Dr. sc. Silvija Vig – naša priznata stručnjakinja u poslovnoj etici, Compliance-u i anti-korupciji. Autorica knjige „POSLOVNA ETIKA – Kako donositi etičke odluke i uspješno poslovati“.
U svojoj se profesionalnoj karijeri bavi biheviorističkom i poslovnom etikom, izgradnjom organizacijske kulture, implementacijom programa etike i usklađenosti te borbom protiv korupcije. Dosadašnje radno iskustvo stjecala je više od dvadeset godina na menadžerskim položajima u Hrvatskoj i zemljama u okruženju. Doktorirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na temu Utjecaj poslovne etike na uspješnost poslovanja poduzeća. Stekla je prestižne certifikate dviju američkihasocijacija za etiku i usklađenost: Certified Compliance and Ethics Professional – International (CCEP-I) i Leading Professional in Ethics and Compliance – LPEC. K tome je i certificirani trener za ISO 37301 Compliance Management Systems, ISO 37001 Anti-bribery Management Systems, ISO 31000 Lead Risk Manager, Certified Data Protection Officer.
Od 2018. godine članica je Komisije za društveno odgovorno poslovanje i borbu protiv korupcije Međunarodne trgovačke komore – ICC Hrvatska. Bila je dugogodišnji gost predavač na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i više od deset godina predavala je kolegije iz područja menadžmenta na Sveučilištu u Zagrebu i drugim visokoškolskim ustanovama. Sada je vanjska suradnica na Rochester Institute of Technology Croatia gdje predaje kolegij Business Ethics and CSR. Autorica je brojnih znanstvenih članaka iz poslovne etike, usklađenosti i organizacijske kulture. Radi kao konzultantica i trenerica u svojem poduzeću CODUPO Compliance specijaliziranom u području usklađenosti, etike i antikorupcije. Tijekom svoje karijere sudjelovala je na brojnim međunarodnim antikorupcijskim projektima u organizaciji Ujedinjenih naroda (UN), OECD-a, USAID-a, Center for International Private Enterprise-a (CIPE) i Development Professionals Inc. (DPI).
U nastavku serijala „Jesmo li sigurni da smo sigurni?“, sa Silvijom sam razgovarao o svijetu poduzetništva, modernom poslovanju i etici, novoj knjizi, mračnim trijadama, rizicima i svemu onome što nema veze s tim.
Sa menadžerskih pozicija u korporativnom svijetu otišla si u svijet poduzetništva. Zašto?
To nije bio neki moj plan, volim raditi u korporacijama i manjim poduzećima, nemam s time problem. Jednostavno se dogodilo. Tada sam bila na vrhuncu karijere i uistinu uživala u svom tadašnjem poslu ali došle su neke godine kada je trebalo početi razmišljati o braku, djeci i ovo je jednostavno bio nekakav normalan slijed za mene. Mogla sam svoje vrijeme organizirati kako sam željela, puno više se posvetiti obitelji i to je prevagnulo. Paralelno sam počela pokretati poslovanje u području usklađenosti i etike. To je tada bilo potpuno nepoznato područje kod nas jer govorim o 2009. – 2010. godini. Tako da je trebalo uložiti jako puno napora, paralelno sam upisala i doktorski studij jer sam poslovnu etiku i usklađenost željela doktorirati i usko se specijalizirati u tom području.
Znaš li tko je rekao „ Lijepom rječju i pištoljem možete da postignete mnogo više nego samom rješću?“
Naravno da znam (smijeh). To je poznata rečenica Al Caponea. Vjerujem da u kriminalnom miljeu tako stvari stoje, samo to ne bi trebali koristiti u poslovnom okruženju jer strah nije dobar motivator ljudi. Kratkoročno možda da ali dugoročno ako se ljudi boje neće dati svoj maksimum.
Iz tiska je izašla tvoja knjiga Poslovna etika, drugo i dopunjeno izdanje. Zašto je ovo must have knjiga za svakog lidera modernog digitalnog doba?
Definitivno, ono što i ističem kod ove knjige, ona predstavlja neku opću kulturu koju bi svaki poslovni čovjek trebao znati. Posebno oni koji posluju ili žele poslovati na međunarodnom tržištu. Pri tome ne mislim da na međunarodnom tržištu nema korupcije i prevara, nego poslovanje s međunarodnim kompanijama iziskuje neka druga pravila i poštivanje standarda koji možda ne postoje na lokalnim tržištima, a poduzeća ih se trebaju pridržavati i to je jako lijepo objašnjeno u knjizi. Ovo je sigurno jedina knjiga na ovim područjima koja objašnjava tu svjetsku regulativu koje se indirektno moraju pridržavati i lokalna poduzeća ako posluju s kompanijama sa tih tržišta ili posluju na tržištima gdje je obavezno pridržavati se tih zakona. Također knjiga detaljno objašnjava sve elemente učinkovitog programa usklađenosti i etike koji su nekakav preduvjet i onoga što vodi zadovoljenju ESG kriterija.
