bi se zadovoljila ova definicija i kako bi se rizik prenio na osiguravajuće društvo, potrebno je sagledati sve funkcijske dijelove kompanije, alocirati rizike kojima je kompanija najizloženija (nikad ne savjetujemo da se svi osigurljivi rizici prenesu na osiguratelje) i kreirati program osiguranja koji će u slučaju štete generirati financijsku naknadu, dakle isplatu osigurnine i time sačuvati bilancu kompanije. Mi svaki rizik sagledavamo zasebno, ali kod prijedloga programa osiguranja ih prikazujemo skupno, gdje je to moguće, a zbog procjene disperzije i uzimajući u obzir apetite i kapacitete tržišta osiguranja, te na kraju i budget kojeg je kompanija voljna izdvojiti za ublažavanje rizika.
Kulturu rizika promatramo kao sustav vrijednosti i ponašanja koji se prožimaju kroz kompaniju i koji oblikuju odluke vezane uz rizike. Pojedine kompanije imaju posebne skupine za rizik, glavnog službenika za rizik, odbor za upravljanje rizicima, potpredsjednika Uprave za rizike i sl. Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
Upravljanje rizicima na svim razinama treba postati naša svakodnevnica, ali to u većini kompanija u Hrvatskoj nije i bojim se da smo daleko od toga. Zanimanje Risk managera vidim kao zanimanje budućnosti koje ne bi trebalo biti slučaj samo kod kompanija kojima je to regulatorni zahtjev, već bi trebalo biti duboko inkorporirano u strukturi upravljanja svake kompanije. Mi u MMC na svjesnosti o tome radimo u cijelom svijetu i know how sa svjetske razine pokušavamo „spustiti“ na razinu svake države, a poslujemo u više od 130 zemalja i preko 700 ureda. Zaista se nadam da će i hrvatske kompanije prepoznati važnost ove funkcije i da ćemo 2024. godinu započeti sa visokom razinom svijesti o rizicima kojima smo svi skupa izloženi.
Za sad su rizici, ovisno o strukturi i veličini kompanija, dio riznice, financija, ponekad zasebno HR-a – veseli me neko buduće i strateško raspravljanje o tome i budućnost u smislu kreiranja jedne funkcije risk managera koja bi sagledavala ukupnu izloženost. Koristim zaista svaku priliku koju mogu da apeliram na ovu problematiku.
Zašto smatrate da je Risk manager zanimanje budućnosti u Hrvatskoj?
Risk manager zanimanje je budućnosti u Hrvatskoj iz nekoliko razloga. Prvo, sve veći broj organizacija prepoznaje važnost upravljanja rizicima kako bi zaštitile svoje poslovanje od nepredviđenih događaja i osigurale održivost. Uzimajući u obzir sve veću složenost poslovnog okruženja i povećanu izloženost rizicima, potreba za stručnjacima koji mogu identificirati, analizirati i upravljati rizicima postaje sve veća. Drugo, Hrvatska se sve više integrira u globalno poslovno okruženje, što dovodi do povećane izloženosti različitim vrstama rizika. Organizacije u Hrvatskoj sve više prepoznaju potrebu za stručnjacima koji mogu pružiti stručno znanje i savjete o upravljanju rizicima kako bi se smanjila izloženost i osigurala uspješna poslovanja. Treće, regulatorni okvir u Hrvatskoj i Europskoj uniji sve više zahtijeva od organizacija da uspostave sustave upravljanja rizicima. To stvara potrebu za stručnjacima koji su upoznati s relevantnim propisima i mogu pomoći organizacijama da usklade svoje poslovanje s regulatornim zahtjevima. Konačno, uloga risk managera postaje sve više strategijska i integrirana u poslovne procese. Risk manageri ne samo da identificiraju i upravljaju rizicima, već i pružaju vrijedne informacije i analize koje pomažu organizacijama u donošenju informiranih poslovnih odluka. To ih čini ključnim članovima tima za upravljanje organizacijom i otvara mogućnosti za napredovanje u karijeri. Sve ove čimbenike čine risk manager zanimanjem budućnosti u Hrvatskoj, s povećanim potražnjom za stručnjacima koji mogu pružiti stručno znanje i pomoći organizacijama u upravljanju rizicima.
