Sigurnost je ključna za pružanje kvalitete u turizmu, više od bilo koje druge gospodarske aktivnosti, uspjeh ili neuspjeh turističke destinacije ovisi o mogućnosti pružanja sigurnog i zaštićenog okruženja za posjetitelje. No, sigurnost je ključna i na glazbenim festivalima, koncertima i drugim događajima uživo. U nastavku našeg serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, donosimo razgovor s gospodinom Goranom Košćakom, osnivačem i izvršnim direktorom tvrtke Sector2 d.o.o. iz Varaždina, specijalizirane tvrtke za sigurnosno savjetovanje i rješenja u turizmu i event industriji.
Gorane, kako i kada si došao na ideju da se baviš sigurnosnim savjetovanjem u turizmu i event industriji?
Dosad sam imao nevjerojatno profesionalno zadovoljstvo da proživim dvije karijere u relativno kratkom vremenu, u nešto manje od dva desetljeća, koje su mi omogućila dragocjena iskustva u dvije različite naoko nespojive djelatnosti. Više od 6 godina sam radio na različitim poslovima u turizmu, počevši sa turističkom animacijom, event menadžmentom, odnosima s javnostima, marketinškim uslugama, pisanjem i vođenjem projekta, destinacijskim menadžmentom, organizacijom međunarodnih konferencija, sudjelovanjem na sajmovima u turizmu i drugo. U tom sam razdoblju bio angažiran u svim aspektima poslovanja u turizmu od hotela, kampova, sajmova, evenata i događaja sa Hrvatskom turističkom zajednicom (HTZ), kao i lokalnim zajednicama. Nakon toga, približno 12 godina sam radio na poslovima vezanim uz nacionalnu sigurnost u svim aspektima te javne djelatnosti. U tom razdoblju završio sam više međunarodnih obrazovnih programa iz primijenjenih polja sigurnosti, koji su se odlično nadopunili sa akademskim obrazovanjem na području političkih i pravnih znanosti. Objedinjeno iskustvo, znanje i radoznalost su me je ponukali da se pobliže pozabavim onim što ja zovem tankom osjetljivom linijom između turizma/zabave i sigurnosti. Točnije, kada i na koji način jedan aspekt počinje ugrožavati onaj drugi te utjecati na poslovanje.
Analizirajući tržište nisam pronašao ni jedan pravni subjekt koji se specijalizirano bavi turizmom iz perspektive sigurnosti, kao ni onaj koji se bavi sigurnošću iz perspektive turizma. Zbog očiglednog postojanja prostora na tržištu, kao i zbog evidentne potrebe, obzirom na strukturu hrvatskog gospodarstva, odlučio sam započeti novi poslovni put u kojem sam dvije prethodne profesionalne karijere spojio u jednu zasebnu.
Ukoliko govorimo o pojedinačnom trenutku kada sam dobio ideju za otvaranjem nove niše na tržištu, on datira nekoliko godina unazad kada se dogodio teroristički napad u turističkom resortu i kulturnim institucijama u Tunisu kojom prilikom je 60-tak turista izgubilo život. Sigurnosni propusti počinjeni sa više različitih strana nagnali su me na razmišljanje oko uloge privatnih turističkih/festivalskih subjekata u ostvarivanju sigurnosnih uvjeta za vlastito poslovanje. Nakon toga je stigla pandemija, koja je imala značajan negativni utjecaj na sektor turizma i event industriju, a na koju ni države, a posebice privatni subjekti u turizmu nisu bili spremni. Također, u istom kontekstu možemo spomenuti i migracijsku krizu. Povezani utjecaj sigurnosti i turizma izvjestan je kroz analizu legalnih migracija i tržišta rada. Zatim invazija Ruske Federacije na Ukrajinu te spillover effekt na dinamiku putovanja u EU, a posebice na destinacijska odredišta popularna za njihove građane, poput Crne Gore.
U tom sam razdoblju bio djelatan u državnoj službi te sam sve spomenute i druge krize analizirao iz perspektive utjecaja na Hrvatsku. Zanimalo me u kojoj mjeri se privatni subjekti u turizmu oslanjaju na državne i javne institucije u svrhu osiguravanja sigurnosti vlastitih gostiju? Koliki je njihov vlastiti angažman u postizanju osjećaja sigurnosti gostiju? Kakva je međusobna suradnja između države i privatnih aktera po pitanju sigurnosti? Koja su očekivanja države i javnih institucija od privatnih subjekata u turizmu u području sigurnosti? U kojoj se mjeri provode regulative vezane na sigurnost i turizam? U konačnici, da parafraziramo našu današnju temu…jesmo li sigurni da smo sigurni?
Osnivanje SECTOR2-a je zamišljeno kao organizacijsko-komunikacijsko-edukacijska inicijativa da se kroz savjetodavne usluge, kreiranje te vođenje obrazovnih programa, ali i operativni angažman, skrene pozornost na potrebe sigurnosnog promišljanja i djelovanja u turizmu te povezanoj djelatnosti organizacije događaja. SECTOR2 nudi tri osnovna tipa usluga: 1) trajni operativno-savjetodavni angažman u pravnom subjektu na obrascu trajanja od jedne godine nakon čega radimo evaluaciju postignutog te donosimo odluku o daljnjem angažmanu; 2) ad-hoc evaluaciju/analizu stanja sigurnosti i potencijalnih ugroza, rizika i prijetnji te 3) edukativne programe za menadžment s ciljem osposobljavanja srednjeg i višeg menadžmenta za aktivno i smisleno promišljanje sigurnosnih pitanja, kao i edukacije zaposlenika s ciljem podizanja svijesti o sigurnosti.
Jednako važno za sigurnost hrvatskih građana, subjekata u gospodarstvu te stranih gostiju u RH jest podizanje svijesti svih navedenih o potrebi promišljanja sigurnosti na operativnoj razini te podizanje sigurnosne kulture u pravnim turističkim subjektima. Osim objedinjavanja mog profesionalnog iskustva, temelj djelatnosti SECTOR2-a se nalazi u principima i sadržaju korporativne sigurnosti prilagođenima za vrlo specifične industrije – Turizam i organizaciju velikih događaja.
