Peti forum urbane sigurnosti u organizaciji Hrvatske udruge menadžera sigurnosti, održan u okviru Hrvatskih dana sigurnosti 2023 i pod visokim pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, bavio se primarno temom „Video nadzora javnih površina“. Forum je okupio stručnjake, znanstvenike i praktičare koji se bave različitim aspektima urbane sigurnosti.
U okviru programa održan je panel „Video nadzor naspram privatnosti na javnim površinama“ kojeg je moderirala Ana Raić, novinarka, N1 Hrvatska, a na kojem su sudjelovali dr.sc. Mišo Mudrić, Izv.prof.dr.sc. na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Marijo Milner, mag.crim., Načelnik Sektora za nadzor, istrage i zaštitu prava ispitanika, Agencija za zaštitu osobnih podataka, Vlatko Košturjak, CTO, Diverto, Zagreb.
Jesmo li svjesni koliko nas kamera gleda?
Od petog mjeseca 2018. AZOP je zaprimio 10.000 zahtijeva ispitanika, od kojih se na video nadzor odnosi 20%. Prema tom pokazatelju možemo reći da je svjesnost velika jer je video nadzor područje koje je najzastupljenije u predstavkama ispitanika. No, malo tog se odnosi na video nadzor javnih površina. Kod manjeg broja jedinica lokalne samouprave u kojima smo proveli nadzor nad obradom osobnih podataka putem video nadzornog sistema utvrđene su neke nepravilnosti nakon čega su izvršene korektivne mjere. Moramo napomenuti da Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka isključuje primjenu upravne novčane kazne od tijela javne ovlasti, tako da AZOP ne može izreći novčanu kaznu. Korektivne mjere su uglavnom u određenom roku, najčešće 30 dana, usklađenje, odnosno zabrana i brisanje svih podataka koji su bez pravne osnove. Imamo i slučajeve gdje je neki grad od MUP-a zatražio rješenje za postavljanje video nadzora javne površine koje obuhvaća točno određene zone, a potom su proširili sustav video nadzora na druge zone koje ne postoje u rješenju, istaknuo je Marijo Miler.
Ne bih rekao da postoji pravni osnova koji bi rekao tko smije i koliko kamera postaviti na neki objekt. Postoji pravni okvir koji se tiče civila i postoji pravni okvir koji se tiče tijela za provedbu zakona te drugih agencija. U to potencijalno ulazi javno privatno partnerstvo. E sad, jesu li građani toga svjesni, je li ih to smeta, to je drugo pitanje, mišljenja je Mišo Mudrić. On je rekao da je sudjelovao u provođenju nekih istraživanja koja kažu da građani žele pojačani nadzor i da se zbog toga osjećaju sigurnije, no da ih brine tajno korištenje sličnih tehnologija.
Kako se postupa u slučajevima kada video snimke izađu u medije?
Građani nemaju veliku zabrinutost za video nadzor javnih površina. U odnosu na izlazak odnosno objavljivanje snimki u medijima uglavnom ne postupamo po podnescima građana već po službenoj dužnosti pojasnio je Marijo Miler. On je rekao da je AZOP izrekao više upravno novčanih kazni vezano uz neovlaštenu distribuciju snimaka i to naspram određenih trgovačkih centara. U ovom slučaju važno je za koju svrhu se koristi video nadzor, dok je voditelj obrade podataka uvijek odgovorna osoba.
Mogu li se hrvatski građani pozivati na presudu EU suda kad je u pitanju zaštita privatnosti naspram video nadzora?