Ističete da je osiguranje prijenos rizika u poslovanju na osiguravatelja, a što u slučaju štetnog događaja naknađuje trošak, čuva bilancu društva te zbog nenarušene stabilnosti društva stvara prostor za dodanu investiciju. Je li menadžment kompanije toga svjestan?
Svjesnost ove teme varira i ovisi o specifičnoj kompaniji i njenom menadžmentu. Međutim, općenito govoreći, menadžment kompanija često ima svijest o važnosti osiguranja prijenosa rizika u poslovanju. Pitanje je kupuju li osiguranje ili ne, bez obzira na tu svjesnost. Osiguranje može pružiti zaštitu od nepredvidivih štetnih događaja i pomoći u očuvanju financijske stabilnosti kompanije. Mnoge kompanije imaju odgovarajuće osiguranje kako bi zaštitile svoje poslovanje od potencijalnih gubitaka i osigurale kontinuitet poslovanja, dok se neke odlučuju da određene rizike zadržavaju u vlastitoj retenciji i mišljenja su još uvijek da je to trošak, a ne investicija.
Poslovanje smo premjestili u digitalni svijet koji je iznimno ranjiv. Kibernetički napadi su sve brojniji i intenzivniji, dnevno se bilježi čak do sedam milijuna kibernetičkih napada. Motivi ovih napada su razni – od financijskih iznuda, krađa podataka pa sve do kontrole vitalnih resursa. Vrijeme u kojem živimo i ratovi kojima, nažalost, svjedočimo više ne uključuju samo konvencionalno oružje, već i puno sofisticiranije, kibernetičko. Još 2015. godine ukupna šteta na globalnoj razini od kibernetičkog kriminala bila je veća od ukupne trgovine kokainom, marihuanom i heroinom. Kako MARSH prati ovaj globalni rizik, za kojeg više nije pitanje kada će se dogoditi već je li se dogodio?
Marsh je svjestan rastućeg rizika od kibernetičkih napada i posvećen je praćenju i upravljanju tim globalnim rizikom. Nudimo širok spektar usluga i rješenja za upravljanje kibernetičkim rizicima što uključuje procjenu rizika, razvoj i implementaciju kibernetičkih strategija, osiguranje kibernetičkih rizika, upravljanje incidentima i oporavak od napada, obuku osoblja i mnoge druge usluge. Imamo svoje stručnjake koji su specijalizirani za kibernetičku sigurnost i prate najnovije trendove i prijetnje u kibernetičkom prostoru. Oni rade s klijentima kako bi identificirali njihove specifične rizike i pružili im prilagođena rješenja za zaštitu od kibernetičkih napada. Također surađujemo s vodećim osiguravajućim i reosiguravajućim društvima kako bi osigurao pristup najboljim kibernetičkim osiguravajućim proizvodima na tržištu, pružamo savjete i informacije klijentima o najboljim praksama za zaštitu od kibernetičkih prijetnji. To uključuje educiranje osoblja o sigurnosnim mjerama, implementaciju sigurnosnih politika i postupaka te redovito ažuriranje sigurnosnih sustava. Koliko nam je ovaj rizik važan, govori i činjenica da od ove godine imamo zasebnu globalnu praksu za kibernetičke rizike koja je ranije bila dijelom financijskih linija osiguranja, ali zbog veličine i globalnih trendova te zbog velikih kibernetičkih prijetnji kompanijama diljem svijeta, postala je zasebna jedinica.
Osim cyber osiguranja imate i neke druge nepoznate i egzotičnije vrste osiguranja poput osiguranja od otmica
Da, Marsh McLennan pruža širok spektar osiguravajućih usluga, uključujući i specijalizirane vrste osiguranja poput osiguranja od otmica. Ova vrsta osiguranja pruža zaštitu pojedincima ili organizacijama od financijskih gubitaka koji mogu nastati uslijed otmice ili ucjene. Osiguranje od otmica obično uključuje pokrivanje troškova pregovora, otkupa, sigurnosnih mjera i drugih povezanih troškova. Osim osiguranja od otmica, MMC također pruža i druge specijalizirane vrste osiguranja, kao što su osiguranje od terorizma, osiguranje od političkih rizika, osiguranje od ranije navedenih kibernetičkih rizika i mnoge druge. Ove vrste osiguranja su dizajnirane da pomognu organizacijama i pojedincima u zaštiti od specifičnih rizika s kojima se suočavaju u današnjem kompleksnom poslovnom okruženju.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto: HUMS/ Davor Denkovski
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