Svijet može biti opasno mjesto, čak kada se ljudi okupljaju kako bi se zabavili na festivalima, predstavama, koncertima, sportskim događajima… U Houstonu, studeni 2021. na Astroworld festivalu bilo je 50.000 ljudi koje je osiguravalo 528 policajaca i 755 privatnih zaštitara. Međutim, gužva usmjerena prema pozornici izazvala je paniku, ozlijeđene i mrtve posjetitelje!?
Ovdje bih istaknuo važnost nekoliko elementa u organizaciji i promišljanju sigurnosti na velikim događajima. Važnost Potpune integralne sigurnosti kao koncepta organizacije, uvođenje elemenata korporativne sigurnosti u organizacijsku strukturu događaja te nužnu suradnju sa državnim i javnim sigurnosnim institucijama.
Svijet je prekrasno, ali i opasno mjesto. Da, Astroworld je tragičan događaj uz više različitih organizacijskih propusta. Količina policajaca i zaštitara se čini adekvatnom za osiguravanje pozitivne dinamike održavanja samog događaja. No, očigledno, brojke su jedna stvar, a sigurnost je nešto drugačiji, mnogo širi koncept. Zbog propusta organizatora, Astroworld, više ne postoji kao komercijalni događaj, a većina koji su bili uključeni u organizaciju se nalaze u krivičnom procesu, uključujući lice festivala Travisa Scotta. Iz vlastitog iskustva, bio bih slobodan pretpostaviti da se tijekom organizacije dogodio trenutak kada se uzela u obzir mogućnost da bi daljnje investicije u sigurnost festivala bile potrebne, ali je netko donio odluku da je dovoljno instalirati spomenuti broj zaštitara i policajaca. Upravno taj moment često bude prekretnica – pitanje organizatora „trebamo li još i to?“. Ili odluka treba li Festivalu sigurnosni koordinator/menadžer?
Analiziramo li događaj na plastični način, obzirom da je došlo do, kolokvijalno govoreći, stampeda, možemo pretpostaviti da se nisu adekvatno postavili kordoni za kontrolu kretanja masa, da su isti bili raspoređeni u krivi oblik, da je razmak bio neadekvatan, da je upravljanje dinamikom puštanja bilo loše. Svaki segment organizacije velikih događaja, a posebice elementi sigurnosne arhitekture ili infrastrukture, ukoliko se ne promišljaju kroz prizmu sigurnosti mogu postati dio problema, tragedije ili katastrofe.
Osoba koja koordinira sigurnost velikih događaja nipošto ne bi trebala biti osoba koja rukovodi svim zaštitarskim ili redarskim službama, već pojedinac koji je dio najužeg organizacijskog tima, te koordinira osobu koja vodi navedene službe. Zaštitarstvo je tek jedan element sigurnosti, iako valja napomenuti esencijalan u organizaciji i sigurnosti ovakvih događaja. Primjerice, mislite da li je moguće ili bolje reći praktično, rukovoditi 755 zaštitara (primjer Astroworlda) te paralelno koordinirati tehničke službe zaštite, jedinicu koja sprječava cyber ili informacijske prijetnje, produkciju događaja, komunicirati sa službama javnog reda i mira, kontrolu prolaza, tehnički aspekt ticketinga i credentialinga, krizni PR i druge elemente sigurnosti festivala ovisno o obliku istog. Sigurnost festivala je daleko veći podvig od samog upravljanja zaštitarskim službama na festivalu te kreće od vrha tj. samih donositelja odluka, koji svjesno moraju donijeti oluku oko razine sigurnosti koju žele na svojim događajima. Ta razina sigurnosti u velikoj mjeri ovisi o financijskim izdavanjima te povezanoj razini kontrole koju žele imati nad događajem. Organizatori Astroworlda ili nisu željeli investirati adekvatni iznos za sigurnost događaja ili su odabrali krive pojedince za realizaciju te zadaće.
Mnogo recentniji primjer neadekvatne organizacije, ovogodišnji Burning Man u Nevadi, je postao logistička katastrofa zbog jednog vrlo jednostavnog razloga s kojim nitko nije računao – kiše, koliko god ona bila obilna. Nažalost, recentni događaj na Supernova Music Festivalu u južnom Izraelu, kojom prilikom je teroristička skupina Hamas ciljano odabrala upravo taj događaj kao poprište njihovog terorističkog napada, još uvijek je svijež. No, ponovno dolazimo do pitanja o suradnji sa lokalnim službama sigurnosti, komunikaciju sa javnostima te činjenicu da se u jednom trenutku organizacije morala donijeti odluka jesu li rizici održavanja festivala veći od oportunosti.
Dakle, sigurnost mora biti integralni dio organizacije samih evenata. Sigurnost kao takva ulazi u elemente organizacije koji se naoko ne čine povezani s pojmom sigurnosti, no u velikoj mjeri jesu. Uloga sigurnosnog menadžera/koordinatora podrazumijeva njegovu uključenost u gotovo sve aspekte organizacije te savjetodavni ili operativni doprinos unutar istih. Primjerice, produkcija, credentialing, ticketing, branding, signage, tehnička koordinacija, F&B, access control, video nadzor, sigurnosna arhitektura/infrastruktura, PR, krizna komunikacija, waste menadžment, valet service, zaštita na radu, suradnja s lokalnim službama sigurnosti, samo su neki od organizacijskih elemenata koji sa sobom nose elemente sigurnost te bi trebali biti adekvatno popraćeni sa uključenošću sigurnosnog koordinatora.