Takva presuda će biti relevantna za sve slične predmete koji će se voditi. No da bi se došlo do EU suda mora se proći postupak pred nacionalnim zakonodavstvom. Bez obzira na to što je građanin dobio predmet, presuda je i pokazatelj kako jedan kvalitetan sustav može transparentno djelovati. Riječ je o estonskom sustavu u kojem je digitalizacija otišla tako daleko da su svi podaci dostupni u digitalnom obliku. Tim podacima javni službenici imaju pravo pristupiti, uz točno određene naznake zašto se tim podacima pristupa, u koju svrhu, tko i kada uz kratko obrazloženje. Svaki građanin neće o tom pristupu odmah na svoj pametni uređaj dobiti obavijest, ali kad uđe u svoj portfolio on će moći vidjeti da je takav pristup ostvaren, provjeriti zbog čega i zašto. Naravno ovakvom sustavu prethodi razvitak kulture, društva. Građani postaju svjesni da tako nešto može biti pozitivno ako se tome odgovorno pristupa i ako se podaci odgovorno koriste. Ako nemamo odgovoran pristup onda građani ne razvijaju povjerenje i onda uopće nećemo doći do takvog sustava, pojasnio je Mišo Mudrić.
Tko nas i zašto gleda?
„Razina svijesti gradskih uprava također nije na razini. Svijest o tome da trebamo napraviti više i bolje po pitanju privatnosti i video nadzora javnih površina je temeljni preduvjet“, rekao je Mudrić.
Vlatko Košturjak je mišljenja da je na javnim površinama puno kamera za koje ne znamo je li baš moraju biti tamo. Možda trebaju biti samo dvije , a netko je dodao i treću. Tko je taj netko? „Sigurnosna higijena u većini gradova je na nedovoljnoj razini. Nema testiranja ranjivosti tih kamera“, istaknuo je Košturjak.
Marijo Miler je pojasnio da je za video nadzor javnih površina i postavljanje kamera na njima, nadležan MUP RH. Sigurnosna prosudba daje odgovor na pitanje koliko je kamera potrebno na nekoj površini. U kontroli po predstavkama ispitanika AZOP jednostavno usporedi skicu grada sa sigurnosnom prosudbom. U kontekstu kamera ja gradskim javnim površinama, obavijesti o tome da je prostor pod video nadzorom moraju biti jasno vidljive i moraju biti tako postavljene da ih građani mogu uočiti sa svih strana odnosno smjerova iz kojih ulaze u nadzirano područje. Najviše korektivnih mjera koje AZOP izdaje vezano je uz video nadzor i obavijesti, pojasnio je Miler.
Košturjak je još jednom ponovio da kod zastarjelih sustava video nadzora nedostaje provedbe sigurnosne higijene. „Kod sve opreme pa tako i kamera se moraju detektirati neke ranjivosti koje je potrebno zakrpati. Sigurnosna higijena i standardi moraju postojati da bi se steklo povjerenje građana. Neki proizvođači će ažurirati svoje kamere a drugi ne. Odabir proizvođača je važan“, mišljenja je Košturjak.
Je li privatnost u suprotnosti s video nadzorom javnih površina?
U području video nadzora javnih površina nije visoka zabrinutost građana za javne površine. Nekako percipiraju da je to cijena njihove sigurnosti, slobode. Bit će potrebno još zakonske regulative ali i razvoja osobne svijesti, kazao je Miler.
Košturjak je fokus ponovno dao na ne postojanje dovoljne sigurnosne higijene i transparentnosti. „Kada bi imali više sigurnosne higijene i transparentnosti, onda bi mogli spojiti nespojivo. Privatnost i nadzor. Dug je put do trenutka kada ćemo moći reći da smo zadovoljni“, rekao je Košturjak.
„Postoje određene obveze javnih tijela, pogotovo tijela za provedbu zakona da poduzimaju sve one radnje koje su potrebne da bi se zaštitio interes građana. Ako je cijena toga posegnuti za osobnim podacima kako bi se spriječio nastanak težih posljedica onda jedno nije suprotstavljeno s drugim. Postoje neki koji vjeruju u svetost osobnih podataka ali oni tom problemu pristupaju iz drukčije prizme. S porastom digitalne kulture građana i osviještenosti kako fizičkih tako i pravnih osoba doći ćemo u zdravu razinu kada će se jedno s drugim uskladiti“, zaključio je Mudrić.
Dijana Beg Ostojić / Foto: HUMS
Objavljeni sadržaj sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