Zašto moderno poslovanje treba poslovnu etiku?
Danas je sve teže poslovati na one „stare“ načine, naročito ako želimo poslovati na međunarodnom tržištu ili ako smo obvezni poštivati ESG kriterije ili imati izgrađene programe usklađenosti (eng. Compliance program). Poslovna etika je preduvjet svega toga. Gotovo da je nemoguće izgraditi učinkovite programe usklađenosti ili poštivati ESG kriterije bez da smo prvo izgradili etičku organizacijsku kulturu ili jednu zdravu organizacijsku kulturu. Poslovna etika je jednostavno mindset, način kako vodstvo poduzeća i cijelo poduzeće razmišlja. Usklađenost i ESG kriteriji kažu „što“ moramo slijediti ali poslovna etika daje odgovor „kako“ postići ono što je određeno zakonima. I upravo odgovor na pitanje „kako“ određuje tu našu kongruenciju, odnosno da radimo ono što i govorimo, a ne da samo prezentiramo prema van da smo etično poduzeće, a u stvari uopće tako ne poslujemo. Takva praksa je poznata kao greenwashing ili window-dressing, o čemu sam puno pisala u svojoj novoj knjizi. Također, sve nove EU Direktive koje dolaze na neki način usmjeravaju poduzeća u etično poslovanje, tako da prije ili kasnije ona će se morati prilagoditi i usvojiti taj način poslovanja.
Doktorirala si na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu na temu Utjecaj poslovne etike na uspješnost poslovanja poduzeća. Jesu li poduzeća prvo bila etična pa uspješna ili uspješna pa etična?
Sjećam se pitanja, na žalost danas preminulog profesora Vidoja Vujića, inače iznimnog profesora u području poslovne etike, koje mi je rekao: „Silvija, Vi ćete dokazati da su etične kompanije uspješnije, ali što je s onim neetičnim, a isto jako uspješnim, kojih na našem tržištu imate jako puno?“ To pitanje mi je bila vodilja tijekom cijelog doktorskog studija i dok nisam dobila odgovore na sva pitanja, nisam željela ranije doktorirati. Taj moj istraživački put je trajao sedam godina. Danas sam profesoru Vidoju Vujiću neizmjerno zahvalna jer na svojim edukacijama gotovo da nema pitanja koje mi postave sudionici, a da na njih nemam odgovor. Ali odgovorit ću na Vaše pitanje, postoji jedan broj poduzeća koja su etična od samog početka i ona uvijek posluju etično, ali taj postotak nije velik. Obično su poduzeća prvo financijski uspješna, pa onda postanu etična.
Ako poduzeće donese Etički kodeks znači li to da je steklo obilježje etičnog poduzeća ili je to malo duži proces izgradnje i implementacije programa etike u poduzeću?
Donošenje etičkog kodeksa trebao bi biti prvi korak ka etičnom poslovanju ali ako se taj kodeks ne primjenjuje i ne živi, onda kao da i nije donesen. Etički kodeks je sastavni dio implementacije programa usklađenosti ali ako poduzeće i nema obvezu uvođenja usklađenosti, ono bi trebalo imati donesen etički kodeks. Ono što najčešće vidim kao problem u praksi je taj da poduzeća uopće ne educiraju zaposlenike o kodeksu. Obično ih samo upoznaju prilikom zapošljavanja, a to nikako nije dovoljno jer zaposlenici moraju biti svjesni da je nepoštivanje etičkog kodeksa povreda radne obveze što za sobom može povući ozbiljne posljedice. Također ono što susrećem u praksi je nepoznavanje osnovnih elemenata koje bi etički kodeksi trebali imati i samim time ih je teško implementirati.
Jesu li osobine mračne trijade put ka poslovnom uspjehu ili put ka neuspjehu i neetičnom ponašanju u poduzeću?
Ovisno što smatramo uspjehom. Na žalost često puta vode ka uspjehu, naročito ako se posluje na korumpiranim tržištima i ako je to nekakav uobičajeni modus operandi. Narcizam, makijavelizam i psihopatija, kao sastavnice mračne trijade, veliki su prediktori neetičnog ponašanja. I ako osobe, posebno čelni ljudi poduzeća imaju te karakteristike, velika je vjerojatnost da se u tim poduzećima posluje neetično. Ta poduzeća su često i vrlo financijski uspješna ali također postoji velika mogućnost da kad-tad završe u skandalu. Znanstveno je dokazano da takvi pojedinci iako imaju novaca i mogu si priuštiti što god požele, ipak ne spavaju mirno. Tako da svatko mora odlučiti što mu je važno u životu i gdje su granice, s čime može živjeti, s čime ne. Sve ima svoju cijenu. Ali netočnost kad-tad dođe na naplatu bilo nekom kaznom u poslu ili velikim stresom koji se odrazi na zdravlje.