Osoba koja odgovara za sigurnosti aspekt organizacije velikih događaja mora biti uključena u što širi spektar stupova organizacije kako bi se minimalizirala mogućnost sigurnosnih procijepa. Taj pojedinac nužno mora propitkivati te davati prijedloge sa isključivom svrhom povećanja sigurnosti festivala iako same odluke nekada neće biti popularne kod najviših instanci u organizaciji. Nedavno su me tražili da u par riječi opišem tog pojedinca za potrebe javnog nastupa na jednoj međunarodnoj konferenciji – the not so fun guy in the industry of having fun.
U konačnici, nipošto ne treba zanemariti i faktor sreće te činjenicu da ne postoji potpuna sigurnost. No, upravo primjena obuhvatnog integralnog sigurnosnog promišljanja i djelovanja je potrebna kako bismo minimalizirali pojavljivanje organizacijskih disruptora te potencijalne negativne efekte na cjelokupan događaj i iskustvo posjetitelja.
U Hrvatskoj mogu jednoznačno potvrditi da je upravo Ultra Europe Music Festival u Splitu događaj koji unazad više godina najviše izdvaja sredstava i pažnje po pitanju sigurnosti te obzirom na veličinu samog događaja pruža svojim posjetiteljima najvišu razinu sigurnosti.
Planiranje festivala na otvorenom je naporan i vrlo detaljan proces. Kažu da razvoj sigurnosnog programa uvijek treba započeti procjenom prijetnje, ranjivosti i rizika (TVRA)?
U idealnim okolnostima naravno. No, rijetko kada se osoba zadužena za pitanja sigurnosti uključuje u inicijalnom stadiju/fazi organizacije festivala. Najprije organizator mora posložiti vlastitu sliku isplativosti i realnosti cijelog projekta, nakon čega što prije se počinje promišljati o pitanjima sigurnosti to bolje. Primjerice, stadij ideje teško da će biti popraćen detaljnim sigurnosnim promišljanjem. No, što prije se krene sa istim to bolje.
Uzmimo u obzir stadije života/ciklusa jednog projekta (moja interpretacija istih) – 1) idejni/inicijalni stadij; 2) formalizacija; 3) implementacija; 4) evaluacija; 5) terminacija/odluka o nastavku; uključivanje sigurnosnog stručnjaka je preferencijalno u što ranijoj fazi. Upravo odluka o konzultaciji/uključivanju sigurnosnih stručnjaka ranije, a ne kasnije može utjecati hoće li doći do nastavka projekta ili do terminacije tj. okončanja istog.
Prošle godine sam radio kao sigurnosni konzultant na, meni osobno jako dragom, projektu naziva Balkans Finest Competition, koji se održao na napuštenoj zračnoj bazi Željava u blizini Ličkog polja. Riječ je o najmasovnijem automobilskom spektaklu na ovim prostorima koji je uključivao više različitih događaja unutar dvodnevnog festivalskog koncepta, uključujući utrke tipa Drag-race, Street-race, Drift-race, izložbe te natjecanje u friziranju automobila, kao i koncerte. Osim sadržaja samog događaja, najveći organizacijski izazov je bio vezan uz samu lokaciju. Zračna baza Željava je ogromni podzemni bivši vojni kompleks, napravljen u planini, iz kojeg izlaze sletne piste ukupne dužine oko 5 kilometara, koje se sijeku u svom vrhu u BiH, a kompleks je devastiran i miniran tijekom Domovinskog rata. Tijekom 2018. godine je završeno razminiravanje okolnog područja, dok unutarnje miniranje koje je provedeno za vrijeme rata nije urušilo strukturu Zračne baze Željava, ali se ista nipošto ne može karakterizirati kao sigurna. U posljednjih dvije rečenice je sadržan samo osnovni sigurnosni izazov, bez da spominjemo kako na tom području nema telefonskog, ni Internet signala, kako je bilo potrebno asfaltirati dio pista na kojem su se održavale utrke, kako ulaz u tunele Zračne baze nije dozvoljen, kako je spomenuto područje bio lokalni punkt za ilegalne migracije te i dalje predstavlja dio migrantskih ruta, kako je činjenica da se piste djelomično nalaze u drugoj državi koja nije članica EU jurisdikcijski izazov, da je ukupna površina festivala koje se trebala osigurati bila 5 kilometara kvadratnih i tako dalje. Sama sigurnosna prethodnica je uključivala toliko predstavnika službi javne sigurnosti, da kada smo sjeli za stol smo zauzeli cijelu terasu lokalnog restorana. Do organizacije spomenutog eventa nitko godinama nije bio dovoljno smion ni sposoban, da tamo napravi išta slično, a kamoli događaj takvih razmjera. Iz tog razloga volio bih istaknuti svaku pohvalu glavnom organizatoru Zlatku Ružniću.
Kada bi se taj događaj započeo sa procjenom prijetnji, ranjivosti i rizika teško da bi se uopće održao. Upravo tu dolazimo do jedne od najznačajnijih lekcija koje sam naučio radeći na velikim događajima, festivalima i eventima sličnih karakteristika. Nikada ne treba podcjenjivati entuzijazam pojedinaca koji rade na događaju, bilo da je riječ o inicijatoru/organizatoru događaja, ili najmanjim kotačićima u organizacijskom lancu kojima je stalo do projekta. Upravo su pojedinci nositelji organizacijskog momentuma, a vrlo često jedan od ključnih nositelja sigurnosti festivala.
Kako započinješ pripreme za sigurnost festivala na otvorenom – dođeš na koordinaciju s ogromnim registratorima debljine pola metra, baciš ih na radni stol uz trijumfalni tresak. Pretpostavka da je nešto veliko i teško moralo bi pokriti sve opcije, mogućnosti…Kakav mora biti sigurnosni plan?
