Sindikat policije Hrvatske reagirao je na višestruko ponavljanu tezu da je Republika Hrvatska među državama s najviše policijskih službenika na 100.000 stanovnika, te kako je broj policijskih službenika danas dvostruko viši nego u bivšoj državi.
“Sam podatak o broju policijskih službenika između pojedinih država je često neusporediv parametar, osobito iz razloga što praktički svaka država, što zbog povijesnih ili političkih razloga, ima drugačiji ustroj policije, kao i broj osoba koje se službeno vode kao policijski službenici. U pojedinim državama veći broj sigurnosnih službi nije u sastavu Ministarstva unutarnjih poslova ili se one, kao i broj njihovih pripadnika javno ne iskazuju, iz sigurnosnih razloga.
Mnoge države također imaju i različite oblike ustroja policije, poput nacionalne policije, žandarmerije, kao i gradskih i „metropolitskih“ policija tj. policija velikih gradova koje su, ovisno o okolnostima, povijesti i nasljeđu naoružane ili ne. Svima su poznati londonski „bobbiji“, a posljednji događaju su aktualizirali i postojanje pokrajinske policije poput katalonskih „mossos d’esquadra“, kao zasebne policijske snage.
Broj policijskih službenika koji se iskazuje u službenim statistikama RH ne odražava točan broj policijskih službenika jer se unutar njega nalazi određeni broj osoba koje obavljaju poslove usko povezane s policijskim te nisu policijski službenici u užem smislu riječi, iako se u statistiku od oko 20 000 policajaca i oni ubrajaju.
S druge strane, usporedba s bivšom državom u potpunosti je neprimjerena iz razloga što Socijalistička Republika Hrvatska i njezin RSUP nije osiguravala državne granice, već je to činila vojska. Također, u broju „milicajaca“ iz tog vremena nisu bili uračunati pripadnici milicije na razini SUP-a, a koji su bili dio središnje vlasti bivše države, bez obzira što su obavljali poslove i imali ovlasti i nadležnost za obavljanje određenih policijskih poslova na teritoriju SR Hrvatske ili u vezi iste, tako da je navedeni broj prvenstveno iz ta dva razloga neprimjenjiv. Također, osiguranje diplomatskih i konzularnih predstavništava nisu vršili predstavnici RSUP-a, dok danas hrvatska policija osigurava veleposlanstva i konzulate, kao i druga diplomatska predstavništva, te vrši i zaštitu štićenih osoba i objekata.
Bitno je podsjetiti da smo tada živjeli u totalitarnom režimu u kojem je i sama vojska, kao i njene popratne službe, obavljala značajan dio policijskih poslova, a također su bile i vrlo česte „asistencije“ (ili prije rečeno „intervencije“) „specijalnih snaga bezbjednosti“ iz drugih jugoslavenskih republika. Najrecentniji takav slučaj je angažman milicijskih snaga bezbjednosti na teritoriju SAP Kosovo, a da ne spominjemo razne tajne policije, poput Udbe i sl. čiji broj pripadnika nije ulazio u službene podatke, a realno su bili dio represivnog aparata.
Pored toga, kako bismo ukazali na činjenicu da navedeni podatak ne odražava stvarno stanje pokrivenosti i popunjenosti policije u Republici Hrvatskoj u odnosu na druge države, naglašavamo da je oko 1/3 trenutnog broja policijskih službenika zaduženo za čuvanje granica RH, prvenstveno vanjskih granica EU (zbog konačnog i očekivanog ispunjavanja uvjeta za ulazak u Schengensku zonu), s time da npr. kopnena granica Republike Hrvatske iznosi 2 374,9 km, od čega je oko 1400 km prema državama koje nisu članice Europske unije, a morska granica RH iznosi 948 km, od čega je samo 67 km sa susjednim zemljama (Italijom, Slovenijom, Bosnom i Hercegovinom i Crnom Gorom), a ostatak je granica prema međunarodnim vodama. Republika Hrvatska je pomorska država s otvorenom pomorskom granicom (prema međunarodnim vodama) koju također čuva hrvatska policija, dok u nekim državama to radi vojska, a u nekima obalna straža i druge službe. Također, i cijeli hrvatski akvatorij štiti i nadzire pomorska policija.
Kopnene granice država s kojima nas uspoređuju su npr. granice Danske 68 km, Estonije 633 km, Nizozemske 1027 km, Grčke 1228 km, Latvije 1150 km, Bugarske 1808 km, Grčke 1228 km, Srbije 2027 km (koja u nadzoru svoje granice nije u obvezi ispunjavanja Schengenskih kriterija kao npr. RH), Njemačke 3,621 km. Naravno, pritom treba voditi računa o veličini i broju stanovnika svake pojedine navedene države.
Uzimajući u obzir i zemljopisni oblik Republike Hrvatske te činjenicu da su većina usporednih država koje se spominju kao parametri ujedno i članice Schengenske zone s malo ili u potpunosti bez vanjskih granica EU, a samim time s minimalnim brojem ili praktički bez granične policije, stoga je u potpunosti jasno da prezentirani parametar broja policijskih službenika na 100 000 stanovnika može služiti samo stvaranju lažnog dojma o tome kako Republika Hrvatska ne samo da ima dovoljan broj, nego i previše policijskih službenika. Da tome nije tako najbolje znaju i sami građani koji se vrlo često žale da je policiju često i gotovo nemoguće vidjeti „na cesti“. Istina je da bi se možda određenim preraspodjelom unutar samog sustava, tj. povećanjem broja policijskih službenika na terenu mogao dobiti veći broj neposrednih izvršitelja, no kao što smo naveli, zbog želje Republike Hrvatske (koja je definirana kao nacionalni interes) za ulaskom u Schengensku zonu već duži niz godina granicu dosta uspješno moderniziramo i jačamo ljudskim potencijalima, no istodobno nam se događa da je „zaleđe“ sve manje popunjeno te nedostaje ljudi i opreme, o čemu smo mnogo puta pisali.
Ovim putem apeliramo da se navedeni podaci ne uzimaju zdravo za gotovo (osobito s Wikipedije i drugih sličnih izvora podataka) jer je pitanje puno kompleksnije, a pravo mjerilo tome da li ima dovoljno policijskih službenika ili ne je stanje sigurnosti u RH, koje je zahvaljujući velikoj požrtvovnosti naših kolega policijskih službenika među najboljima u Europskoj uniji, usprkos prethodnim problemima, a to su nedovoljna opremljenost, zakonska nezaštićenost, potplaćenost, kao i nedovoljan broj policijskih službenika u „zaleđu“ RH.”, poručuju iz Sindikata policije Hrvatske.
RSS