Što misliš da zaposlenike gura u neetična ponašanja?
Veliki utjecaj na ponašanje zaposlenika imaju situacijski faktori. Neki autori smatraju da čak do 80% situacijski faktori utječu na našu konačnu odluku. Stoga poduzeća imaju veliku odgovornost u tome, odnosno moraju uspostaviti politike, procedure, procese, bonuse i kontrole kako bi izgradili plodno tlo za etično ili neetično poslovanje. Rečenica koju često čujem u praksi „Sve je to do čovjeka.“ nije nešto na što se smijemo osloniti. Poduzeća imaju obvezu uspostaviti sustave kojih se zaposlenici trebaju pridržavati. Što je sustav bolje postavljen, manja je vjerojatnost neetičnog ponašanja.
Postoji li provjera etičnosti kandidata prilikom zapošljavanja? Načini na koje se provjere provode?
Etička provjera ili provjera integriteta kandidata trebala bi biti sastavni dio procesa zapošljavanja, naročito na onim pozicijama koje su izloženije rizicima od neetičkog ponašanja. Postoji i set pitanja kojim se može provjeriti uklapaju li se potencijalni zaposlenici u kulturu poduzeća i jesu li njihove vrijednosti u skladu s onim koje se očekuju u našem poduzeću. Također na tržištu postoje i posebni testovi za mjerenje integriteta.
Etična poduzeća u Hrvatskoj?
Ima ih i ima ih sve više. Ali to su uglavnom poduzeća koja su orijentirana na međunarodna tržišta i posluju po svim onim najvišim standardima koji se očekuju na svjetskom tržištu. Ima ih dosta u IT sektoru ali i u drugim industrijama. Oni ne ovise o javnim nabavama i sklapanju poslova na domaćem tržištu zato si i mogu priuštiti najbolje svjetske prakse poslovanja.
Nekako mi se čini da su veliki skandali uvijek točka preokreta nakon koje se etičnost implementira u poslovanje?
Najčešće da ali to je zbog mehanizma kako je postavljen sustav na svjetskom nivou. Naime, sve su te kompanije imale implementirane programe usklađenosti i prije skandala ali nakon što završe u skandalu one imaju obvezu uvesti ne samo učinkovite programe etike i usklađenosti nego i izgraditi kulturu temeljenu na integritetu ili etičku organizacijsku kulturu, a već sam navela da je ona preduvjet učinkovitog programa usklađenosti. Tako da to je razlog zašto te kompanije nakon skandala postanu jedne od najetičnijih kompanija svijeta i o tome sam baš detaljno pisala u svojoj novoj knjizi Poslovna etika.
Dobili smo poziv poslovnog partnera za vikend krstarenje ili sedmodnevni apartman za skijanje. Kako bi smo trebali riješiti ovakve individualne etičke dvojbe ili dileme?
Prvo trebamo provjeriti imamo li darove i gostoprimstvo detaljno definirano u etičkom kodeksu. Jer često puta poduzeća očekuju da se zaposlenici ponašaju etično, a u etičkim kodeksima nemaju detaljno razrađeno sve što se od njih očekuje. Prvi korak je uvijek uspostava politika ili kodeksa, jasne procedure, provedba edukacija, mogućnost traženja savjeta i uvijek načelo transparentnosti, odnosno moramo izgraditi takve sustave u kojima se zaposlenici ne boje prijaviti ili pitati za savjet, a onda onaj tko je zadužen za taj segment donijet će odluku što u konkretnoj situaciji napraviti da ne dođe do sukoba interesa i da bude u skladu s politika poduzeća.
Koja je razlika između pojmova neetično i nezakonito, odnosno neetičnih i nezakonitih poslovnih praksi?
Kada je nešto nezakonito i neetično ili etično i zakonito, onda imamo jasnu sliku, znamo što smijemo i što ne smijemo napraviti. Međutim, problem nastaje kada je nešto etično, a nezakonito ili zakonita, a neetično. Tu se poduzeća najčešće poskliznu, naročito kada donose poslovne odluke i propitaju se samo je li nešto u skladu sa zakonom i ako je, krenu u realizaciju. Međutim, tada ne uzimaju u obzir reputacijski rizik jer je njega jako teško procijeniti i nikada nismo sigurni kako će javnost ili neke treće strane reagirati ako nešto krene po zlu. Ono što uvijek savjetujem svojim klijentima je da pored toga što samo pitaju je li to u skladu sa zakonom, moraju pitati i je li to u skladu s njihovim etičkim vrijednostima ili etičkim kodeksom. Nakon toga vrlo jednostavno dobit će odgovor je li njihova odluka zakonita i etična.
Razgovarao: Alen Ostojić Foto/ codupo.hr
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