Obzirom da živimo u vremenu digitalizacije te društveno odgovornog poslovanja ajmo reći da se nisam susreo sa spomenutim registratorima, ali ako ih gledamo sa figurativne strane – dapače, tresnimo. Svatko tko se tijekom karijere bavio sigurnošću može potvrditi jednu neizbježnu istinu – ne postoji apsolutna sigurnost. No, temeljeno na obrazovanju, profesionalnom iskustvu, interesu za trendove i tematiku te još par posebnih sastojaka možemo doći do velikog broja mogućnosti koje se mogu dogoditi, a koje moramo pokriti sa sigurnosne perspektive. U ovom kontekstu je važno biti inkluzivan u razmatranju sigurnosnih prijetnji i rizika te iste ne odbacivati samo jer se ne čini vjerojatnim u datom trenutku. U danima prije velikih događaja, količina posla i ciljanih zadataka će biti tolika da je vjerojatno kako nove potencijalne prijetnje koje se događaju u realnom vremenu nećemo moći adekvatno adresirati. Zato je važna priprema. Veliki festivali i događaji ciklički su organizacijski procesi koji traju i do godinu dana. Analitički period nakon završetka samog festivala ne treba odbaciti kao suhoparan, već mu se treba posvetiti kako bi se izvukle najbolje poruke tek završenog.
Festivali na otvorenom predstavljaju poseban izazov zbog infrastrukture, koju možemo promatrati i kao namjensku, sigurnosnu i kritičnu. Namjenska se definira sukladno vizijama i ciljevima festivala, sigurnosna ima svoju usku namjenu da osigurava sigurnost posjetitelja, dok kritična infrastruktura predstavlja element bez kojeg održavanje festivala nije moguće. Kao takva ima i svoj sigurnosni element, sva kritična infrastruktura je nužno i sigurnosna, dok sva sigurnosna nije nužno i kritična. Usklađivanje svrhovitosti ova tri elementa infrastrukture često predstavlja izazov za organizatora te donošenje odluke o usklađivanju iste u velikoj mjeri može odrediti konačni sigurnosni plan samog festivala.
Spomenuo sam posebne sastojke u planiranju sigurnosnih vjerojatnosti te izradi posljedičnih protokola sigurnosti. Primarni poseban sastojak je svakako ljudski faktor. Imao sam sreću da sam tijekom dosadašnje karijere učio i sakupljao iskustva od impresivnih individua u svojim poljima stručnosti, koji su mi ostali na raspolaganju i za buduće projekte. Radeći sigurnosni plan za jedan festival na otvorenom nužno je biti upućen u različite aspekte funkcioniranja samog festivala kao što je arhitektura, građevina, produkcija, elektrika, mrežna integracija, F&B, branding, PR i druge te imati osobe sa iskustvom i ekspertizom na spomenutim područjima je esencijalno. Na taj način osoba koja se bavi sigurnošću ne mora biti ekspert u svim tim područjima, što je i nemoguće, već treba biti dobar komunikator te promatrati njihova područja iz sigurnosne perspektive.
Kao drugi, i posljednji u ovom kontekstu, sastojak prilikom kreiranja sigurnosnih planova je svakako onaj tehnički, odnosno tehnološki. Tehnološki napredci se koriste kako bismo racionalizirali i unaprijedili neke elemente sigurnosti koji su do sada rješavani na robustan način. Primjerice adekvatan videonadzor može racionalizirati količine potrebnih zaštitara u kontekstu fizičke zaštite, ali ih ne može nadomjestiti. Uvođenje online cashlessa može unaprijediti kontrolu ulaza, kontrolu potrošnje na festivalima, značajno smanjiti izloženost krivotvorenim novčanicama, eventualne manipulacije od pojedinaca koji rukuju sa novcem u tradicionalnom smislu, unaprijediti daljnje iteracije festivala kroz elemente poslovne analitike i drugo. Sama neadekvatna izrada credentialinga može biti razlog gužvama, sukobima posjetitelja sa zaštitarima, raspadu sustava sigurnosnih zona i sličnim posljedicama koje vode u daljnje sigurnosne krize na festivalu.
Iz prezentiranih primjera je izvjesno da je sigurnost festivala te izrada sigurnosnih planova holistički i interdisciplinaran proces tijekom kojeg valja uvijek biti otvoren za nove utjecaja u konstruktivnom smislu, bilo da dolaze od pojedinaca na festivalu ili od samog tržišta.
Sigurnosni planovi za festivale i događaje na otvorenom vođeni su bezbrojnim mogućim događajima, uključujući prirodne katastrofe, gužve, požare, kriminalne radnji ili čak terorističke. Ove vrste događaja zahtijevaju sveobuhvatan, holistički i slojeviti pristup sigurnosti i zaštiti koji uključuje uključivanje unutarnjih i vanjskih dionika. Sigurnosni plan mora biti primjeren i proporcionalan događaju, što znači da će plan za malu konferenciju u hotelskom prostoru biti znatno manji od sigurnosnog plana za festival od 10.000 ljudi. Tko je sve uključen u vaš proces sigurnosnog planiranja Ultra Festivala u Splitu?
U teoriji svakako da ima smisla premisa – mali event mali sigurnosni plan, veliki event veliki sigurnosni plan. No postoji mnogo više elementa osim veličine samog festivala/događaja koji utječu na izradu i kompleksnost sigurnosnog plana. Također, što se podrazumijeva pod veličina – površina, broj posjetitelja ili nešto treće (financijski aspekt, popularnost izvođača i drugo), pri čemu svi odgovori mogu biti točni.
Ponovno se vraćam na element organizatora ili vlasnika festivala te njihovu volju i predanost sigurnosti posjetitelja. Ultra Europe Music Festival, koji sljedeće godine u Splitu slavi svoje deseto izdanje, je u ovom smislu u velikoj prednosti nad konkurencijom zbog ne pristajanja vlasnika i voditelja projekta na kompromise u vidu sigurnosti. Uvijek iznova, zadovoljstvo je raditi sa takvim pojedincima.
No, da se ne bi stekao krivi dojam. To nije baš pravilo u industriji. Sudjelovao sam u projektima gdje je količina kompromisa bila tolika da je konačna sigurnosna kvaliteta proizvoda bio upitna. Ili gdje sluh organizatora u vidu sigurnosti nije postojao. Ili gdje je samouvjerenost organizatora deplasirana. U tim slučajevima, količina sigurnosnog planiranja iziskuje veći napor jer su mogućnosti sigurnosnih ugroza daleko veće. Na nekim projektima sam se povukao iz organizacijskog dijela jer količina negativnih sigurnosnih elemenata u samom organizacijskom dijelu nije mi dozvoljavala da osiguramo minimalne uvjete za adekvatan standard sigurnosti te se kao takva kosila s postavljenim uvjetima prilikom sklapanja suradnje. Jedina korektivna metoda koja preostaje je komunikacija sa službama javne sigurnosti da preuzmu što više elemenata festivalske sigurnosti, što nekada jednostavno nije moguće.
Nadalje, vezano za premisu mali događaj – mali sigurnosni plan, veliki događaj – veliki sigurnosni plan, naveo bih još dva elementa koja nam ruše ovaj lajtmotiv. Formuliramo li iste u formi pitanja – tko i gdje? Dakle, veličina događaja može biti definirana kroz prizmu važnosti događaja, ili u organizacijskom smislu TKO sve posjećuje isti. Nedavno sam organizirao i vodio događaj cjelodnevnog otvorenja jednog sigurnosnog postrojenja, najvećeg privatnog podatkovnog centra u RH – DC North, kojom prilikom smo imali na događaju predsjednika RH, ministra, saborske zastupnike, državne tajnike, gradonačelnika, župana, velike gospodarstvenike iz regije te sveukupno 300tinjak ljudi na dvije lokacije. Protokolarna kompleksnost, priprema te izrada sigurnosnog plana je iziskivala napor nego da je bila riječ o 300tinjak posjetitelja koncerta. GDJE? Događaj se održavao na dvije lokacije, od kojih je jedna sigurnosno postrojenje, gdje je veting posjetitelja bio ključan, a druga Hotel sa pravom javnog pristupa koji zahtijeva drugačiji pristup sigurnosti. Prisutnost medija tijekom cijelog projekta dodatno naglašava potrebu za pažnjom nad svakom malom pojedinošću, jer prisutnost objektiva te live izvještavanje, ponderira mogućnost reputacijskog rizika.
Tko je sve uključen? Svi. Svake godine se iznova radi na podizanju svijesti o uključenosti svih koji sudjeluju u organizaciji i izvođenju festivala, o njihovom doprinosu podizanja sigurnosti. Govorimo li od osoba odgovornih za rukovanje hranom i pićem, riggera na stageu, do voditelja sigurnosti i drugih. Nadalje, jednako važan čimbenik sigurnosti, kao i spomenuti, su upravo posjetitelji festivala. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost komunikacije sigurnosnih poruka prema posjetiteljima, od trenutka najave festivala, prilikom kupnje karte, signalizacija na festivalu, čak i audio-vizualnih poruka tijekom nastupa izvođača.
Temelj dobrog sigurnosnog plana je da je on učinkovit alat za komuniciranje svih uključenih u ono što bi moglo poći po zlu i koje mjere treba poduzeti da se izbjegnu incidenti?
Već sam isticao potrebu kvalitetnog komuniciranja. Konceptualno ovdje govorimo o dva oblika komunikacije. Internom i vanjskom.
Interni uključuje svu potrebnu operativnu komunikaciju ususret događaju (sastanci, dogovori, pregovori, korespondencija) te za vrijeme događaja u tzv. realnom vremenu koja može biti posebno izazovna. Ista uključuje konvencionalne metode poput personalne komunikacije, mail ili intranet korespondencije, telefonske razgovore, v.o.i.p. grupe relevantnih dionika po pojedinoj organizacijskoj tematici, ostale telekomunikacije veze na izoliranim frekvencijama, ali može uključivati i neke nekonvencionalne metode. Iste su ponekada potrebne zbog okolnosti/uvjeta samih festivala te nepouzdanosti mobilne telefonije prilikom potencijalnih preopterećenja mreže. Primjerice: runneri – osobe koje imaju zadaću da prenose poruke sa točke A do točke B; zatim dogovoreni susreti – prethodno definirane satnice i mjesta na samom festivalu za održavanje brzih susreta za rezimiranje aktivnih problema/rješenja; signalizacija – ostavljanje vizualnih znakova na određenim mjestima koje prenose poruku određenim pojedincima u slučaju da konvencionalne metode komunikacije nisu dostupne.
Vanjska komunikacija uključuje odnose s javnostima u tradicionalnom smislu (mediji, PR, oglašavanje, targetirano oglašavanje, FAQ, vlastite online platforme, aplikacije, obavijesti, GDPR, liste zabranjenih artikala i dr.), ali posebno bih u smislu sigurnosti istaknuo onsite komunikaciju prema posjetiteljima. Ovdje veliku ulogu imaju branding i signage – kao svjesni i podsvjesni način odašiljanja sigurnosnih poruka posjetiteljima na festivalu. Targetiranje svjesnog dijela kroz odašiljanje adekvatnih poruka, poticanje pozitivnih obrazaca ponašanja, vidljive GDPR obavijesti i drugo te nesvjesnog kroz izbor wordinga, boja i ostalih načina slanja subliminalnih poruka posjetiteljima s ciljem maksimiziranja njihove i cjelokupne festivalske sigurnosti.
Festivali, skupovi, promocije ili sportska događanja na otvorenom dijele jednu karakteristiku – svi imaju mnoštvo ljudi. Koji su glavni rizici u upravljanju gužvama, ili koja je razlika između upravljanja mnoštvom i kontrole mnoštva?
Najveći rizici koje mogu prepoznati u kontekstu pitanja o upravljanju gužvama i masama ljudi na predmetnim događajima je precjenjivanje sebe te podcjenjivanje mase. Podcjenjivanje u kontekstu vjerovanja da se neće ništa rizično dogoditi, da posjetitelji neće raditi probleme, precjenjivanje da će sve proći u najboljem redu, da samo zato jer su neke stvari funkcionirale na prošlim izdanjima nekog festivala će funkcionirati i ovaj puta, precjenjivanje da ste spremni na bilo što bilo kada, od bilo koga. Takav stav nužno vodi u opuštenost, koja nikako nema mjesta u ovakvim organizacijskim poduhvatima.
Psihologija masa, filozofija plemena, bihevioralni obrasci, modeliranje trasa kretanja, sigurnosnih krugova, kontrolnih točki, računanje propusnosti uskih grla, ciljane udaljenosti, postavljanje kordona, selekcija/planiranje elemenata fizičke zaštite, mapiranje eventa, sigurnosne zone, i drugi alati svakako mogu doprinijeti konačnom proizvodu sigurnosti. U posljednjem razdoblju se korisnim pokazalo korištenje AI tehnologije u realtime analizi dinamike ponašanja mnoštva. U kontekstu jedinice nadzora kreće se od pojedinca, skupine prema mnoštvu, ili u trenucima eskalacije obrnutim smjerom. Isto je obično popraćeno adekvatnom kvalitetom opreme za video nadzor što u RH može izvesti tek jedan ili dva ponuditelja – kada govorimo o mnoštvima od par desetaka tisuća gostiju.
U konačnici, neozbiljno je tvrditi da se bilo koje mnoštvo na bilo kojem velikom događaju u RH mogu adekvatno kontrolirati ili da se istim može efikasno upravljati bez podrške lokalnih službi sigurnosti na čelu sa policijskim upravama.
Kako ljudska ponašanja utječu na gužve: modeliranje rute, pristranost normalnosti, teorija straha, deindividualizacija i RAS?
Značajno. Uvijek iznova se vraćamo na ljudski faktor u svim elementima sigurnosti. Možebitno nigdje nije neizostavan kao na temi gužvi/masa. No, vratimo se na organizacijski element. Primjerice, odluka organizatora da stavi jedan kordon više zbog regulacije brzine kretanja, da stavi više kontrolnih točaka na ulazu u festival zbog propusnosti, da učini pristup okrijepnim stanicama ili šankovima pristupnijim, da osigura vodu za posjetitelje, da osigura 5 umjesto 3 medicinska tima, 15 umjesto 6 WCa i tome slično može utjecati na to hoće li se stvarati gužve, na kojim će se mjestima stvarati gužve, pod kojim okolnostima će se stvarati gužve i tome slično.
Sami raspored nastupanja izvođača na festivalu može biti ključni faktor kreiranja gužvi na festivalu. Primjerice, ukoliko očekujete 20000 ljudi na festivalu gdje tri najveće zvijezde moraju nastupiti tijekom 8 satnog trajanja festivala, zasigurno ih nećete staviti sve jednog za drugim, nego ćete ih rasporediti kroz početak, sredinu i kraj festivala. Na taj način osigurate se da posjetitelji dolaze na festival kroz duži period vremena, a ne svi odjednom da stignu na ta tri nastupa. Naravno, ta dinamika planiranja nastupa ima direktan utjecaj na samu potrošnju na festivalu, jer se posjetitelji duže zadrže na istom.
Također, sami izbor/vrsta glazbe koja je dominantna na festivalu u velikoj mjeri određuje kakva će biti struktura skupina/masa. Nije jednaki pristup ukoliko je riječ o EDM glazbi na jednom Ultra Europe Music Festivalu u Hrvatskoj, heavy metal koncertima na Rock am Ringu i Rock im Parku u Njemačkoj ili reggae ritmovima na Rototom Reggae Sunsplash festivalu u Španjolskoj.
Vraćamo se na sigurnosno planiranje. U korporativnoj sigurnosti imamo pristup Total Security Management, kao cjelovit, holistički i interdisciplinarni pristup promišljanju te operativnom provođenju sigurnosti. Tako i u ovom smislu, valja uključiti što veći broj faktora na koje možemo primijeniti principe sigurnosnog promišljanja te na taj način unaprijediti cjelokupnu sigurnost festivala.
U SAD-u primjerice sigurnost velikih događaja na otvorenom pokrivena je velikim brojem standarada koje su donijeli DHS, FEMA. Nedavno sam čitao standard ANSI ES1.9 – standard upravljanja mnoštvom, kojeg je donijela Teksaška radna skupina (TTF) za sigurnost koncerata. Postoji li tako nešto u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj se krećemo unutar postojećeg zakonodavnog okvira tj. Zakona o javnom okupljanju. Javno okupljanje prijavljuje organizator ili njegov ovlašteni zastupnik nadležnoj policijskoj upravi. Organizator je pravna osoba ili pojedinac, koji u skladu s odredbama Zakona o javnom okupljanju priprema, ustrojava i nadzire održavanje okupljanja.
Sukladno zakonu, za podnošenje prijave postoji rok (u pravilu do tjedan dana prije događaja), valja osigurati adekvatne dozvole (ovisno o mjestu održavanja), u prijavi trebate navesti vrijeme, mjesto održavanja okupljanja, kao i ime voditelja okupljanja te postoje obveze koje organizator prihvaća samim činom prijavljivanja događanja (prema slovu zakona dužni su osigurati red i mir na okupljanju; osigurati dovoljan broj redara – redarske poslove možete povjeriti trgovačkom društvu registriranom za obavljanje zaštitarske djelatnosti; poduzeti sve potrebne mjere da sudionici okupljanja ne budu naoružani i ne čine štetu; prekinuti okupljanje ako nastupi opasnost od nereda i nasilja).
Izvjesno je kako u SAD-u postoje regulativni okviri na više razina te kako je sigurnost tradicionalno drugačije percipirana nego kod nas. Upravo je percepcija sigurnosti razlog zbog kojeg su ti regulatorni okviri razvijeni, no kao što smo vidjeli na primjeru Astroworlda, ni oni nisu garancija potpune sigurnosti. Ulaziti u povijesne aspekte percepcije sigurnosti i regulacije u SAD-u je kompleksan i sadržajan izazov koji bi nas doveo barem do Deklaracije Nezavisnosti (čl. 2.), ali i zasigurno odveo s teme.
Standard ANSI ES1.9-2020 je vezan za upravljanje mnoštvom, a riječ je komercijalnom produktu koji je moguće kupiti te time unaprijediti, ali primarno proklamirati sigurnost svog festivala. Imamo još recentniji koji se nadovezuje na ANSI ES1.9-2020 pod imenom ANSI ES1.40-2023, Security, dakle direktno vezan na sigurnost festivala. Same smjernice svakako su od koristi za svakog organizatora i sigurnosnog menadžera, ali teško su provjerljive u realnim okolnostima, čak i u Americi. Opseg ovog standarda je definirati “upravljanje masom” kao razliku od “kontrole gomile”, pružiti pregled teorije i rječnika upravljanja masom te primijeniti ove pojmove na određene razumno predvidljive rizike koji se javljaju tijekom događaja uživo. Norma je namijenjena i identificiranju minimalnih zahtjeva i pružanju pitanja te prijedloga koji pomažu organizatorima događaja da donesu razumne odluke u okolnostima njihovog događaja. Osim spomenutog postoji još primjenjivih standarda iz obitelji Event Security (Sigurnosti na eventima) standarda, poput pripremljenosti na vremenske uvjete, sigurnosnih standarda za posebnu infrastrukturu na eventima, zaštitu od požara i drugi. Primjerice, Burning man je imao standard ANSI ES1.7-2021 pripremljenosti na vremenske uvjete, a epilog tog događaja smo dotaknuli u ranijem dijelu teksta.
Njihov ekvivalent u Hrvatskoj bili bi ISO standardi, a TTF bismo mogli usporediti sa HGSS-om. Apsolutno podržavam napore da se ISO standardi osiguraju, ali u konačnici organizacija te vođenje sigurnosti na velikim događajima na otvorenom, poput festivala, je živi organizam te u slučaju nepredviđenog događaja spomenuti standardi mogu i ne moraju biti efikasni. Zasigurno ne odmažu.
Tko je odgovoran za sigurnost na velikim festivalima na otvorenom?
Sigurnost na festivalima na otvorenom teško je odvojiva od samog vlasnika/voditelja projekta. Ukoliko gledamo te pozicije operativno, onda ovisimo o organigramu tj. na koji način smo odredili strukturu odgovornosti na samom projektu te koje smo ovlasti dali pojedincima u organizaciji. Ovo posljednje možemo definirati i na nešto drugačiji način tj. kojih su se odgovornosti vlasnik i/ili voditelj projekta odrekli.
Temeljem spomenutog zakonodavnog okvira spomenuli smo kako je Organizator pravna osoba ili pojedinac, koji u skladu s odredbama Zakona o javnom okupljanju priprema, ustrojava i nadzire održavanje okupljanja… Voditelj će nadzirati okupljanje ili prosvjed, a u slučaju opasnosti od nasilja prekinuti održavanje događaja.
Značajnu ulogu u tom procesu ima upravo taj pojedinac, a koji može biti iz različitih organizacijskih razina događaja. Iz mojeg iskustva uloga voditelja javnog okupljanja može se delegirati upravo na osobu koja je direktno uključena u sigurnost događanja, poput sigurnosnog menadžera ili sigurnosnog koordinatora, osobu koja je po ulogu (u financijskom smislu) na vrhu samog organizacijskog tima, vlasnika događaja tj. pravnog subjekta koji organizira događaj ili voditelja produkcije ukoliko je riječ o značajnom građevinsko-infrastrukturnom projektu.
Dakle, kada govorimo o zakonsko-pravnom aspektu odgovornosti odgovor je voditelj javnog okupljanja, kada govorimo o operativnom kontekstu vlasnik/voditelj projekta.
Donosi li nam ulazak u eurozonu neke potencijalne sigurnosne probleme s kojima bi se turističke destinacije i veliki događaji na otvorenom mogli ili već jesu susreli?
Jamačno, o tome sam već predavao na ovogodišnjoj konferenciji Sigurnost i Turizam u Novalji te nije problem ući u dublju analizu. Primarno bih istaknuo povećani rizik od kolanja krivotvorenog novca, osoba (ilegalne migracije) te nedozvoljenih ilegalnih supstanci (droge).
Kako ocjenjuješ suradnju javnog i privatnog sektora sigurnosti na organizaciji sigurnosti velikih događaja?
Osobno imam odlična iskustva na radu na projektima u čak 4 različite hrvatske županije, pri čemu mi nije problem istaknuti svaki od projekata i nadležnih policijskih uprava. Posebice PU splitsko dalmatinsku te PU ličko-senjsku.
Koji su novi trendovi u području sigurnosti velikih događaja na otvorenom kao i možda neke nove mjere kojima se razina dosegnute sigurnosti može podići?
Iako je primarna percepcija javnosti kada govorimo o sigurnosti u pravilu usmjerena na fizičku sigurnost, izvjesno je da sigurnosni trendovi prate trendove u poslovanju i društvu koje obilježava digitalizacija. U budućnosti će biti potrebno veću pažnju posvetiti digitalnim i cyber prijetnjama na događajima, jer te prijetnje su već i sada aktualne. Smatram da će kvalitetna mrežna integracija, primjena AI-a i ML-a (Machine Learning), prilagodljive aplikacije te cashless (i drugi oblici sigurne naplate) dominirati trendovima sigurnosti na festivalima u vremenima koja dolaze.
Primjerice, prošle godine sam sudjelovao kao Security manager na potencijalno najvećem humanitarnom festivalu na ovim područjima, a koji se trebao održati u Zagrebu. Neposredno nakon objave informacije, inicijalne press konferencije te lansiranja web platforme, u sljedećih tjedan dana imali smo višestruke cyber napade na spomenutu platformu.
Iako smo se uspješno othrvali spomenutim napadima, projekt na kraju nije zaživio iz drugih organizacijskih razloga. Ali, i neuspješni projekti mogu poslužiti kao odlična prilika za učenje.
U ostvarivanju sigurnosti destinacije ili hotela, kampova i sl., čini mi se da se gradska uprava i poslovni subjekti najviše oslanjaju na policiju, HGSS i lokalne javne službe poput vatrogasaca, hitne medicinske pomoći.
To je činjenično tako. Da se razumijemo, na zapadu, uz dužne iznimke, nije nužno bolja situacija. Standardi hotelijerstva u Hrvatskoj su iznad standarda nekih naših zapadnih susjeda. Ipak, oslanjanje na javne službe sigurnosti i nacionalnu vlast, regionalnu te lokalnu samoupravu, predstavlja većinu sigurnosnih napora destinacija te subjekata u turizmu.
Ostvarivanje sigurnosti u turističkim subjektima poput hotela i kampova valjalo bi ustrojiti na razinama organizacija, prema principima korporativne sigurnosti. Ovdje je riječ o dva aspekta sigurnosti, pri čemu ću se služiti najprije engleskim jezikom zbog lakšeg razumijevanja – Security i Safety.
Karakteristike svakog od pojmova su komplementarne, ali i uključive, primjerice Security kao sigurnost se bavi proaktivnim promišljanjem sigurnosti, dok je Safety rezerviran za više reaktivno promišljanje sigurnosti. Security je široki pojam koji uključuje sve aspekte sigurnosti, dok se kod nas turistički subjekti primarno bave Safetyjem koji predstavlja uski pojam najčešće vezan uz zaštitu na radu, fizičku sigurnost i Facility menadžment. Konačno, Securtiy se bavi sigurnosnim aspektima ugroze destinacije koji bi se mogli dogoditi kao ciljani/namjerni napor, aktivnost ili događaj treće strane, dok se Safety bavi izbjegavanjem slučajnih događaja i nesreća u vidu sigurnosti. Sukladno tome, možemo rezimirati kako se u Hrvatskoj ugroze sigurnosti turističkih subjekata rijetko percipiraju kao posljedica ciljane aktivnosti usmjerene protiv njih, već gotovo uvijek kao splet nesretnih okolnosti.
Standardi sigurnosti, SOP-ovi te planovi sigurnosti u hotelima i kampovima su time prilagođeni spletu slučajnih okolnosti koje će se već unaprijed okarakterizirati kao nesreća. Nažalost, ono čega nisu svjesni, a istraživanja na tu temu postoje (Future Market Insights) – ukoliko privatni subjekti u turizmu nisu dovoljno pripremljeni za vjerojatne ishode napada (naglasak na cyber, ali i konvencionalne oblike disrupcije poslovanja), kumulativni efekt istih može uzrokovati i propast cijele industrije.
Sama suradnja sa sigurnosnim službama također nije u standardiziran organizacijski poduhvat zbog čega je prepušten interpretaciji pojedinaca uključenih u proces što nužno rezultira oscilacijama u kvaliteti konačnog proizvoda sigurnosti.
Imaš li možda podatak koliko hotelskih kuća ima ustrojenu korporativnu sigurnost ili menadžera korporativne sigurnosti?
Nemam provjerene podatke te mi je nezahvalno izlaziti s istima u javnost, ali po mojoj procjeni riječ je o 5% i 15%, ovisno o interpretaciji (razina pojedinačne destinacije, grupacije, hotelske kuće, hotela pojedinačno, kampa i sl.). Posebice, ukoliko uzmemo u obzir sve hotele i kampove u RH, a ne samo one na Jadranu.
Najveće turističke grupacije imaju svoje menadžere sigurnosti. No, primijetio sam kako isti u nekim hotelskim kućama nemaju pravu svrhu, odnosno ograničeni su u svojem obavljanju poslova, nemaju definirani budžet, nemaju adekvatnu podršku u vidu kadrova, bave se svojim poslom reaktivno te imaju druge izazove ovisno o turističkoj destinaciji. Primjerice, bilo mi je porazno, da na ovogodišnjoj konferenciji Sigurnost i Turizam u organizaciji HUMS-a, nije prisustvovao ni jedan menadžer korporativne sigurnosti iz hotela i kampova na Jadranu.
Na Hrvatskim danima sigurnosti 2023. imao si zanimljivo predavanje na temu sigurnosnih trendova na putovanjima. Možeš li ukratko još jednom iznijeti?
Kroz definiranje sigurnosnih trendova na putovanjima bio mi je cilj prikazati kako je praćenje sigurnosnih trendova na putovanjima ključno kako bi se mogli adekvatno pripremiti za potencijalne rizike s kojima se pojedinci na istima mogu susresti. Bilo da je riječ o hrvatskim državljanima koji putuju u inozemstvo, ili da govorimo o dolaznim putovanjima, bilo da je posrijedi turizam ili poslovni sektor.
Osvrnuo sam se na trenutnu globalnu geopolitičku situaciju te kako se ona manifestira na korporacije koje su na udaru višestrukih kriza. Danas, aktualna premisa Poli-kriza je još realnija zbog recentnih događaja na Bliskom Istoku, koji će zasigurno utjecati na ravnotežu u međunarodnoj političkoj zajednici, a izvjesno je kako su Turizam i Event industrija usko povezani sa tim trendovima.
Zaključio sam kako se nastavlja globalna tendencije destabilizacije i neizvjesnosti, koju kratkoročno možemo adresirati postavljanjem adekvatnog faktora stabilnosti u industriji turističkih i poslovnih putovanja – menadžera korporativne sigurnosti. Isti princip predlažem slijediti u nacionalnom turizmu, kako bismo u vremenu ispred nas stvorili marginalnu prednost pred konkurentskim destinacijama na kontinentu – ili drugim riječima kako bi turisti u Hrvatskoj bili sigurniji da su sigurni.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto: HUMS/ Davor Denkovski
Objavljeni sadržaj serijala “Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnsti elektroničkih medija.
